Indiosi su uvereni da "sveti Ernesto" po?iva u Boliviji, na u Kubi tvrde da su posmrtni ostaci slavnog revolucionara u njegovom mauzoleju u Santa Klari. Novinari ponovo ustalasali mit o ?e Gevari, tvrde?i da su Kubanci iz Bolivije odneli tu?e kosti
Piše Borislav Lalić
ČE Gevara ni mrtav ne miruje. Mit o njegovom životu i njegovoj smrti rasplamsao se iznova, u godini koja je četrdeseta od njegovog pogubljenja.
Nije samo agent CIA Gustavo Viljoldo taj koji tvrdi da su Čeovi posmrtni ostaci iskopani na pogrešnom mestu i da su na Kubu odnete tuđe kosti. Tako misle i dva novinara, Majte Riko i Beltran de la Grande, dopisnici iz Latinske Amerike dva ugledna evropska lista "Paisa" i "Monda". Njih dvoje su u meksičkom časopisu "Letras libres" otkrili početkom ove godine "monumentalnu podvalu" Fidela Kastra, koji se pre deset godina domogao posmrtnih ostataka Če Gevare, a da nimalo nije sigurno da su to Čeove kosti.
Argumenti za takvu "teoriju", koju iznose pomenuti novinari, deluju intrigantno, a na momente i uverljivo, ali time cela priča ne postaje ništa jasnija. Naprotiv, mit o Če Gevari time dobija nova krila i oreol neuhvatljive legende, koja i dalje nezadrživo i maštovito buja u salvi ispod Anda.
Nova priča o Čeu ide ovako.
Pre nešto više od deset godina, američki novinar Džon Li Anderson pronašao je u Boliviji generala Marija Vargasa Salinasa, koji je u vreme lova na Če Gevaru, u jesen 1967. godine, bio vojni zapovednik u varoši Valje Grande, u koju je iz sela La Igera, u predvečerje 9. oktobra donet leš Če Gavare.
Duh ispod Anda
OD 1967. do 1995. godine Čeu se nisu znali ni grob ni ukop.
Samo su Indiosi iz La Igere i Valje Grande gajili iluzije i hranili mit da "sveti Ernesto" leži u njihovoj zemlji, da se povremeno njegov duh pojavi u planinskim klancima i u snovima tih ljudi koji nemaju za šta drugo da se uhvate.
A onda je Vargas otkrio Andersonu senzacionalnu vest: Če nije spaljen. Sahranjen je pored napuštene piste lokalnog aerodroma, ovde u Valje Grande!
I tako je, posle 28 godina, počelo kopanje i potraga za kostima Če Gevare.
U dogovoru sa bolivijskim vlastima, u Valje Grande su došle ekipe stručnjaka sa Kube, iz Čeove rodne Argentine, iz La Paza. Sa kraćim i dužim prekidima, kopanje je trajalo dve godine. A onda je 28. juna 1997. godine, šef kubanskog tima dr Horhe Gonzales sa poljskog telefona pozvao Fidela Kastra i saopštio mu:
"Fidele, našli smo ih! Imamo Čeove kosti..."
Vest je odjeknula kao bomba. Na Kubi je izazvala radost, ali meštani Valje Grande i La Igere bili su očajni. Oni su se već bili saživeli s tim da je Če ostao u njihovoj zemlji, doneo im svetsku slavu i doveo reku turista.
Deset dana kasnije saopšteno je da je lekarski tim "definitivno utvrdio" da su Čeovi posmrtni ostaci pronađeni, da više nema nikakve sumnje u to. Utvrđeno je to na osnovu skeleta bez ruku, zatim po Čeovim zubima, i na kraju, na osnovu podatka da je na skeletu nađena Čeova vojnička bluza, sva izrešetana mecima, kao i njegov kaiš u raspadanju.
Čeove kosti su 12. jula 1997. godine prenete na Kubu, a 17. oktobra sahranjene u Čeovom mauzoleju, u gradu Santa Klara, na Kubi.
Nova misterija
ČE ni mrtav nije mogao da se skrasi.
Dvoje pomenutih novinara samo su oživeli stare priče o tome da pod Andima ne živi samo Čeov duh, nego da tu i dalje leže njegove kosti, da ono šta je odneto na Kubu nisu njegovi posmrtni ostaci. Misterija je opet dobila krila.
