Mera po Andriću

03. 02. 2007. u 00:00

Crnjanski uporno zagovara prvo izdanje Druge knjige Seoba, zajedno sa prvom, i traži honorare u visini Andri?evih i Krležinih, jer je do kraja života sebe video u trojstvu sa ova dva pisca. Naglašava da mu je Tanasije Mladenovi? jedini i najpouzdaniji prijat

Priredio: Milosav - Buca Mirković
OSETLJIV, ali zapožaren, u sve boljoj literarnoj kondiciji, Crnjanski naglašava da mu je Mladenović jedini, najpouzdaniji prijatelj, i da računa na njegovu isključivu saradnju u "Književnim novinama".

KNJIGA O NEMAČKOJ

     "Dragi Mladenoviću,
                         5. 1. 1961.

     Moj šurak, Jovan Ružić, penzioner (Milovana Milovanovića 5.) piše mi da Vas je video i da ste mi poručili da pošaljem neki prilog za 'Književne novine'.
     Pravo da Vam kažem, posle one svinjarije, protiv mene, koju je potpisao neki Simović (koji mi je, pre toga, poslao adoratorsko pismo i najavio svoju zbirku pesama, ali odgovor nije dobio na to) nisam mislio da, uopšte, više sarađujem u listovima literarnim u FNRJ.
     Međutim, pošto ne bih želeo da Vas uvredim, i Vaš list, koji mi je prvi otvorio svoje stranice posle rata, rešio sam se, ipak, da se odazovem. U prilogu Vam za to šaljem jednu svoju stvar koju bih voleo da ponovim, posle 30 godina, jer je sasvim zaboravljena, kao i toliko drugo što sam, pre rata, štampao. A posle, ako hoćete, nastaviću saradnju ponovo. 'Književne novine' primam redovno o Vašem trošku, pa bih želeo, već i za to, da se zahvalim. Ovaj prilog je iz moje 'Knjige o Nemačkoj' (izdanje knjižare 'Geca Kon' god. 1930. a ta knjiga je dobila nagradu Kolarčevog univerziteta te godine). Molio bih Vas samo da se na kraju priloga označi svakako: Iz knjige 'Knjiga o Nemačkoj' god. 1930. U tekstu sam brisao svega dve rečenice, koje su onda bile aktuelne, a koje su sad besmislene.
     U slučaju da patite od snobizma literarnog žurnalizma u listu, pa Vam smeta što štampate jednom štampan tekst, možete ga podvesti pod rubriku: 'Iz davnih dana'. Za publiku čitalačku biće taj tekst, uveren sam, sasvim nov.
     Ja pratim i dalje Vaš rad u zajednici evropskih pisaca i želim Vam mnogo uspeha. A o mom novom komadu koji mi traži Dinul, pisaću Vam zasebno."
          
Crnjanski sve ofanzivnije "zagovara" prvo izdanje "Druge knjige Seoba", ali i sa prvom, zajedno kao svojevrsnu rapsodiju. I, dakako, traži slavodobitno, honorare u visini Andrićevih i Krležinih. Inače, do kraja života Crnjanski je sebe video, i samopoštovao, u trojstvu sa Krležom i Ivom.

MEĐU VELIKIMA

     "DRAGI Taso,
                         23. 1. 1962.

     Molim Vas za ljubaznost da mi se pošalje 5 primeraka 'Osmeha'. Trebaju mi. Ta je stvar bila prevedena na engleski, a davana na irskom radiju. Nemački prevod se sprema. Što se tiče moje saradnje na 'Knj. N.', ja ću Vam uskoro poslati nešto. Odlomak iz 'Druge knjige seoba', ili možda 'Lament', koji će izići, u privatnom izdanju, u Johanesburgu, kao O. Stihovi u Parizu. Ako hoćete, možete ga štampati, u listu, iz korekture.
     Pozdravite i Andrića. On mi se javio kartom iz Švedske. Ja sam mu uputio pismo na 'Politiku', jer mu privatnu adresu ne znam. Pozdravite i Božovića, sa Vesnom. To su bili vrlo prijatni ukućani, sa mnom, ovde. Javili su mi se iz Švedske sa Andrićem. Ne znam im privatnu adresu. Dinul mi se nije javio, valjda se naburio, a morao da skine 'Konak' sa repertoara. Trebalo je da mi kaže zašto. Imam za njega novu komediju i dramu.
     Toliko privatno.
     A sad poslovno, u odgovoru na Vaše pismo. Pristajem vrlo rado da SKZ izda 'Drugu knjigu seoba', zajedno sa prvom. Pristajem da je izda i 'Minerva' paralelno, ako se sporazumeju. Ako mi SKZ uputi zvanično pismo, a još bolje ugovor, poslaću odmah rukopis koji je gotov davno, to jest prepis mašinom. Moj uslov je samo da to bude za ovu godinu. Za honorar tražim ono što SKZ plaća Krleži i Andriću. U slučaju da 'Minerva' odustane, s obzirom na izdanje SKZ, predlažem Vam 'Kod hiperborejaca' za 'Minervu'. Uslov je opet za ovu godinu. Ako mi pošalje ugovor, može dobiti rukopis odmah.
     Što se tiče 'Matice', to je svršio Stamatović, iz JAA, koji se drži, već davno, prema meni, lepo. Potpisao sam sa Maticom još 1. 6. 1961. privremeni ugovor o izdanju sabranih dela, ali do danas nisu se potrudili da privremeni ugovor pretvore u punopravni. JAA mi je javila neko drugo lice, koje je trebalo da bude redaktor. Milo mi je da ste to Vi, sa Leskovcem. Samo, pošto se u Lalenlandu ne radi za kiriju, oni rade lagano. Javila mi je JAA, da će oni izdati, još 1961, jednu moju knjigu proze, u izdanju Sto knjiga, pa nisu. Sad su mi tražili neštampana dela, da vide. Ja sam odgovorio da ću, neštampana dela, dati iz ruku, samo ako prvo vidim šta će uneti u sabrana dela i tek kad privremeni ugovor pretvorimo u punopravni. Na tome je ostalo..."

BRISANJE ISTINE
OD 23. 1. 1962. godine Crnjanski se u svojim pismima obraća Mladenoviću sa "Dragi Taso". Među tim pismima, nedostaju tri - dva iz 1962. i jedno iz 1964. koja su na volšeban način nestala. Tasina pisma Crnjanskom, koja je Crnjanski držao u jednoj fascikli i pokazivao ih Olgi Mladenović, gospođa Vida Crnjanski je predala Narodnoj biblioteci uz ostalu arhivu. Međutim, i ona su "nestala". Kažu, postoji jedno jedino (?!)
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije