Mihailo Pupin održao obe?anje majci, otišao u svet i posvetio se nauci. Veliki nau?nik preminuo u Njujorku 12. marta 1935. godine. Novac za život i školovanje Mihailo zara?ivao unose?i ugalj u njujorške domove, ali je najviše vremena provodio u Kuperovoj bibl
Pišu: Dijana Dimitrovska i Milena Marković
ZNANJE je svetlost koja osvetljava život. Idi, sine, u svet i uči. Da ne budeš slep kod očiju.
Iako nepismena, majka Mihaila Pupina znala je kojim putem Mihailo treba da korača. Znao je i njegov otac, ugledan seoski knez, koji ga je na obrazovanje podsticao. Zajedno, trasirali su put u svet mladom Mihailu. A onda je on nastavio sam. Polako i teško, korak po korak, sve do samog vrha. Postao je jedan od najznačajnijih Srba svih vremena.
Okićen slavom i priznanjem, nije nikada zaboravio svoje dečačke dane, pašnjake i igre, a nadasve suze oca koje je video kada ga je ispraćao na studije u Prag. I majke koju je posle odlaska u svet nauke video svega dva puta. Poslednji put leta 1886. godine Pupin je otputovao u Idvor. Tada nije slutio da mu je to poslednje viđenje majke, koju je najviše voleo. Posle njene smrti sebi je dao zavet da će njenu dobrotu ovekovečiti na najbolji mogući način.
I stvarno, dvadeset sedam godina kasnije, 1913. godine, Srpska akademija nauka ustanovila je Pupinovu zadužbinu za školovanje siromašne dece Srbije.
POZNATA je priča kako je otputovao u Ameriku. Prodao je svoje knjige i odelo i kupio brodsku kartu od Hamburga do Njujorka za 12. mart 1874. Parobrod je do Njujorka plovio 14 dana i 13 noći, a za to vreme Mihailo provodio noći ležeći na palubi uz dimnjak, gde mu je bilo toplije.
Prvih dana u Njujorku je gladovao. Slabo je znao engleski i nije imao nikakav posao. Prvo zaposlenje našao je u Filadelfiji, gde je čuvao stoku, za to je imao iskustvo iz Idvora. Od toga posla uspeo je da uštedi nekoliko dolara, a kada je došla zima, u Njujorku je ubacivao ugalj u podrume. Odlazio je često u Kuperovu biblioteku, gde se grejao i učio engleski. Sledeće godine pomogao mu je jedan drugar, Nemac, da se zaposli kao pomoćni ložač parnih kotlova i smestio ga u hotelsku sobu svoga oca.
Uporedo se upisao u Kuperovu večernju školu. Najviše se interesovao za elektricitet, a od literature privlačile su ga biografije uspešnih ljudi. Bio je vredan i čestit radnik, pa je ubrzo unapređen u redovnog službenika.
Zainteresovao se za Kolumbija univerzitet, ali mu je za prijemni ispit trebalo da položi latinski i grčki jezik, koje do tada nije učio u školi. Za prijemni, koji je položio odličnim uspehom, pripremao se dve godine.
Na koledž je stigao iz fabrike, imao je ušteđevinu od 311 dolara, bio bez dugova i uveren u sopstveni uspeh. Već prvu godinu završio je odličnim uspehom, što mu je donelo dve nagrade od po 100 dolara. I naredno leto radio je na poljskim poslovima, uštedevši dodatnih 75 dolara. Zarađivao je i dajući časove iz rvanja svojim kolegama.
KADA je završio studije čekala ga je univerzitetska stipendija od 500 dolara godišnje, sa kojom odlazi u Evropu 1883.
U Kembridžu se divio zdanjima u kojima su predavali proslavljeni Njutn, Maksvel, Ravli, Džon Adams, Stoks, Ser Vilijam Tomson - Kalvin. Počeo je da izučava eksperimentalnu fiziku kod Ravlija i Stoksa, a od 1885. prelazi u Kevendiševu laboratoriju.
Mesto profesora na Kolumbija univerzitetu Pupin je dobio na predmetu matematičke fizike. Jedno od značajnijih predavanja bilo je pred Američkim udruženjem elektroinženjera u Bostonu 1890, kada je propagirao primenu naizmeničnih struja i kada se prvi put lično sreo sa Nikolom Teslom. Tih godina Pupin je posećivao Teslu u njegovoj laboratoriji, a 1891. objavio je svoj rad o višefaznim generatorima, kojim je potvrdio ispravnost Teslinih pronalazaka, mada su njihovi poznavaoci primetili da među njima nisu bile čvrste prijateljske veze.
Na Kolumbija univerzitetu bio je profesor punih 40 godina (1889-1929), a za vreme od 1894. do 1924. dobio je priznanja za svoja 24 patenta. Umro je u Njujorku 12. marta 1935, baš na dan kada je pre šezdeset jedne godine krenuo u Ameriku.
Pupin je zadužio svet otkrićima u svetu telefonije i komunikacije, a Srbiju, osim toga, svojom uspešnom diplomatijom. Da nije bilo njega na Mirovnoj konferenciji u Londonu pitanje je da li bismo danas imali Banat.
GUBITAK SUPRUGE
PUPIN se oženio sestrom svoga druga sa Kolumbije Katarinom Džekson. Venčali su se u grčkoj pravoslavnoj crkvi u Londonu. Ona je ubrzo umrla od zapaljenja pluća, koje je prethodno sam Pupin preboleo.
ŠTA je pravi uzrok raskida Pupina i Tesle, nije poznato. Zna se kako su se pomirili. Pupin je ležao bolestan u bolnici i Tesla ga je sa Milošem Tošićem posetio. Kada ga je video, Pupin se rasplakao. Ostali su sami deset minuta a kada je iz bolničke sobe izašao, Tesla je najpre samo plakao, a tek kada se sabrao samo je rekao: "Grize ga savest. A prepao se, smrt dolazi." Pupin je umro dva dana posle.
(Nastaviće se)