Pesme za kraljeve

Piše: Jovan Tanasijević
JOŠ u šestom razredu gimnazije, Mokranjac je komponovao pesmu "Lulo moja, srebrom okovana", za muški hor. Tekst je napisao pesnik Nikanor Grujić. Te godine, Mokranjac je komponovao solo uz pratnju klavira "Večernja zvona", na tekst T. Mura. Prevedena je i štampana u beogradskom književnom časopisu "Vila", 1868. godine, pod uredništvom Stojana Novakovića.
Mokranjac 1877. godine boravi u Negotinu kao horovođa, gde komponuje "Sanjarije na srpske narodne pesme" za gudački kvartet, i kompoziciju "Na kosidbi", po tekstu pesnika Milorada Popovića Šapčanina.
Jovan Jovanović Zmaj je s nemačkog prepevao zbirku "Istočni biser", iz koje je Mokranjac uzeo pesmu "Ne bi jarkog dana" i 1882. godine je "prepevao" u "Ne bi jarkog sunca".
Vinsku pesmu Đure Jakšića "Što ne piješ vina" Mokranjac je 1886. godine komponovao kao duet za tenor i bas, uz pratnju klavira.
Godine 1887, komponovao je za mešoviti hor i solo sopran pesmu Branka Radičevića "Jadna draga". Ova pesma je već korišćena u kompoziciji Vaclava Horejšena i bila je mnogo popularna u Vojvodini.
TOKOM 1894. Mokranjac putuje, s Beogradskim pevačkim društvom, u Solun i Skoplje. Za ovu priliku Mokranjac priprema tursku ljubavnu pesmu "Birčare si jok" za koju je pisao reči Etem Beg, a kompozitor je bio Said efendija, tj. Stevan Mokranjac.
Iste te godine, Mokranjac piše baladu za bas s pratnjom klavira "Lem Edim". Tekst je Mokranjac verovatno uzeo iz Zmajevog "Javora".
Francuski "Mond", 5. marta 1871. godine, upoznaje svoje čitaoce o umirujućem starcu Lem Edimu iz solo pesme Stevan Mokranjca da je po snazi i lepoti ravna najpoznatijim baladama evropskih umetnika, a po opisu smrti - "borisovska".
"Tri junaka" Mokranjac komponuje 1895. godine na tekst Dragomira Brzaka (1851-1904), pesnika boema, sekretara BPD.
Za muški hor je 1895. godine napisana "Dobrodošlica kraljici", upućena kraljici Nataliji. Mokranjac je prigodnice pisao i kralju Aleksandru Obrenoviću, pa kralju Petru Prvom Karađorđeviću ("Pozdrav kralju Petru Prvom", 1903) i "Pozdravna pesma kralju Petru Prvom" (1904).
ZA izlazak mladenaca iz crkve, Mokranjac je 1896. godine komponovao "Svadbenu pesmu", na tekst D. Brzaka.
Mokranjac komponuje "Himnu Vuku Karadžiću" (1897), te "Himnu Milošu Velikom" (1898), himnu o pedesetogodišnjici BPD (1903), "Himna društva Prosvjeta" (1912), "Čika Pejčina himna", posvećena horovođi Peri Dimiću, te "Za inat", "Da je meni, dušo Jelo", "Magla pala", "Kozar", za mešoviti i muški hor (1904) po motivima iz "Ivkove slave" i pesme "Kraj Vardara stajaše". Stevan Krokić, bibliotekar BPD, pored prepisa je napisao: "Kozar, reči Milovan Glišić". Tu su još "Prizrene stari" (1912), tekst Alekse Šantića, "Balkanska carica" (1910), tekst Nikole Petrovića Njegoša, "Zimnji dani" (1914).
"Zimnji dani" je poslednja i nedovršena kompozicija Stevana Mokranjca, koju je radio "uoči smrti na tri dana".
Osim ovih kompozicija, postoji i Mokranjčevo "pravoslavno srpsko narodno crkveno pojanje" koje je sabrano u delima: "Božanstvena služba u Sv. Jovana Zlatousta" (1901), "Osmoglasnik" (1908), "Strano pjenije" (1914), "Opšte pjenije"...


PLAČ BOGORODICE
GODINE 1892, uvežbavanje Mokranjčevog "Plača matere Božje" nadgledala su dva sveštenika po nalogu mitropolita Mihaila, a pod sumnjom da njegovo pojanje nije dovoljno pravoslavno. Javnost je stala uz Mokranjca, ali je mitropolit ipak zabranio "Plač".

(Nastaviće se)