Avans strasti

09. 05. 2007. u 00:00

Prvi poljupci kao "akontacija" za kasnije vo?enje ljubavi. Kada ljubljenje ima podrugljivo zna?enje

Piše: dr Zorica Tomić

POLjUBAC partnera nije jednostavan znak veze, već predstavlja čitavu seriju znakova u zavisnosti od dela tela koji se ljubi. Poljubac u usta na javnom mestu nedvosmislen je znak ljubavne, odnosno seksualne veze, tim pre što ova vrsta poljupca razbuđuje seksualnu želju. Otuda je, što zbog seksualne konotacije, što zbog pridržavanja higijenskih propisa naše kulture, ova vrsta poljupca uglavnom ograničena na veoma bliske parove. Seksualni aspekt "dubokog poljupca" uglavnom upućuje na heteroseksualan par, mada je u nekim kulturama moguće videti i muškarce koji se ljube u usta sve u šesnaest, ali bez ijednog seksualnog elementa.
Ljubavnici koji su tek započeli vezu ljube se u usta, uzimajući u neku ruku "akontaciju" za kasnije vođenje ljubavi, ali su ti prvi poljupci često ovlaš, bez angažovanja jezika. Parovi sa dužim ljubavničkim stažom teže da intenzitet ponovnog ljubljenja na javnom mestu smanje tako što se pri susretu samo dodirnu usnama, ograničavajući ovaj način izražavanja privrežnosti ili nežnosti na pozdravljanje pri susretima ili rastancima.
KADA na ulici zateknete par koji se strastveno ljubi, partneri se najverovatnije tek nalaze na stupnju formiranja veze, ali su u tome već duboko odmakli. To će reći da se ljudi koji su dugo u vezi ili u braku retko ljube na javnom mestu, ne samo zbog uvreženog stava da je neprilično pokazivati seksualne afinitete pred drugima, već i zbog činjenice da su iste imali gde da zadovolje!
Obostrani poljubac u obraz, prema Morisovom mišljenju, predstavlja blažu varijatnu poljupca u usta, odnosno njegovu varijantu slabijeg intenziteta. Štaviše, ljubljenje u obraze, iako predstavlja model pozdravljanja među rođacima ili prijateljima, a često ga koriste bračni parovi, može se smatrati nekom vrstom promašenog poljupca u usta. Ustručavanje koje ga prati kvalifikuje ga za neseksualne dodire te otuda njegova rasprostranjenost u raznim prilikama u društvu.
OSTALI poljupci dobijaju svoje značenje u zavisnosti od toga koji deo tela se ljubi, počev odozgo naniže. Statusni poljupci počinju od temena glave i završavaju se roditeljskim poljupcem u detinji potiljak. Kada odrasla osoba tako ljubi svog partnera, isto kao i kada ga ljubi u čelo ili vrh nosa, smatra se da taj gest ima podrugljivo parentalno značenje. Ako se spušta niže po telu, osoba koja ljubi pokazuje niži status, izražavajući ili poštovanje ili formalno pokoravanje, a poruka o podređenosti naglašava se i naklonom tela. Ovo je posebno uočljivo u gestu ljubljenja u ruku, zbog čega su velikodostojnici u takvim prilikama, shodno društvenim pravilima, podizali ženama ruku i time izbegavali nedostojanstven naklon tela. Ovaj običaj danas gotovo da ne postoji među mladima, između ostalog i zato što se žene više ne doživljavaju kao predmet ljubavi, budući da su stekle ekonomsku ravnopravnost...
Paradoksalno je, međutim, da iako se poljubac vezuje za osećanje prisnosti, ljubavi, privrženosti ili poštovanja, postoji i fenomen takozvanog mafijaškog poljupca. Instrumentalizovan kao komunikativni znak kojim se izražava ne samo pretnja već i najava budućeg smaknuća nepodobnog člana klana, mafijaški poljubac predstavlja vid simboličkog opraštanja zajednice od prokaženog člana. Isti smisao ima i ljubljenje pokojnika, u kojem je osim pomenutog, sadržano i paradoksalno značenje - "prihvatam te kao odsutnog", čime se potvrđuje trajna, neporeciva i duhovna dimenzija veze između subjekta i onoga što se ljubi, amblematski obeležena poljupcem.

(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije