U mestu Tama ameri?ki nau?nici isprobali prvu atomsku bombu 16. jula 1945. godine. Sevnuo je strahovit blesak, u nebo je poletela džinovska vatrena kugla. Me?u izabranicima u ameri?kom atomskom centru u Los Alamosu je i Luis Alvarez, sin ?uvenog lekara iz
MEĐU izabranicima u američkom atomskom centru u Los Alamosu je i Luis Alvarez, sin čuvenog lekara iz Kalifornije, čovek koji će konstruisati upaljač za prvu atomsku bombu. Sa svojom ekipom mladih naučnika u Los Alamosu konstruisao je komplikovani mehanizam aktiviranja bombe. Svoj izum isprobaće u proleće 1945. godine, u jednom kanjonu pustinje Novi Meksiko. Upaljač je najkomplikovaniji deo atomske bombe. Zadatak mu je da aktivira klasični eksploziv koji zbog jakog pritiska velikom brzinom treba da spoji dve polukugle fisionog materijala. Kada je završio posao s atomskim upaljačem, Alvarez je zamolio Openhajmera da mu da novi zadatak, po mogućnosti bliže frontu.
Molba je prihvaćena pa je Alvarez sa saradnicima krajem maja 1945. prebačen u avionsku bazu Tinien, odakle su stalno vršeni napadi na Japan. Tamo je obavio još jedan važan zadatak: konstruisao je uređaj za merenje snage atomske eksplozije.
U proleće 1945. Amerikom se širi pobedničko raspoloženje: Nemačka je kapitulirala, definitivno je propao njen program izrade atomske bombe. U Los Alamosu nema više nervoze i žurbe. Pod Openhajmerovim rukovodstvom montirano je jezgro prve atomske bombe koju treba isprobati.
POČETKOM jula 1945. godine, Robert Openhajmer poziva svoje najbliže saradnike u Los Alamos. Među prisutnima je i general Grouvs, šef te cele parade. Na dnevnom redu je samo jedna tačka - izbor lokacije za proveru prve atomske bombe. Svi su ozbiljni, pomalo i napeti, ne zbog delikatnosti da se pronađe pogodna lokacija. Njih je u Americi moguće naći na desetine, ali sam čin da treba isprobati takvo strašno oružje, uliva strahopoštovanje i ljudima koji su proizveli atomsku bombu. Od nekoliko predloga, Openhajmeru se čini najprihvatljivija pustinja Alamogordo. Bez veće diskusije predlog je prihvaćen. Dakle, Alamogordo!
Mesto eksperimenta nalazi se 400 kilometara južno od Los Alamosa, a stotinak kilometara od meksičke granice. Na jugu američke savezne države Novi Meksiko protežu se kilometri i kilometri pustinje koja je u dalekoj pozadini oivičena zupčastim planinskim vencima. U pustinji je teško naići na neko naseljeno mesto.
Šifra pod kojom je tekao test prve atomske bombe zvala se „Triniti“ (Sveta trojica). Zašto „Triniti“ - ostalo je nerazjašnjeno, ali su rođene pretpostavke koje su „tumačile“ tu zagonetku. Jedna od njih govori da je ta reč izabrana zato što su se tada nalazile tri bombe pred završetkom, pa se šifra odnosila na pakleno trojstvo.
Ali, u julu 1945. naučnike interesuje, iznad svega, odgovor na pitanje: „Hoće li bomba funkcionisati“? Da li će se 16. jula u Alamogordu roditi „muško“ ili „žensko“?
- Po našim proračunima, govorio je Hans Bete, šef teorijskog odeljenja u Los Alamosu, eksperiment bi moraoda uspe. A da li će priroda ići saglasno sa našim proračunima, to ćemo saznati za nekoliko dana.
PROFESOROVE reči s pažnjom su propratili prisutni u jednoj velikoj baraci koja im je služila za prikazivanje filmova. Mnogi od njih su tada prvi put saznali koju je svrhu imao njihov višegodišnji rad na projektu „Menhetn“. Zatim su svi ušli u dva autobusa neobično obojena radi kaumflaže. Krenuli su prema Alamogordu, koji se nalazio pet sati vožnje od Los Alamosa.
Tih dana dogodila se jedna neobična i uzbudljiva scena u jednoj kući na ranču blizu Los Alamosa. Tu je obavljeno montiranje jezgra za prvu atomsku bombu. Jedan deo jezgra, iako izrađen pomoću vrlo precizne mašine, neočekivano se zaglavio. Pretila je opasnost da dođe do kurcšlusa koji bi mogao da izazove strašnu eksploziju i celo naselje digne u vazduh. U tim trenucima dr Robert Neher, jedan od Openhajmerovih pomoćnika, ispoljio je prisebnost i sigurnost, pa je delikatni posao uspešno završen.
„Put smrti“ je mesto koje su Openhajmer i njegovi saradnici odabrali za užu lokaciju velikog eksperimenta, za poprište strave i užasa. Tu se nalazilo i napušteno selo, simbolično nazvano Tama, koje će biti osvetljeno najjačom svetlošću koje je ikada stiglo na našu planetu. Tamo će 16. jula 1945. obasjati svetlost „hiljadu sunaca“, a da su njegovi stanovnici imali priliku da to vide iz daljine, pomislili bi da je došao smak sveta.
U monotonoj pustinji, na „Putu smrti“, podignut je čelični toranj trideset metara visok. Na vrhu tornja montirana je 15. jula 1945. godine prva atomska bomba, koja će sutradan u nebo poslati ogromnu vatrenu loptu kao opomenu čoveku da je stigao do neslućenih visina atomske moći. Veliki eksperiment trebalo je da bude izveden 15. jula, ali je zbog nevremena koje je besnelo iznad Alamogorda pomeren za jedan dan.
AMERIČKA ekspedicija, u kojoj su bili najistaknutiji naučnici, koji su tri godine radili na izradi nuklearne bombe, te visoki vojni funkcioneri, tehničari, snimatelji, fotoreporteri... stiže u glavni logor 15. jula uveče, 15 kilometara od mesta gde je instalirana atomska bomba. Komandno mesto cele operacije nalazi se u bunkeru udaljenom desetak kilometara od tornja. Snažna oluja besni iznad pustinje, pa se vreme eksplozije stalno pomera. Sada konačno reč daju meteorolozi. Oni su odabrali start u ranim jutarnjim časovima, 16. jula.
- Eksploziju prve atomske bombe izvršićemo u pet časova i 30 minuta, 16. jula, saopštili su svoju odluku Openhajmer i Grouv.
Vreme sporo teče, sputša se lagano noć tog 15. jula, napetost u logoru raste iz časa u čas, iz minuta u minut. Openhajmer, Fermi, Lorens, Bote, Teler, Gamov... i ne pomišljaju na spavanje. Ovo je noć za večnost, za istoriju. Vreme se ipak kotrlja, skoro će ponoć, a zatim lagano odlaze sat za satom. Negde oko tri časa stiže izveštaj da je na platformi na vrhu tornja sve u redu. Prisutni u glavnom logoru dobijaju uputstva: svi će morati da stave specijalne crne naočare i da zatim legnu potrbuške okrenuti od mesta eksplozije, da ne bi od jake svetlosti oslepeli.
PRIZOR IZ PAKLA
DOŠAO je i taj trenutak za istoriju. Odbrojavanje počinje. Za to je zadužen Openhajmerov pomoćnik Saul Alison. U komandnom bunkeru, pomoću sistema ogledala, bulje u udaljenu tačku na vrhu tornja. Zavladala je potpuna tišina, kao da niko ne diše. Iz zvučnika se čuje Alisonov glas koji uzbuđeno najavljuje poslednji minut do eksplozije. Sada se uključuje automatski uređaj za odbrojavanje poslednjih 45 sekundi, i automatski upaljač biće aktiviran, bomba će eksplodirati: 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1, 0...! Sevnuo je strahoviti blesak, u nebo je poletela džinovska vatrena kugla. Pravi prizor iz pakla. Grandiozni eksperiment je uspeo!
(Nastaviće se)