Šta sadrži dogovor Milana Nedi?a i Draže Mihailovi?a u pet ta?aka? Ra?i? se obratio Jovanovi?u prete?im tonom: Ti imaš da dovedeš Nedi?a, jer mi to tražimo
Na suđenju Draži Mihailoviću i ostalima, kao i islednicima Ozne ranije, Dragi Jovanović je do detalja opisao susret dvojice generala, i kako je do njega došlo.
- U avgustu me pozavo Kalabić da dođem u Selters, kod Mladenovca. Sastali smo se i rekao mi je da se vidimo sutra u Topoli, jer ima važnih stvari da razgovara s Račićem i Nedićem. U Topoli ih nisam našao, pa sam se odvezao u Aranđelovac, gde je u jednoj kafani bio pun autobus četnika. Ušao sam i video Neška Nedića, Kalabića i Račića. Razgovor je počeo Račić: ”Mi smo uvereni u vaše prijateljstvo i pozvali smo vas da svršimo narodni posao. Jeste li u stanju da organizujete sastanak Milana Nedića s Dražom. Nastupila su teška vremena, moramo da radimo zajedno.” Rekao sam da mogu i pitao da li Draža zna o tome.
Odgovoreno mu je s jednom pozom Račića: “Srpski oficiri kada nešto kažu, oni to i izvrše. Ti imaš da dovedeš Nedića, jer mi to tražimo.” Jovanović je kazao da mora da se vidi s Nedićem, ali je četnički komandant nastavio istim tonom: “Nemamo vremena. Sutra do 10 očekujemo odgovor."
DRAGI odlazi kod predsednika vlade. “Gospodine Nediću, vi ste me sumnjičili za veze s organizacijom Draže Mihailovića. Evo, došao sam da vam kažem da sam zamoljen da vas pitam da li hoćete da odete na sastanak s Mihailovićem?”
“Dabome da hoću”, odgovorio je Nedić.
U petak su pozvali Jovanovića telefonom iz Kosjerića (Gestapo prisluškivao razgovor, koji smo objavili u prošlom nastavku). Jovanović odlazi po Nedića, i kaže: “Gospodine Nediću, sada je momenat da idemo.”
- Njemu je izgledalo isuviše riskantno da pođe sam sa mnom bez pratnje, ali sam mu rekao: “Nemojte da se plašite. Tako je dogovoreno.” Pozvali smo generala Damjanovića i krenuli. U prvim kolima bio sam s mojim pratiocem, u drugim Nedić, pa smo preko Obrenovca i Valjeva stigli u Ražanu oko 20 časova - prisećao se Dragi Jovanović.
Tu ih je sačekao komandant mesta i pozvao u njegovu kuću, preko puta pošte. Unutra su bili Kalabić, Neško Nedić i Račić. Pozdravili su Nedića i otišli. Dva i po časa kasnije stigli su i pozvali nas da krenemo. Na jedan kilometar prema Ljigu naišli su na mitraljez na putu, izašli i krenuli u malu seosku kuću. Na vratima ih je čekao Draža Mihailović.
Nedić je rekao Draži: “Mnogo smo se promenili i ostarili”, a on je uzvratio: “I vi ste se mnogo promenili.” Damjanović se pozdravio s Dražom kao sa starim drugom. Ja sam mu se predstavio - ispričao je u ćeliji Ozne Dragi Jovanović. Na sudu je, pak, rekao da je to bio jedan hladni razgovor u kome je Mihailović ponavljao samo: “Oružje, oružje, municiju, municiju”.
Islednicima Ozne pričao je do detalja. Počevši od toga ko je gde seo: Nedić, Mihailović, Damjanović, Račić, Kalabić, dvojica oficira iz Dražine pratnje, pukovnik Baletić i potpukovnik Lalatović (ova dva imena podvučena u izvodu sa saslušanja) i Jovanović.
- Kako su tekli razgovori Nedića i Draže Mihailovića? - pita ga islednik Ozne.
- Draža se obratio Nediću i rekao: “Izvol'te.” Na to je Nedić uglavnom rekao: “Nastala su vrlo ozbiljna vremena, komunisti opet počinju da pritiskaju sa svih strana. Nemci nemaju dovoljno snaga i ne suprotstavljaju im se. Naše nacionalne snage razdvojene ne daju dovoljno rezultata. Došao sam da vam predložim da brzo i efikasno ujedinjeni spasemo Srpstvo i Srbiju od crvene nemani.”
Draža je na sve to kratko rekao: “Potpuno sam saglasan s vama, samo glavni faktor nedostaje, a to je sada oružje, oružje, municija, municija. To je ono što je danas nama najglavnije. Ljudstva imam, ali mi to nedostaje, a bogami i odeća. Šta vi možete u tom pogledu da nam pružite? Sa svoje strane reći ću vam da 50.000 pušaka ne bi bilo mnogo s obzirom na to koliko imam ljudstva.”
JEDAN od prisutnih oficira dobacio je: “I više, i više.”
Nedić je uzeo reč i kazao: “Zbog toga sam i došao ovde što sam voljan, moja vlada i ja, svim silama da pomognemo.”
Kakav je sporazum postignut, odnosno ugovor između Nedića i Mihailovića?
- Ništa nije pisano, niti pravljeno kao ugovor, već je Nedić u pet tačaka formulisao sporazum koji je Draža Mihailović prihvatio.
1. Vlada stavlja odmah mesečno na raspoloženje generalu Mihailoviću sto miliona dinara s tim da prestane pljačkanje državnih pošti i slično.
2. General Nedić preuzima na sebe da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, tri miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puškomitraljeza i 500 bacača granata.
3. General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće upotrebiti protiv Nemaca.
4. Nedić i vlada su voljni, ukoliko okupator dozvoli, da se i sve oružane formacije vlade, radi kordinirane akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića.
5. Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće.
PLAN ZAUZIMANJA GRADOVA
JESTE li se još koji put videli s Dražom Mihailovićem?
- Jesam, još jednom. Krajem avgusta, 26. ili 27. javio sam se Kalabiću da mu saopštim važne stvari o povlačenju Nemaca sa Balkana. Kalabić mi je rekao: “Ovo je tako važna stvar da moraš da ideš kod Čiče.”
Rekao mi je da dođem u Gornju Šatonju. Preko Rudnika smo krenuli u Gornji Milanovac i Pranjane, gde smo stigli oko četiri časa po podne. Otišli smo do jednog vinograda. Kalabić je krenuo kod Draže, ali se vratio kroz petnaest minuta i rekao: “Hajdemo u Pranjane da večeramo, jer je nezgodno da sad idemo kod Čiče, pošto se kod njega nalazi - ovo ime sam tada prvi put čuo - Mek Dauel”.
U jednoj kućici kod škole smo večerali, i posle osam uveče ponovo se vratili gore. Nama u susret izašao je Mihailović s pukovnikom Baletićem, Lalatovićem i još nekim mlađim oficirima. Pitao je gde ćemo da razgovaramo, pa dodao: “Možemo ovde u šljiviku.” Popeli smo se Mihailović i ja, Baletić i Lalatović, a ostali su se povukli.
Rekao sam da sam došao da mu izložim da su Nemci doneli odluku da definitivno napuste Srbiju, on me pitao koliko imaju divizija. Rekao sam sedam-osam, od kojih su dve opkoljene, da se povlače iz Grčke, i samoinicijativno sam rekao Mihailoviću da smatram da je sada vreme da se zauzmu gradovi - jedan po jedan - i na taj način omogući uvođenje vlasti vrhovne državne uprave, koja će do dolaska vlade voditi poslove.
Mihailović me saslušao pažljivo, a kada sam mu rekao da Bugare treba razoružati, on je kategorički odbio.
A u pogledu zauzimanja gradova, šta je rekao?
- “Ja to da uzmem, pa komunistima da se predam.”
(Nastaviće se)