Novinari "Paisa" i "Monda" pokušavaju da ospore sve ono što je u julu 1997. godine rečeno. Kao prvo, oni navode izjavu udovice pukovnika Andresa Selica, čuvenog komandanta trećeg bataljona Osme divizije koja je lovila Če Gevaru. Selic, koji je inače jugoslovenskog porekla, direktno je bio umešan u akciju hvatanja i pogubljenja Čea, a najdirektnije je bio nadležan za "pakovanje" i uklanjanje njegovog leša. Seliceva udovica je izjavila da joj je muž, koji više nije među živima, rekao da je on sahranjivao Čea, da on nije spaljen, nego da je sahranjen u najvećoj tajnosti, u posebnom grobu, bez ikakvog obeležja, a ne u zajedničkoj grobnici.
To nije u saglasnosti sa izveštajem komisije za iskopavanje, u kojem se kaže da su Čeove kosti nađene u zajedničkoj grobnici sa još šest skeleta.
Majte Riko i Beltran de la Grande navode još tri bitna detalja koja ruše izveštaj kubanskih i argentinskih stručnjaka. Oni iznose tvrdnje većeg broja svedoka da je na Čeovom telu bilo devet rana, dok Gonzalesova komisija kaže da su na skeletu prebrojane samo četiri!
Krunski svedok
ALI, to nije sve. Komisija tvrdi da je Čeov leš identifikovala i na osnovu vojničke bluze i kaiša, koji su nađeni na skeletu u grobnici.
Novinari kažu da to nije Čeova odeća, i navode svedočenje dvojice očevidaca iz Valje Grande - upravnika bolnice "Senjor od Malte" Abrahama Batiste i njegovog prijatelja nemačkog agronoma Erika Blosela.
"Ja sam bio", priča Blosel, "onog popodneva 9. oktobra ispred bolnice gde je bio izložen leš Če Gevare. Gevara je bio go do pojasa i sa zavrnutom desnom nogavicom da bi se videle sve njegove rane. Pored leša, na zemlji su ležali njegova vojnička bluza i kaiš. Odmah posle toga ušao sam u kancelariju kod upravnika Batiste i rekao mu da sam bio u iskušenju da uzmem Čeov kaiš kao suvenir, ali da se nisam usudio..."
"Ne budi lud", rekao mi je Batista. "Vrati se i uzmi ga..."
Posle 15 minuta sam se vratio, ali kaiša nigde nije bilo. Neko ga je već odneo. Dva dana kasnije, posetio sam Batistu u njegovoj kući i rekao mu da nisam uspeo. 'Ja jesam', kazao mi je on, i stavio na sto kartonsku kutiju, iz koje je izvadio Čeovu okrvavljenu bluzu koju je zadržao za uspomenu ..."
Tako se sve vratilo na početak.
Svi su zadovoljni. Fidel Kastro zato što je uspeo da za života sahrani Čeove kosti u njegovoj drugoj domovini, a Indiosi iz Valje Grande i La Igere zato što im Čea, ipak, nisu odneli.
Ispada da bi mogao biti u pravu onaj bolivijski narednik Marselino Kardenas, koji je pre nekoliko godina izjavio:
"General Vargas priča napamet. Ja sam bio na straži pored Čeovog leša one noći kada je donet u bolnicu. Če nije sahranjen ni te, ni naredne noći. Njegov leš je u toj mrtvačnici čuvan osam dana. A onda je odnet i spaljen..."
Kubanci se ne upuštaju u takve polemike. Za njih je ta priča završena. Prezadvoljni su i Indiosi iz Bolivije.
Jedino na mit o Če Gevari nije stavljena tačka.
TAJNA SAHRANE
BIVŠI agent CIA Gustavo Viljoldo, inače poreklom Kubanac, ponudio je pre deset godina kćerki Če Gevare Aleidi Gevara Marc da će pomoći da se pronađe mesto gde su sahranjeni posmrtni ostaci njenog oca, jer kosti koje su prenete na Kubu nisu Čeove.
Viljoldo i dalje tvrdi da je on, a ne pukovnik Selic, bio zadužen da u najvećoj tajnosti sahrani posmrtne ostatke Če Gavre i dvojice njegovih saboraca. On, naime, tvrdi da Če nije bio sahranjen u zajedničkoj grobnici sa još šestoricom gerilaca, nego sa dvojicom na drugom mestu. Kubanci i Čeova porodica nisu smatrali da je potrebno čak ni da odgovore na tu ponudu.
(K r a j)
Max
07.03.2013. 10:19
Mogao je da uživa u životu, a on odlučio da pomogne bolesnima, siromašnima i porobljenima. Simbol borbe za slobodu......
Komentari (1)