Navija?i su gubili glave na tribinama, ali i u sa?ekušama, autobusima... Pristalice beogradskih klubova naj?eš?e stradali od uboda nožem. Crna hronika po?ela je 30. oktobra 1999. godine i to na - ve?itom derbiju
Početak crne hronike počeo je 30. oktobra 1999. godine i to na - večitom derbiju. Usred utakmice navijači Partizana su ispalili nekoliko raketa sa južne tribine, od kojih se jedna zabola u vrat Aleksandra Radovića (17) iz Opova, koji je bio na severu, među tifozima Crvene zvezde. Nesrećni mladić nije preživeo. U početku istrage privedeno je nekoliko vođa “grobara”, od kojih su neki osuđeni.
Obesna trojica navijača Partizana 14. maja 2002. godine pretukla su nekadašnjeg proslavljenog boksera Živorada Šiškovića (66) na železničkoj stanici kod Pančevačkog mosta, kada je stao u odbranu Kineza kojeg su huligani maltretirali. Nesrećni čovek je preminuo od posledica srčanog udara, koji je usledio, kako je to utvrdila istraga, od straha. Posle takvog izveštaja lekara, navijači su pušteni na slobodu!
Do početka 2005. godine zabeležena je “samo” desetina izbodenih noževima u navijačkim tučama i sačekušama, a Dobrica Dimitrijević iz Zaklopače je čak nastradao od tog oružja nasred severne tribine, za vreme utakmice Crvene zvezde sa Vojvodinom!
Crna hronika sa navijačkim tragom nastavljena je u januaru 2005. godine, kada je u tuči zbog šala, od posledica ubadanja nožem, preminuo fan Partizana Mirko Radovanović (18), učenik Mašinsko-tehničke škole u Obrenovcu.
Verovatno najbrutalnije ubistvo u svetu fudbalskih navijača u Srbiji desilo se u avgustu 2005. godine. Grupica fanova Voždovca (“invalidi”) krenula je vozom za Golubovce da bodri svoj tim na meču sa Zetom. Njih je u Rakovici, usred vagona, napalo dvadesetak pristalica FK Rad (“junajted fors”), od kojih je jedan nožem u vrat ubio Bojana Majića (29), dok je drugi simpatizer Voždovca, izboden u leđa, preživeo.
Samo dva meseca kasnije još jedan srednjoškolac u Obrenovcu, Radovan Milošević (17), izgubio je život zato što je voleo “pogrešne” klupske boje. Od tog mučnog događaja nije prošlo ni deset dana, a u autobusu, vraćajući se sa utakmice protiv Čukaričkog, ubijen je nožem Golub Balević (18), navijač Bežanije.
U aprilu 2006. godine život je izgubio još jedan fan Partizana. Na Bežaniji pristalice drugog kluba, pretpostavljalo se Rada, nožem u leđa su izbole Petra Sedlaka (23), koji taj napad nije preživeo. Jezive scene desile su se i u julu te iste godine. Zakazana tuča između navijača Crvene zvezde i Partizana na stadionu FK Žarkovo završena je tragično, pošto je nožem u vrat ubijen Aleksandar Panić (24), fan crno-belih, inače aktivni sportista, fudbaler. U brutalnom obračunu korišćene su motke, lanci, flaše... Ubica Marko Blagojević (19) predao se policiji sledećeg dana.
Poslednja žrtva krvavih obračuna u navijačkom svetu je Dušan Penić, koji je pretučen nasmrt u aprilu ove godine ispred kladionice “Rojal” na Novom Beogradu. Sukob je nastao zbog dresa Dušana Baste, koji je nesrećni Penić nosio u rukama.
GUMENI METAK U GLAVU MALOLETNIKA
PUTERA na glavi za brojne incidente, sa umalo fatalnim posledicama, ima i srpska žandarmerija. Primer najdrastičniji: pucanj u lice gumenim metkom Milanu Vasiću (15), učeniku Vojne gimnazije pred početak 123. večitog derbija na stadionu Partizana u oktobru 2004. godine. Dečaku je metak polomio jagodičnu kost s leve strane lica i ostavio vidljive i teške ožiljke.
KAŽNJAVA I UEFA
DIVLJANJE navijača naša dva najveća kluba polako je počelo da uzima danak. “Osvajanje Mostara” od strane “grobara” koštalo je Partizan igranja u Evropi ove sezone. UEFA je bila (pre)stroga. Fanovi crno-belih su i na domaćoj sceni igrali bez publike na jednoj utakmici, zbog rasističkih uzvika na večitom derbiju.
Crvena zvezda je uspela da “preživi” dvogodišnju uslovnu kaznu od strane UEFA, ali je divljanje “delija” i pokušaj ubistva policajca Nebojše Trajkovića pre dve nedelje koštao crveno-bele kazne od tri utakmice bez publike.