Tajna preko žice

12. 12. 2006. u 00:00

Princeza Nur navodno nije znala za strah, pa joj je radio-odašilja? montirao sused Nemac. Nur je komšiji objasnila da je re? o žici za sušenje veša. Dva neuspela pokušaja bekstva

Piše: Ranko Đukić U PARIZU je Nur uspela da prođe kontrolu vojne policije na železničkoj stanici, a u kasne popodnevne časove stigla je u stan Emila - Henrija Garija, šefa obaveštajne mreže, kome je trebalo da se stavi na raspolaganje. Taj stan se nalazio u jednoj od najbogatijih četvrti Pariza. Već pri prvom susretu, Nur je priznala da je gladna, pošto ništa nije okusila od polaska iz Engleske.

Imala je, doduše, tačkice za hranu i kupone za obroke, koji su joj dati u Engleskoj, ali nije znala kako da ih upotrebi. Osim toga, Gari iz Londona nije dobio nikakvo obaveštenje o njenom dolasku, što je opasan propust i može da navede na pomisao da se radi o špijunu ubačenom od neprijatelja. Gari je doživeo novo zaprepašćenje kad je njemu i njegovoj verenici Nur podarila buket karanfila. Zar je moguće da je Englezima palo na pamet da jedno takvo stvorenje pošalju na obaveštajni zadatak takoreći u čeljusti neprijatelju?

Princezu je, uprkos svemu, prihvatila mreža savezničkih špijuna u Francuskoj. Već sutradan odveli su je u Državnu poljoprivrednu školu, nedaleko od Versalja, gde se nalazio štab ove mreže. Privremeno je smeštena u stan nekog profesora, gde su neki njeni postupci padali u oči. Po tome što je u šoljicu nalivala mleko, a potom čaj, videlo se da je vaspitana u engleskom, a ne u francuskom duhu, gde se upravo radi obrnuto. To je bila sitnica, ali takva koja bi teško promakla oku nemačkih obaveštajaca. Posle nekoliko dana, Nur je, iz čista mira, obojila kosu u plavo, što je još više isticalo njenu tamnu indijsku put. A njen stanodavac - profesor morao je da je ukori što je svoju knjigu šifara zaboravila kraj ogledala u predsoblju!

NUR stigla u Pariz u vreme kad se počela osipati mreža "Prosper", tako nazvana po majoru Frensisu Sutilu, njenom šefu, koji je nosio taj nadimak. Tada je princeza dobila drugi stan, na samoj ivici Bulonjske šume, kod stanodavke koja je bila podagent u "Prosperovoj" mreži. I tu je princeza neoprezno ostavila knjigu šifara na vidljivom mestu i sa otvorenom stranicom koja je važila za taj dan.

Nur je montirala svoj odašiljač u ulici koja se nalazila nedaleko od obaveštajnog centra Nemačke u Parizu. Bilo je vidljivo da bi joj više opreznosti dobrodošlo, ali je to, na drugoj strani, pokazivalo da joj hrabrost ne manjka. Ili je, možda, na taj način prikrivala strah. Pričalo se, čak, da joj je antenu za radio-odašiljač montirao neki sused - Nemac, kome je objasnila da je to - žica za sušenje rublja!

Morala je i po treći put da menja stan, mada joj je odašiljač ostao u prethodnom. Kad je od Garija doznala da je "Prosper" zajedno sa najbližim pomoćnicima uhapšen, odmah je o tome obavestila London, odakle joj je savetovano da se neko vreme pritaji i ne radi apsolutno ništa. Tih uputstava princeza se pridržavala jedva nedelju dana, da bi opet došli do izražaja njena neopreznost i neiskustvo. Stavila je na glavu upadljivo plavi šal, omotan u vidu turbana, što je još više isticalo njene indijske crte, krenula je u posetu kući u kojoj je kao devojka živela tridesetih godina. Usput je posetila nekoliko svojih nekadašnjih prijateljica.

KAD je major Bodington doleteo iz Londona da se uveri u obim katastrofe koja je zadesila "Prosperovu" mrežu, video se sa Nur samo nakratko, ali je po onome što je od Garija čuo zaključio da bi je hitno trebalo vratiti u Englesku. To joj je i naložio i trebalo je da u London poleti noću 15. avgusta 1943. zajedno sa još nekolicinom agenata "Prospera" i, naravno, Bodingtonom. Svi ti ljudi su odleteli u Englesku, ali je Nur odbila da putuje, rekavši da će tu ostati dok joj - ne stigne zamena.

I dogodilo se nešto neverovatno: Nur je ostala na slobodi još puna dva meseca iako je nemačka služba bezbednosti znala za nju. Nemci su došli i do njenih pisama rođacima i prijateljima u Engleskoj, ali nisu znali adresu na kojoj Nur stanuje. Do tog podatka su došli tek posle izdaje, pa je Nur uhapšena 13. oktobra, da bi odmah bila sprovedena u parisko središte Gestapoa. Time je sa scene otišao i poslednji radio-telegrafist tzv. F-sekcije britanske obaveštajne službe na području Pariza.

Prilikom hapšenja i saslušavanja, Nur je bila prisebna, tako da su i Nemci ostali zadivljeni njenim držanjem. Ispitivao ju je lično šef odseka za špijunažu nemačke službe bezbednosti u Parizu Kifer, koji u početku nije želeo da upotrebi mere prisile. Izgubio je strpljenje kad je princeza pokušala da pobegne, i to jednom, pa drugi put, dok su je Nemci držali u središtu službe bezbednosti. Oba puta Nur je uspela čak da istrči iz zgrade na ulicu, ali su je Nemci stigli i vratili nazad.
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije