Optužbe da je Raspu?in obi?an prevarant i kriminalac, car kategori?ki odbijao i "intrigante" kažnjavao. Vodio razvratni život u raskošnoj ku?i
VELIKI skandal je izbio u Carskom selu, 1910. godine. Iz dvorca su se gradom širile glasine da je Raspućin silovao svoju odanu sledbenicu, Mariju Višnjakovu, dadilju carske dece. Marija Višnjakova je otputovala u Pokrovsko, zbog religioznih razloga i Raspućin je jedne noći ušao u njenu sobu i silovao je. Dvorska dama Sofija Tjutčeva je o skandalu, svedočila pred vanrednom vladinom komisijom:
- Višnjakova je otišla kod carice, ali carica joj je rekla da ne veruje glasinama i zabranila joj da dalje govori o tome.
Kada bi neko napadao Raspućina, car bi obično suvo napomenuo da su njihovi odnosi sa starcem, njihova privatna stvar i dodao da ne veruje ni jednoj, od svih ovih priča, da nečisti uvek napadaju one koji su čisti, kao ni da ne razume, šta se to dogodilo sa Teofanom koji je oduvek toliko voleo Raspućina. Dok je vikao, pokazao mi je Teofanovo pismo na stolu. U pismu je pisalo:
„Vi ste, Vaše veličanstvo, toliko čistog srca, da ne primećujete svu prljavštinu, koja Vas okružuje.“
TEOFAN je već duže vreme bio rezervisan prema čoveku kojeg je nekada smatrao za živog sveca.
Asketskog Teofana je najpre šokirala Raspućinova nova kuća. Kuća je bila podignuta na sprat. U prizemlju, u seljački uređenim prostorijama, živela je Raspućinova porodica, ali gornji sprat je svedočio da je polupismeni Raspućin sasvim prihvatio gradsku modu. U tim prostorijama, namenjenim „damicama“ i ostalim peterburškim gostima, bio je bečki nameštaj, pored zida su stajali veliki satovi sa klatnom, u sredini sobe stajao je klavir, a pod je bio prekriven skupocenim tepihom. U kući je bio i gramofon, uz koji je Raspućin voleo da igra.
Teofan dalje kaže:
„Pošto su do mene došle priče da je Raspućin nastavio sa starim načinom života, kao i da je počeo da intrigari protiv nas, rešio sam da primenim poslednje mere, da ga raskrinkam i da o svemu obavestim bivšeg cara. Međutim, car me nije primio, već sam odveden pred bivšu caricu. Govorio sam im oko jednog sata, dokazujući da je Raspućin u stanju duhovne prelesti. Bivša carica mi se usprotivila, citirajući neka teološka dela, ali ja sam oborio sve njene argumente... Zaključio sam razgovor izjavom, da više neću ništa da imam sa Raspućinom... Mislim da je Raspućin, kao lukava osoba, carici objasnio da ja govorim protiv njega, zato što mu zavidim na njegovoj bliskosti s carskom porodicom, kao i da želim da ga sklonim sa puta.“
NAPISAO je caru i drugo pismo, u kojem je tvrdio da Raspućin nije samo u stanju „duhovne prelesti“, već je on pravi kriminalac, u verskom i moralnom smislu. Od cara je dobio odgovor u novembru 1910. godine, kada je iz Peterburga prognan na Krim, gde je imenovan episkopom Tauride.
Episkop Hermogen se dugo dvoumio kako da se postavi prema novonastaloj situaciji. Kada mu je Iliodor rekao da ima caričino famozno pismo, koje je ukrao iz Raspućinove kuće u Pokrovskom, odlučio je da krene u akciju. Iliodor je pozvao Raspućina, koji je, ništa ne sumnjajući, došao kod svojih prijatelja. Čim je ušao u Hermogenov stan, jurodivi Mića Kozelski mu je hramljući prišao i napao ga verbalno i fizički, mašući svojim nakaznim rukama. Nazivao je Raspućina „bezbožnikom i antihristom“ i optužio ga za najmonstruoznije stvari. Epikop Hermogen ga je tada prokleo i zabranio mu da prilazi ženama. Raspućin je jedva pobegao iz zamke, naravno, sve je ispričao carici i svi akteri drame, koja se odigrala u Hermogenovom stanu, ubrzo su napustili Peterburg.
(Nastaviće se)