Jovanka: ?im smo došli u Kolombo, Tito je legao da se masira. Nijedan dan ne može bez masaže, bolje re?i bez maserke, koja mi je u vlastitoj ku?i postala suparnica. Uzbu?enja te vrste u njegovim godinama mogu biti opasna. Ako se Titu nešto desi, vi ?ete, dok
I JA sam, kao i Jovanka, bio siguran da je šamar, koji joj je Tito udario u Kolombu, bio znak dublje emotivne veze između Tita i maserke Darijane Grbić. To ubeđenje zadržao sam za sebe, a Jovanku sam nastojao da ubedim da je Titu do Darijane stalo samo zbog toga što ona odlično obavlja svoj posao.
- Druže doktore, našta ja vama ličim - rekla je Jovanka. - Kome vi to pričate? Vi sigurno ne znate šta je ženski instinkt. Eto, maserka postaje meni suparnica u mojoj vlastitoj kući. U to, prosto, ne mogu da verujem!
- Ne treba ni da verujete! - rekao sam. - A u sebi sam pomislio: Jovanku je vlast potpuno izmenila. Ona veruje samo u ono što njoj odgovara. Ona neće da veruje ni u očigledne stvari. Ona ne zna ili se pravi da ne zna da vladari i ugledne ličnosti najčešće varaju svoje supruge sa njihovim prijateljicama, dvorskim damama, guvernantama, domaćicama kuće, bedinerkama... Jovanka je, verovatno, mislila da će ova njena "nedoumica" na mene provokativno delovati i da ću joj ja potvrditi Titovo neverstvo, da bi ona sa mojim mišljenjem sutradan izašla pred predsednika i rekla: "Tito, i doktor Matunović smatra da si me ti ošamario da bi odbranio svoju ljubavnicu Darijanu Grbić."
Ne smem ni da pretpostavim kako bi Tito na ove njene reči reagovao i u kakvoj bih se ja situaciji našao. Možda bih ja i naseo na ovu Jovankinu provokaciju da je nisam dobro poznavao.
Očekivao sam da Jovanka odgovori na moju izrečenu konstataciju, ali pošto to nije učinila, rekao sam:
- Mislim da je najbolje da sve ovo zaboravimo i da nastojimo da ništa od onoga što se dogodilo ne izađe iz ove sobe.
- Lako je vama, druže doktore, to reći! Ne radi se o vašoj koži. Zar ja mogu da dozvolim da se pred mojim očima dešavaju takve stvari i da preko toga prelazim. Svi smo mi krivi za ovo. Vi niste hteli da mi pomognete da oteram maserku kad sam ja od vas to tražila. Ne kažem da Tito nije najveći krivac. Znam da je on slab kad su u pitanju mlade žene. Zbog toga sam ja mislila da dovedemo stariju, ozbiljnu ženu koja će masirati i njega i mene. Ona bi bila pod mojom kontrolom. Ovako ni vi ni ja ne znamo šta se dešava iza zaključanih vrata. U stvari, sada znamo. Ovo je najbolji dokaz. Još se nismo ni raspakovali, a Tito je legao da se masira. Nijedan dan ne može bez masaže, bolje reći bez maserke - rekla je Jovanka, a zatim zaigrala na poslednju kartu:
OPROŠTAJ SVE REŠAVA
- TO treba da vam nešto znači, druže doktore! Vi zaboravljate koliko godina on ima. Verujem da masaža njemu koristi, ali maserke mogu da mu štete. On ne sme da se uzbuđuje. Uzbuđenja te vrste za njega mogu biti opasna. Zar ja vama, lekaru, treba da na to skrećem pažnju. Ako se Titu nešto desi, vi ćete biti odgovorni!
- Drugarice Jovanka, vaš status kao supruge i njegovog najbližeg saradnika, po mom dubokom uverenju, nije ugrožen. Ovo što se desilo nipošto ne sme uticati na odnos između vas i Tita. Pogotovo ne u ovoj situaciji kad vas dvoje na političkom planu imate velike obaveze. Prvo što sutra treba da uradite to je da Titu kažete da ste šamar shvatili kao njegov nekontrolisani i nesvestan postupak i da mu zbog toga opraštate. Morate mu isto tako naglasiti da šamar nije ništa promenio niti može promeniti u vašim osećanjima prema njemu.
Ne dozvolivši mi da završim misao, Jovanka je upitala:
- Zar stvarno mislite da ja preko ovoga treba da pređem? Da se pravim da ne znam za odnos Tita i Darijane i da me on ne pogađa?
- Da, drugarice Jovanka, ja ne vidim bolje rešenje u ovoj situaciji, pogotovo što šamar za mene nema ono značenje koje mu vi pridajete. Vi, po mom mišljenju, ne samo da treba već i morate to da uradite!
- Ne znam, druže doktore, da li ću moći.
- Vi ste jaka ličnost, sigurno ćete uspeti - rekao sam. Zatim sam ustao i poželeo joj laku noć.
- Treba da se dobro ispavate i odmorite - rekao sam. - Niko ne sme na vama da primeti zabrinutost i neraspoloženje.
Sutradan smo prešli na brod "Galeb", koji je bio usidren u jednoj luci koja je bila u neposrednoj blizini grada. Na brodu su uslovi za rad i stanovanje bili povoljniji nego u apartmanu hotela "Interkontinental". Pored velikog salona, radne sobe i nekoliko spavaćih soba, na brodu je bilo više drugih prostorija u delu predviđenom za smeštaj šefa države. Jedna do njih bila je namenjena masaži. Ta prostorija je imala poseban ulaz i nije bila u vezi sa dnevnim boravkom i salonima, tako da se Jovanka nije susretala sa maserkom Darijanom.
Posle sukoba Tita i Jovanke u hotelu "Interkontinental" u Kolombu, zbog fizioterapeutkinje Darijane, Tito je imao lakše tegobe koje su se manifestovale poremećajem srčanog ritma. Posle ordinirane terapije i dvodnevnog odmora, njegovo se stanje u potpunosti oporavilo. Tito je mogao da obavlja svoje protokolom predviđene aktivnosti, između ostalog, da održi govor koji se očekivao sa velikim interesovanjem. Tito je govorio više od jednog časa i na njemu se nisu mogli primetiti tragovi zamora, a zatim je prisustvovao ekspozeima nekolicine najistaknutijih učesnika samita. Potom se sreo sa velikim brojem šefova država i vlada i sa njima vodio političke razgovore u brodskim salonima "Galeba".
Smatrali smo da će najveće opterećenje za predsednika predstavljati oproštajna poseta svih učesnika samita, koja je trebalo da se održi na završetku konferencije. Pošto je bilo veoma toplo i sparno vreme, mislili smo da Tito može, u prostorijama koje su klimatizovane, da prima u oproštajnu posetu šefove država i vlada nesvrstanih zemalja, s tim da poseta ne traje više od pet minuta i da prilikom dočeka i ispraćaja gosta Tito ne izlazi iz prostorije.
Upoznavši se sa ovim predlogom, Tito je zahtevao da u salon dođu svi članovi delegacije, Jovanka, šef kabineta i šef protokola. Postavilo se pitanje ko će od članova delegacije, u ime Tita, sa šefovima protokola dočekivati goste na palubi broda, i ko će ih posle posete ispraćati. Nastala je tišina. Nijedan član delegacije nije ništa predložio, a Tito je ćutao. Da bih prekinuo neprijatnu situaciju, rekao sam:
- Druže predsedniče, predlažem da to bude drugarica Jovanka, a da joj pomaže šef protokola i šef kabineta.
Tito je na to odgovorio:
- Ako se drugovi slažu, ja nemam ništa protiv.
VLAST KAO DROGA
DRUGOVI su se složili, mada sam osećao da im se predlog nije mnogo dopao. U njihovim pogledima pročitao sam pitanje: Ko ste vi da se mešate u poslove države i partije i poslove protokola? Otkuda vam, doktore, tolika smelost?
Da bih prekinuo tišinu koja je nastala, Tito se sa osmehom obratio meni:
- Vi niste samo dobar doktor, nego i dobar diplomata.
Posle ovih njegovih reči drugovi su počeli da hvale moje ideje, a Dolanc je naglasio da je ona izvanredna, jer ovim unosimo nešto originalno u diplomatski protokol.
Jovanka je ćutala pognute glave. U jednom momentu me je pogledala. Prvi put sam u njenom pogledu osetio toplinu i zahvalnost. Naglašavam prvi put, jer sam često nastojao da joj kao prijatelj pomognem, ali ona to nije htela ili nije mogla da shvati.
Mislim da su ovo bili najsrećniji trenuci u životu Jovanke Broz. Ona je bila prezadovoljna i blistala je od sreće. Ako je ikada u snovima ili na javi zamišljala sebe kao vladarku, danas je to stvarno i bila. Dočekujući strane državnike, ona je to radila sa mnogo smisla i takta. Svakoga je toplo pozdravila i sa njenim poznatim osmehom uvela u kabinet predsednika, gde je prisustvovala razgovorima. Posle razgovora gosta bi otpratila do izlaska sa broda. Ispraćaj je, takođe, bio srdačan, ali odmeren i korektan, pri čemu je ona bila puna sebe i do kraja prijema nisu je napuštali dobra volja, šarm i ljubaznost.
Sa strane sam posmatrao odvijanje posete i Jovankino ponašanje. Ona je bila druga osoba. I pored svoje gojaznosti kao da nije dodirivala palubu broda, već lebdela iznad nje. Na njenom zažarenom licu mogle su se primetiti plemenitost i ushićenost. Okrenuo sam se admiralu Viloviću koji je stajao pored mene i rekao:
- Današnje ponašanje drugarice Jovanke potvrda je moje teze da su vlast i slava najjače droge. Danas je drugarica Jovanka u stanju najjače drogiranosti.
Admiral Vilotić se nasmejao i primetio:
- Šta će se desiti sutra kad dođe do znakova apstinencije?
- Mi ćemo nastradati - našalio se dr Koršić, koji je stajao sa nama.
DEOBA VLASTI FELJTON "Jovanka Broz Titova suvladarka" pripremljen je prema odlomcima istoimene knjige prof. dr Aleksandra Matunovića. Kao Titov lični lekar, on je izbliza posmatrao dramu bračnog para Broz, i svojim savetima učestvovao u njenom razrešenju. Dr Matunović prvi put osvetljava anatomiju vlasti koju su delili Tito i Jovanka. Knjiga ima 270 stranica, autorsko je izdanje, a u prodaji (na kioscima) pojaviće se 30. marta. Knjigu štampa "Interpres", a njena cena biće 300 dinara. Podrobnije informacije na telefone: 011/311 9234 i 063/238 210.