Pojedini sveštenici tražili da se na crkvi nameste posebna vrata da bi krišom, no?u, dovodili svoje ljubavnice - udate žene
Papskim je ljubavnicama, naravno, ugađano, i bile su zaštićene, ali to nije bio slučaj i sa partnerkama skromnih parohijskih sveštenika. Strogi nemački biskupi iz desetog veka žigosali su i ponižavali žene koje su sumnjičili za seksualnu intimnost sa sveštenicima, naređujući da ih briju do glave. Španski biskupi su ekskomunicirali ljubavnice sveštenika i, po njihovoj smrti, sahranjivali ih bez ceremonije ili spomenika.
Do jedanaestog veka, crkvenim zakonima žene sveštenika definisane su kao "konkubine", a njihova su deca proglašavana za kopilad.
Uobičajeni sveštenički trik, bio je da se pretvaraju da je ljubavnica samo domaćica. Kasnije je sveštenikova ljubavnica postala poznata kao fokarija, a taj je termin nastao od prvobitnog značenja "domaćica", "služavka u kuhinji", ili "vojnička konkubina".
SVE više su se sveštenici koji nisu bili voljni da se pridržavaju zaveta čednosti, zadovoljavali ženama koje su bez ikakvih posledica mogli da odvedu u postelju. Očigledne kandidatkinje bile su udate parohijanke. Bile su pristupačne, imale su razloge da budu u društvu sveštenika ili su mogle da ih izmisle, malo je bilo verovatno da će navući muževljev gnev ako priznaju preljubu, i nisu morale da objašnjavaju kako su zatrudnele.
Jedan je sveštenik tako razradio svoju strategiju zavođenja da je crkvu koristio kao ljubavno gnezdo. Dao je da mu nameste tajna vrata kroz koja je noću krišom dovodio svoje udate ljubavnice. Onda bi s njima vodio ljubav pod oltarom. Otac Adam Zahrojter, nemački sveštenik, dok se kockao s mužem svoje buduće ljubavnice, nalivao ga je alkoholom dok čovek ne bi postao trešten pijan. Zahrojter bi onda ljubazno pomogao svom parohijanu da se otetura kući i, pošto bi ga sigurno smestio u postelju, vodio je ljubav s njegovom ženom.
OTAC Georg Šerer bio je još jedan ogrezli prestupnik; optuživan je za konkubinat od 1622. sve do 1650. Šerer je spavao barem sa četiri služavke, od kojih bi svaku poslao u drugi grad kad bi započeo vezu s novom ženom. Bivše ljubavnice oca Šerera od kojih mu je svaka rodila po jedno dete, a dve su umrle pod sumnjivim okolnostima, optužene su za zločin bluda i utamničene u ozloglašenoj Sokolskoj kuli u Minhenu, gde je sprovođeno zloglasno saslušavanje uz sudsko mučenje. Pre nego što bi ih saslušali, upozorili bi ih da će ako odbiju da sarađuju biti mučene, i pokazivane su im alatke koje će za to upotrebiti. U tom bi se trenutku žene slomile i priznale. Tri su okrivljene i kažnjene: ili su javno osramoćene i prisiljene da nose pokajničku odeću i da čitav jedan dan sede u kvrgama izložene pogledima javnosti pred crkvom, ili su trajno izgnane. Šerer je, zatočen u mnogo manje neprijatnom crkvenom zatvoru, kažnjen bednom novčanom sumom.
Kako se vekovima širio ideal celibata, sveštenici su dobili mističnu auru kao nedodirljivi pripadnici višeg reda. Ta suštinska promena nije uticala na većinu svešteničkih ljubavnih veza sve dok srednji vek nije dobro poodmakao. U oslobođenoj drugoj polovini dvadesetog veka, kad su reformski orijentisani katolici otpočeli uporne napade na sveštenički celibat, neke slobodne i pustolovne žene ponovo su muške duhovnike videle kao cilj za njihove erotske žudnje i romantičnu ljubav.
(Nastaviće se)
Knjiga "Istorija ljubavnica" kanadske književnice Elizabet Abot, u izdanju "Geopoetike", svojevrsno je putovanje kroz ljubavni život "iznad institucije" - od antičkog doba do današnjih dana. Ispovest papskih milosnica, kraljevskih kurtizana, konkubina, mafijaških dama i "trofejnih lutkica", koje su igrom slučaja, prisilom ili po sopstvenom izboru, preuzele ovu složenu ulogu, više gorku nego slatku.