Bobi zbori srpski

Vladan Dinić

21. 01. 2008. u 00:00

Razumem ja srpski, skoro sve, istina ne govorim najbolje, ali govorim- rekao, prilikom posete našoj zemlji, šahovski kralj Džejms Robert Bobi Fišer

BEOGRAD, 24. jul 1992: Šahovski kralj Džejms Robert Bobi Fišer (49), posle dve decenije dobrovoljnog izgnanstva, sinoć, 23. jula u 19.30, u društvu gazde “Jugoskandika” Jezdimira Vasiljevića, advokata Stevana Protića, Cige Čokića, iz obezbeđenja, prešao je jugoslovensko-mađarsku granicu kod Kelebije i kročio na tlo SRJ! Oko ponoći, prvak sveta (kako sam sebe naziva) Fišer je stigao u Beograd... Dakle, ono što je do juče bilo nemoguće, danas je postalo stvarnost. Fišer se iz legende vratio u stvarnost... Autor ovih redova, tada, te noći, bio je jedini novinar (tada novinar “Novosti”), koji je s Bobijem bio do zore! Dok se nismo pozdravili i rukovali, nisam verovao da u vili, na Dedinju, sedim sa najboljim šahistom svih vremena. Gledajući ga i slušajući, nije me baš podsetio, na prvi pogled, na onog Bobija iz Rejkjavika. Gledao sam ga tada, gledam ga sada: nema više onog nemirnog čuperka na čelu, nema ni one tananosti ni vitkosti.... Oćelavio je, lice više nije glatko izbrijano, naprotiv, poveća brada, dosta neuredna... Raskrupnjao se, ali je njegov dug korak, nenadan, ostao isti. Kao u Rejkjaviku, kada je u tri koraka izmicao novinarima. Tada, uvek nervozan, danas pričljiv, razgovorljiv o svemu i svačemu. O bankarstvu, kamatama, politici... Nije imao više u sebi onog straha od nepoznatih. Stalno je nešto zapitkivao, i još češće je bio gladan. A te noći, tu su se, srpski rečeno, motali mnogi: Jezdini kumovi, advokat Stevan Protić, advokat Miki Vujović, kasnije vlasnik TV “Palma”.... Ne, stvarno, evo i sad, tada me je podsetio na sasvim normalnog čoveka, ili je to oduvek bio, samo smo ga drugačije gledali. Ili je želja da postane šampion sveta bila jača od njegove prave prirode. Odjednom, iz unutrašnjeg džepa kožne jakne (mnogo mi je ličila na onu koju je nosio na Olimpijadi u Zigenu!) izvukao je džepni magnetni šah. Dakle, tu smo: Bobi se nikad nije razdvajao ni razdvojio od džepnog šaha... Ispremeštao je figure, nešto je očito naslepo analizirao i želeo na tabli da proveri... A, pred vilom haos: Jezdino obezbeđenje je sprečavalo znatiželjnike da uđu u dvorište, ne daju im ni da provire preko ograde u atar gazda Jezde i šahovskog gazde Bobija Fišera... Oko dva ujutro, Bobi je malo dremnuo, ali ne dugo. Na TV MV-u neki snimak.... Gazda Jezda kaže Bobiju: - To je moja privatna TV. - Tvoja? Bravo! - reče Bobi. Promenismo kanal i počeše neke vesti, kad odjednom Bobi se upilji u ekran i pažljivo sluša?! Šta li sluša, kad ne zna srpski, uskoči u priču gazda Jezdina kuma. Okrenu se Bobi kumi, pa će na čistom srpskom: - Razumem ja srpski, skoro sve. Istina, ne govorim najbolje, odavno nisam bio...! - Uh, jebote, šta smo mi sve pred njim lupetali od granice dovde - reče mi Steva Protić. - Svašta ste pričali - nasmeja se Bobi! Od tog časa svi su počeli da biraju reči... Na stolu, Jezdina tadašnja supruga Karmela (danas živi u Palermu, na Siciliji) pripremila razne đakonije... Ali, ne vredi, Bobi voli hamburgere, pa se u gluvo doba, četvrtak na petak, krenulo po hamburgere... Sve vreme, tu, tik uz Bobija, sedela je jedna mlada devojka. Ni reč ne progovara. Mađarica! Zita! O njoj je kasnije i pesma spevana, gazda Jezda je odštampao i kasetu gde peva o šahovskom kralju Bobiju i kraljici Ziti, ali o tom potom. Zita Rajčanji je posebna priča. U tom ćutanju, iskoristih gužvu: - Bobi, imam utisak da vas novinari više ne nerviraju? - Nerviraju me, a znam da si novinar. Ali si Jezdin i Gligin prijatelj. A znam da Gliga vodi brigu s kojim je novinarima u dobrim odnosima! - Bjelica je izdao više knjige o vama? - Jeste! Za neke je imao moju saglasnost, za druge nije. Sad baš nismo u najboljim odnosima. I zamolio sam Jezdimira da mu zabrani da se približi meču u krugu od 400 metara - nasmeja se Bobi. Shvatio sam to tada kao vic, ali... Na Svetom Stefanu je ta zabrana važila izvesno vreme... Kad je Bobi počeo da pobeđuje, izmolili smo Bobija da našeg drugara Dimitrija pusti bar da iz pres-centra posmatra meč. - Može, ali da mi se ne približava! PS: Ne znam da li je Bjelica objavio knjigu o meču na Svetom Stefanu i u Beogradu?! (Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije