Štura obrazloženja o streljanju 105 uglednih gra?ana Beograda. Neki od politi?ara imali su više sre?e. Major Dragutin Gavrilovi?, ?uveni komandant odbrane Beograda iz 1915, preminuo od torture, a njegove dve k?erke obeš?aš?ene
KOTUR Đura, bivši senator, pomoćnik ministra socijalne politike u Nedićevoj vladi, označen kao "jedan od najvernijih saradnika Nedićevih“. Zanimljivo je da su ga austrijske vlasti još 1915. isto osudile za veleizdaju jer se prihvatio dužnosti predsednika opštine u vreme ulaske srpske vojske u Zemun, avgusta 1914, pa je emigrirao u Srbiju.
Sledeći na listi 105 streljanih neprijatelja, čija je imena objavila "Politika" 27. 11. 1944. jeste Marjanović Čedomir, ministar pravde u Nedićevoj vladi, aktivan ljotićevac, „pozivao narod na aktivnu borbu protiv Narodnooslobodilačke vojske “.
Mijušković dr Jovan, ministar socijalne politike i narodnog zdravlje, „služio okupatoru i pozivao u borbu protiv NOP-a“ i radio pored ostalog na „propagiranju nemačko-okupatorske politike po direktivama okupatora i domaćih izdajnika“.
Horvatski dr Milan, pomoćnik ministra finansija u Nedićevoj vladi, „organizator pljačke nad našim narodom" i dalje „održavao tesne veze sa Dražom Mihailovićem kome je poslao znatne sume državnog novca“.
Poznato je, mada nije na ovom spisku, da je bivši ministar i član SDS Juraj Demetrović stradao u ovim čistkama. Kao Hrvat iskrene jugoslovenske orijentacije i prijatelj Srba, prokazan od Pavelića, rat je proveo u Beogradu, zatvaran od okupacionog režima, nanovo uhapšen odmah po oslobođenju i streljan.
VAN ovog objavljenog spiska zna se da su osuđeni na smrt ili streljani u ovom talasu:
Jojić Risto, bivši komesar za prosvetu u vladi M. Aćimovića (do jula 1941) i član Demokratske stranke. Optužen i streljan „za služenje okupatoru i potpisivanje Apela srpskom narodu avgusta 1941.“
Cvijanović Buda, pomoćnik ministra poljoprivrede Veselinovića u Nedićevoj vladi, streljan zato što je "kao član vlade pomagao okupatora i pljačkanje rođene zemlje".
Nedić Đ. Božidar, brat generala Milana Nedića i narodni poslanik, bivši potpredsednik beogradske opštine i direktor Beogradske štedionice, invalid iz Prvog svetskog rata i penzioner, „bio je jedan od glavnih propagatora za prijateljstvo Srba i Nemaca nemački novi poredak u Evropi i veliki ideološki protivnik saveznika naših naroda Engleske i SSSR-a„. Zameran mu je i niz antikomunističkih članaka u "Novom vremenu" gde partizane naziva „šumskim ološem“ i „internacionalnim šljamom“, kleveće saveznike, NOP, druga Tita a Ligu naroda karakteriše kao „preduzeće za sramnu podvalu narodima sveta.“
Luković Kosta, filozof, francuski đak i bivši opunomoćeni ministar Kraljevine Jugoslavije, poznati pozorišni kritičar, ugledan novinar i višegodišnji šef presbiroa vlade M. Stojadinovića.
Mihajlović Ilija, ugledni trgovac, dugogodišnji narodni poslanik i predsednik Narodne skupštine.
Ivanić dr Stevan, bivši komesar narodnog zdravlja i ministar socijalne politike u Nedićevoj vladi, hapšen i od Nemaca 2. oktobra 1941, oglašen kao „narodni neprijatelj“, uspeo je da emigrira.
NEKI od bivših političara su imali više sreće, pa su završili samo sa vremenskom kaznom:
Stanković dr Radenko, poznati profesor Medicinskog fakulteta, bivši ministar prosvete i kraljevski namesnik, uhapšen krajem 1945, osuđen kasnije tek 1949. na 12 godina i poslat na izdržavanje kazne u KPD "Sremska Mitrovica", gde se razboleo i umro 1954. po puštanju iz zatvora.
Maksimović Toma, u Nedićevoj vladi zauzimao mesto komesara za izbeglice. Imao je više sreće nego streljani šef Crvenog krsta dr Petar Zec, uhapšen je i kasnije krajem 1944. osuđen je na 5 godina robije koje je odležao u S. Mitrovici.
Po ulasku u Beograd, hapšen je i maltretiran slavni general Petar Bojović, a njegov sin Dobrosav osuđen je na zatvorsku kaznu od 12 godina koju je odležao u Sremskoj Mitrovici. Major Dragutin Gavrilović, čuveni komandant odbrane Beograda iz 1915, po povratku 1945. iz nemačkog ropstva hapšen, saslušavan i izgladnjivan, pa je ubrzo preminuo a njegove dve kćerke Milica i Emilija su obeščašćene. Petar Simić, junak sa Solunskog fronta, komandant kraljeve garde, posle mučenja osuđen je na višegodišnju zatvorsku kaznu. Ne mogavši da izdrži zatvorsku torturu ubio se 18. jula 1948, skočivši naglavačke na betonsku podlogu.
Na spisku likvidiranih objavljenom u "Politici" našli su se, pored navedenih političara, istaknuti javni i kulturni radnici, profesori, novinari, glumci i drugi.
(Nastaviće se)