Senzor u ustima

08. 05. 2007. u 00:00

Duboko ljubljenje sa radom jezika - neka vrsta podsetnika na ponašanje naših drevnih predaka

Piše: dr Zorica Tomić
DA li znate da većina ljudi u toku ljubljenja okreće glavu na desnu stranu?
"Orijentacija glave nadesno", kako je u svom istraživnju izložio Onur Ginterkun sa Bohum Rur univerziteta, započinje još u majčinoj utrobi. Naime, u poslednjih nekoliko nedelja u majčinoj utrobi, kao i u prvih šest meseci života, mnoge bebe okreću glavu na desnu stranu, što kasnije uslovljava razvoj percepcije i motornih preferenci, kao i vizuelne orijentacije nadesno.
Iako ova osobenost kod deteta nestaje negde u uzrastu od šest meseci, ona se ponovo pojavljuje kasnije u životu.
Polazeći od uverenja da se ova "orijentacija nadesno" zapravo nikada ne gubi, Ginterkun je želeo da ispita kako se ponašaju ljudi dok se ljube i na koju stranu okreću glavu.
A istraživanje je sprovedeno tako što je Ginterkun posmatrao 124 para, koja su imala između 13 i 70 godina, kako se ljube na aerodromima, železničkim stanicama, parkovima ili klupama u Americi, Nemačkoj i Turskoj, dakle na tri kontinenta, da bi isključio uticaj sociokulturnih razlika.
ZANIMLJIVO je zapažanje da parovi koji se ljube, dok to čine, ne primećuju da ih neko posmatra. Od mnogih ljudi koje je posmatrao u svom istraživanju Ginterkun je birao samo one parove koji su bili licem okrenuti jedno prema drugom, ljubili se u usta i u tom času nisu imali ništa u rukama. U okolnostima u kojima je na delu bilo višestruko ljubljenje, uzeo je u obzir samo prvi poljubac.
Od ukupnog broja posmatranih parova, njih 80 (64,5%) iskretalo je glavu nadesno, 44 (35,5%) nalevo, ali najzanimljivija je činjenica da niko nije oklevao u izboru položaja, što znači da sudara nosevima uopšte nije ni bilo! Jedan od razloga za ovakav rezultat sadržan je u činjenici da najverovatnije nijednom od posmatranih parova poljubac koji je bio predmet istraživnja nije bio prvi zajednički, što će reći da su se posmatrani parovi ponašali prirodno jer su navikli da se ljube.

PREMA mnogim teoretičarima, od kojih je D. Moris svakako najprominentniji, ljubljenje spada u red "reliktnih radnji". Čak i današnje "duboko ljubljenje modernih ljubavnika sa radom jezika" predstavlja neku vrstu podsetnika na ponašnje naših drevnh predaka, kao što bi, prema antropološkoj teoriji, čak i mnoge druge radnje odraslih mogle da se protumače na isti način. Drugim rečima, ako ljubavnici jedno drugom istražuju usta pomoću jezika i pri tom osećaju zadovoljstvo, oni takvim ponašanjem povećavaju uzajamno poverenje i parnjačku privrženost.
Ali, osim što im reliktni status, ljubljenje predstavlja i deo ritualizovanog ponašanja koje je sastavni deo pozdravljanja pri susretu ili rastanku.
Pozdravljanje prijatelja, koje može obuhvatiti rukovanje, međusobno tapšanje, grljenje i ljubljenje, predstavlja svojevrstan ritual u kojem se ljudi ponašaju istovremeno i intimnije i ekspresivnije nego obično, posebno ukoliko se prethodno dugo nisu videli. Takvim ponašanjem oni simbolički nadoknađuju izgubljeno vreme, odnosno pauzu koja je postojala između dva susreta.

RITUAL
ZNACI prijateljskih osećanja, kao i ljubljenje, uobičajeni su u okolnostima kada neko simbolički menja svoju društvenu ulogu. Tada ljubljenje i grljenje druge osobe predstavlja vid opraštanja sa njegovom starom ličnošću i pozdravljanje nove. Takve prilike su venčanje, krštenje, rođenje deteta, unapređenje, jubileji, inauguracije, naimenovanja, odlasci u penziju, useljavanje u novu kuću, prijemi u čast neke osobe, oproštajne večere, sahrane, dobijanje društvenog priznanja za neko postignuće i slično. Sve proslave ili društvena okupljanja ovog tipa zapravo predstavljaju vid ritualizovanog pozdravljanja u kojem ljubljenje nesumnjivo predstavlja jedan od središnjih događaja.
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije