Merilin Monro se poslednji put javno pojavila na proslavi ro?endana Džona Kenedija. Nekoliko dana kasnije na?ena je mrtva u svom domu u Los An?elesu
Posle ostvarenja »The misfits«, po scenariju Artura Milera, koji je snimila sa Klerkom Geblom i Montgomeri Kliftom, Monrova počinje snimanje svog poslednjeg, nikada završenog filma »Something got to give« (Nešto se mora dati). Ovoga puta je njeno neodgovorno i promenljivo ponašanje dostiglo kulminaciju, ugrožavajući realizaciju projekta. Nedolasci na zakazano snimanje, kao i depresivnost koju je smenjivala histerija, probijali su rokove, ali i uticali na budžet filma. Studio nije želeo da toleriše njeno ponašanje, što je rezultiralo izbacivanjem iz projekta i traženjem adekvatne zamene. Međutim, glavni glumac, Din Martin, odbija da nastavi snimanje, ukoliko Monrova bude zamenjena. Nemajući rešenje, studio je bio primoran da vrati Merilin.
POSLEDNJI njen javni nastup, bio je na rođendanu tadašnjeg američkog predsednika Džona Kenedija, s kojim je bila u vezi. Bila je to fatalna ljubav o kojoj su kružile najrazličitije priče. Iako se šuškalo o mnogim njegovim vezama sa najvećim zvezdama tog doba, veza između njega i Merilin bila je nešto posebno. Strastveno, dramatično, možda čak fatalno!? Samim tim, njeno pojavljivanje na ceremoniji, u direktnom TV-prenosu, na bini, neposredno ispred stola za kojim sedi predsednik sa svojom suprugom, smatralo se događajem bez presedana. U najglamuroznijem izdanju, Merilin je otpevala "Srećan rođendan g. predsedniče" i svojim nastupom ušla u istoriju.
Samo nekoliko dana kasnije, 5. avgusta 1962, Merilin je pronađena mrtva u svojoj kući u Los Anđelesu. Autopsijom je utvrđeno trovanje pilulama za spavanje, a zvanična istraga je konstatovala da je reč o samoubistvu. Imala je samo 36 godina. Svet je bio u šoku! Iako se borila sa depresijom i bila sklona psihičkim krizama, ništa nije ukazivalo na fatalan ishod. Nasuprot zvaničnom izveštaju, mnogobrojne glasine su ukazivale da je reč o ubistvu. Sumnja se da je likvidacija naručena od državnih moćnika, ali neretko se pominje i mafija. Izvesno je da je svojim ulaskom u visoke političke krugove, mnogima zasmetala. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je pored "zabranjene" veze sa Džonom, Merilin imala aferu i sa njegovim bratom Robertom Kenedijem. To je svakako "detalj" koji dodatno komplikuje situaciju i ukazuje na moguću zaveru. Previše je verzija i nagađanja. Od tada, pa sve do danas, smrt Merilin Monro je jedna od najvećih misterija.
SAHRANU, organizovanu tri dana kasnije, predvodio je Džo Dimađo. Jedini muškarac koji je do kraja voleo.
Njena smrt, kao i njen život bili su senzacija.
Koliko su fatalne žene Holivuda bile zaista fatalne? Da li je njihova fatalnost samo produkt neverovatno jake mašinerije, koja ih je oblikovala onako kako je želela? Menjali su im imena, boju kose, veličinu grudi i nosa. Učili su ih kako da se smeju i kako da govore. Posebno je pitanje koliko su i da li su bile srećne!? Većina njih je umrla sama, razočarana, bez ljubavi, iskrene podrške, neke čak i bez pravih prijatelja.
Ipak, koliko god ih ogoleli, koliko god se trudili da demistifikujemo njihov fenomen i umanjimo njihov značaj, ne bismo uspeli da im oduzmemo harizmu, taj beskrajni božanski dar koji su posedovale i zahvaljujući čemu su postale to što jesu. U zamenu za snove, prinele su sebe kao žrtvu. Kao nagradu, dobile su posebnost, slavu i besmrtnost.
(K r a j)