Raskoš nije zalog sreće

20. 02. 2007. u 00:00

K?erka kralja Petra Prvog, žena velikog ruskog kneza kneginja Jelena Ivanovna-Romanov pukim slu?ajem izbegla muževu sudbinu da bude pogubljena. Po?iva u Nici, gde je do smrti povremeno živela kao prognanik iz Rusije, u kojoj, posle revolucije, nije bilo mest

Pišu: Dijana Dimitrovska i Milena Marković

NESREĆA, moja Jelena ne može da se odbaci kao stara haljina.

Princeza Jelena Karađorđević nije slutila koliko će je ove reči brata Đorđa pratiti do kraja života. Đorđe ih je izgovorio kao utehu sestri u najtežim danima njihovog oca, kralja Petra, dok se s vojskom i narodom provlačio preko Prokletija.
Neku godinu kasnije, Jelena je napisala bratu istu poruku u trenutku kad je mislila da je kraj njoj i njenoj deci. Bile su to godine kada su u Rusiji vlast preuzimali boljševici, a ona kao deo carske porodice Romanov izbavila decu i sebe iz pakla, posle pogubljenja muža, velikog ruskog kneza Ivana Konstantinovića.

Princ Đorđe je o ovom sudbinskom trenutku sestre zapisao: “Srećom da Jelena tada nije bila u Petrogradu, već sa decom na drugom kraju Rusije. Odatle je uz pomoć srpskog poslanika u Peterburgu dr Miroslava Spalajkovića izvukla i sebe i decu u Francusku. Da se zatekla u Petrogradu, ja sada ne bih imao kome da napišem ovo pismo.“

"Veoma volim Jelenu i ne mogu da prežalim što se ona sa decom tako muči. A, sam sam pred paklom: brat Aleksandar me, za svoj i račun vlade, potisnuo sa scene. Izmislio je da sam nervno oboleo i smestio me iza rešetaka ludnice u Toponici", napisao je Đorđe. Pismo nikada nije stiglo do njegove sestre u Nicu, gde je živela, nakratko, posle progona iz Rusije 1918.

JELENA nije imala stalno mesto boravka. Bila je evropski putnik od one kobne godine, kada je za vreme ruske revolucije uspela da spase sebe i svoju decu da ne podele sudbinu ostalih Romanovih. Na skoro neobjašnjiv način uspela je da se spase iz zatvora, da pobegne usred zime, ozebla i preplašena, zakuca na vrata srpskog poslanstva u Peterburgu.

Diplomatija je dalje zbrinjavala princezu, a ni boljševici nisu smatrali da zbog jedne mlade žene iz inostranstva, zaoštre odnose sa Srbijom.

Đorđe Karađorđević nije mogao nikad da se oslobodi slike kad je, ubrzo posle izgona iz Rusije, iscrpljena, posustala vukući decu po Evropi, a ni reč se nije požalila. U crtama njenog lica prepoznao je tada istrajnost i mirnoću starog kralja Petra Prvog, njihovog oca. Slika sestre, nekad velike kneginje i neveste moćne dinastije Romanov, stalno se smenjivala sa slikom oca u vojničkom šinjelu pogurenog na volovskim kolima, odričući se svih privilegija.
Jelena je, govori princ Đorđe, umela da nosi i sreću i nesreću. Seća se kad je krenula na venčanje u Petrograd. On ju je ispratio na put carskog sjaja i raskoši. Margaret Igar, guvernanta na dvoru cara Nikolaja Drugog Romanova, o Jeleni je ostavila zabelešku: "Bila je prava lepotica ljupkog lica, oštrog pogleda. Bila je veoma jednostavna devojka, iako dolazi sa dvora Karađorđevića. Ona i veliki knez Ivan bili su pravi zaljubljeni par, na opšte iznenađenje čitave porodice Romanov, jer je nežni i introvertni Ivan, pre nego što je upoznao Jelenu, pomišljao da postane monah."
SRPSKA štampa je tada opširno pisala o svadbi srpske princeze Karađorđević i kneza Romanova.

Princ Đorđe beleži: "Naša štampa u ovom venčanju vidi samo državni interes, onaj interes kome moraju da robuju kraljevska deca. Taj strašni državni interes koji nas lišava lepote života običnih.

Sa Jelenom sam posle venčanja jednom dugo sedeo. Čestitao sam joj na svemu, uzgred i na vrednim poklonima od cara. Odgovorila je: 'Misliš da je to zalog sreće?'"

Umrla je u Nici 1962. godine. Bila je potpuno sama.

O poslednjim godinama života Jelene Karađorđević Romanov, u svojim "Memoarima" zabeležio je i princ Tomislav. "Bio sam 1959. godine sa suprugom u južnoj Francuskoj. Tada sam doznao da je tetka Jelena u Nici. Čuo sam da živi veoma teško, u nekoj iznajmljenoj sobi, osiromašena, bez ikakvih prihoda, pa i hrane. Pokušao sam da je pronađem i pomognem joj. Ona je, međutim, odbila svaku pomoć i susret. Nikom, pa ni meni, nije dopuštala da je vidi u tako žalosnom stanju. Do smrti je u tome istrajala."

KRALJICA ALEKSANDRA
KARAĐORĐEVIĆI imaju i jedan grob u Atini. Tu je sahranjena kraljica Aleksandra, žena kralja Petra Drugog. Živeli su zajedno tek tri godine, ali se formalno nikad nisu razveli. Princ Tomislav je zbog takvog života, ali i zbog odrastanja bez oca - grčkog kralja, Aleksandru zvao moja tužna snaha. Poslednje dane provela je u staračkom domu u Engleskoj, gde je i umrla 1993, a kasnije preneta u Grčku.

GROBOVI NA SVE STRANE
OD muških potomaka loze Karađorđevića daleko od otadžbine sahranjen je Karađorđev stariji sin Aleksa, u Kišinjevu (Moldavija, ondašnja Rusija). Voždov unuk Đorđe počiva u Gaštajnu (Austrija). Karađorđev praunuk Božidar - u Versaju, a drugi praunuk Aleksa u Sent Moricu (Švajcarska).
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije