Ratni zamor prolazi

     Piše: Pero Simić
     DVE godine posle pogibije kralja Aleksandra političke tenzije u Jugoslaviji bile su vidljive na svakom koraku, a nova iskušenja su tek dolazila. Sve češće su se oglašavale i ekstremne separatističke organizacije u zemlji - od hrvatskih ustaša i klerofašista do makedonskih separatista i ekstremnih kosmetskih Albanaca okupljenih oko tzv. Kosovskog komiteta, koji je tražio secesiju Kosova i Metohije od Srbije i Jugoslavije. Tako je bilo i 16. januara 1937, kada je istaknuti srpski pisac i advokat Dragiša Vasić u Beogradu primio grupu novinara iz Beograda, Zagreba i Ljubljane.
Ugostio ih je u svojoj prostranoj advokatskoj kancelariji, smeštenoj u strogom centru Beograda, na uglu ulica Miloša Velikog i kralja Milana, iznad "Batine" prodavnice obuće. Vest koju im je iz prve ruke saopštio predstavljala je svojevrsni odgovor beogradske intelektualne elite na sve veće izazove tog uskomešanog vremena. Već od samog početka u svemu je bilo i izvesne misterije:
- Oko pedesetoro beogradskih intelektualaca povelo je pre nekog vremena akciju osnivanja Srpskog kulturnog kluba - rekao je Vasić, nastavljajući kako su ti srpski duhovni predvodnici "tad održali i pripremnu osnivačku skupštinu". Na njoj je, dodao je on, "donesena odluka o osnivanju Kluba i dato ovlašćenje Slobodanu Jovanoviću, Dragiši Vasiću i dr Nikoli Stojanoviću da izrade službena pravila i da ih podnesu nadležnim vlastima na odobrenje i potvrdu".
MINISTARSTVO unutrašnjih poslova je "odobrilo pravila i rad Srpskog kulturnog kluba", izjavio je Vasić i tim povodom predao okupljenim novinarima "prvu zvaničnu izjavu Srpskog kulturnog kluba".
U izjavi je pisalo da je cilj SKK "negovanje srpske kulture u okviru jugoslovenstva", a da se u ovom slučaju kultura "uzima u najširem njenom smislu, kao duhovno-moralna i kao privredno-tehnička".
Srpski kulturni klub, stajalo je u ovom dokumentu, "nije i ne može biti upravljen ni protiv hrvatske ni protiv slovenačke kulture, pošto se njihove kulturne akcije međusobno ne isključuju". Naprotiv: "Dokle se god kreću u okviru jugoslovenstva, kulturne akcije Srba, Hrvata i Slovenaca ne samo da se ne isključuju nego se i dopunjuju."
Utemeljivači SKK bili su i nešto određeniji: "Uvereni smo, dakle, da je pored mnogobrojnih kulturnih društava koja su i suviše zauzeta svojim specijalnim zadacima, potrebno jedno mesto gde će se Srbi okupljati i razgovarati o svojim kulturnim pitanjima i njihovoj međusobnoj vezi i kao jednoj celini. Jer, iznad sviju regionalnih, verskih i političkih razlika postoje izvesne kulturne vrednosti koje su svima Srbima drage i koje bi mogle i trebalo da ih ujedine u zajedničku akciju."
ASPIRACIJE su, dakle, bile velike, a ni vera inicijatora za osnivanje ovog društva da će uspeti u misiji koju su sami sebi odredili nije bila mala: "Srećom", smatrali su oni, "ratni zamor prolazi i sada se već može reći da posle svršene borbe za oslobođenje, Srpstvo ima da povede borbu i za svoju kulturu. I sad, ako u ovu borbu za kulturu novi naraštaji budu uneli onoliko snage i onoliko vere koliko su njihovi stari unosili u borbu za oslobođenje, uspeh će biti nesumnjiv."
Novinari su bili radoznali, pitajući Vasića da li im može konkretnije objasniti kako će SKK ostvarivati svoje ciljeve, ali on "nije želeo da daje nikakve podatke". Škrto je rekao da će se "za petnaestak dana održati prva redovna skupština Srpskog kulturnog kluba" i da će javnost tada "imati prilike da sazna više o budućem radu ove organizacije."
TOG dana, 16. januara 1937, kada je prvi put obelodanjeno da je Ministarstvo unutrašnjih poslova odobrilo pravila SKK, nije rečeno da su starešine ovog ministarstva idejnim tvorcima ove organizacije postavile i jedan uslov. Izričito su zahtevale da se u pravila ove organizacije unese odredba da će se rad SKK odvijati uz "strogo isključivanje dnevne i partijske politike".
Istog dana, u lovačkoj vili u selu Dubravi, kod Brežica u Sloveniji, tajno su se sastali dr Milan Stojadinović i vođa Hrvatske seljačke stranke dr Vladimir Maček. Novinari su za ovaj susret ipak saznali, ali su ih sagovornici posle gotovo šestočasovnih razgovora ostavili kratkih rukava, jer nisu želeli ništa da im kažu ni o temama ni o rezultatima ovog sastanka. Želeći da makar malo obraduju svoje zabrinute čitaoce i da, sa svoje strane, snize temperaturu usijanih srpsko-hrvatskih sporenja, novinari su svojim redakcijama iz Brežica javljali da su vodeći srpski i hrvatski političar na kraju jedan drugome ipak rekli "do viđenja".

     ŠTAMPA
IZVEŠTAVAJUĆI sa susreta sa Dragišom Vasićem, dva vodeća beogradska dnevna liste "Vreme" i "Politika" su različito interpretirali ovaj događaj. Prema pisanju "Vremena", Vasić je rekao da je "Osnivačka skupština" održana "pre nekog vremena", a "Politika" je izvestila da se to desilo "pre izvesnog vremena".
"Politika" ne navodi kad je to "pre izvesnog vremena" bilo, a "Vreme" navodi da se dogodilo "otprilike pre mesec dana". "Vreme" je taj događaj nazvalo "Osnivačkom skupštinom Srpskog kulturnog kluba", a "Politika" - Prvom pripremnom osnivačkom skupštinom i Zborom osnivača.

KNJIGU "Iskušenja srpske elite", na osnovu koje je napravljen ovaj feljton, čitaoci "Novosti" mogu dobiti uz 30 odsto popusta (455 dinara) u knjižari "Službenog glasnika", u Ulici kneza Miloša 16, u Beogradu, a telefonske narudžbine se primaju na 011/2642-872.