General Mom?ilo Periši? izveštava o poja?anoj aktivnosti hrvatske vojske, a vojnici RS "nemaju šta da jedu"
Kratak razgovor Slobodana Miloševića i Milana Milutinovića o stanju u istočnoj Slavoniji i o Franji Tuđmanu, koji je "pod uticajem nekoliko vrlo ograničenih mozgova".
Milošević: Šta je bilo s Perinom (američki diplomata)?
Milutinović: Sutra u jedan imam sastanak kod mene.
Milošević: Okej, mislim da treba da ga lepo primiš i da mu kažeš, naravno da ćemo mi sve pomoći. Međutim, mislim da ovi rade naopako, i da je to jako loše, što ne shvataju koliko su važne stvari. Kaži: "Žao nam je zbog toga, jer izgleda da je Tuđman pod uticajem par vrlo ograničenih mozgova". Inače je i on bio svestan istorijskog značaja cele stvari. Međutim, izgleda da su ga malo ovi...
20. 12. 1995:
Prepis razgovora Dragana Antića, direktora izdavačke kuće "Politika", te glavnog urednika istoimenog lista i televizije, sa Mirom Marković i Slobodanom Miloševićem. U razgovoru Milošević spominje Dejtonski sporazum, Prevlaku, ali navodi i razloge zbog kojih SRJ još nije priznala Hrvatsku.
Antić: Rekao mi je Milan ovo oko Prevlake.
Milošević: Ne treba to uopšte. Ja sam se začudio, pošto počinje štampa kao da je Dejtonski sporazum. To nema veze sa Dejtonskim sporazumom! To je kompleks dela normalizacije odnosa Hrvatske i Jugoslavije. Ono što je u Dejtonu parafirano, to je u Parizu potpisano, ni manje ni više, a to što su oni očekivali da mi Hrvatsku priznamo u Parizu, pa to je njihov problem. Mi ćemo da priznamo njih, dabome, kad rešimo sva pitanja. Sad samo da se vidi da je naša skupština podržala mirovni plan i da Šešelj ispadne beda i jedini ratni huškač, koji harangira u Skupštini.
Antić: To vi meni ne morate da govorite, jer ja to sistematski čistim!
Milošević: Dobro.
Antić: Prijatno, laku noć!
21. 12. 1995:
Razgovor Slobodana Miloševića s generalom Momčilom Perišićem, u kojem ga Perišić izveštava o stanju na Prevlaci i pojačanim aktivnostima hrvatske vojske na tom području, te ga moli za hranu i logističku pomoć za vojsku Republike Srpske, jer, kako kaže, "nemaju šta ni da jedu".
Milošević: Zdravo, Momo!
Perišić: Zdravo, gospodine predsedniče! Jeste dobro?
Milošević: Dobro.
Perišić: E, ovako, samo da vam kažem. Ovo, kod Davida tamo ide u redu, što se tiče ovoga. Nema nekih problema. Ovi izjavljuju da su zadovoljni, zasada. To je prva stvar. Druga, oko Prevlake ima nekih pojačanih aktivnosti. Moguće da, ili vežba neka sa hrvatske strane, ili pak neka grupa se otkačila, pa bi možda želela da nešto Tuđmanu naudi, pa ide prema Prevlaci. Drugo nemam.
I ovo bih zamolio, ovaj, ako možete da pomognete ovim siromasima tamo, već gladuju. Već su uveli dva obroka. Nemaju šta ni da jedu!
Milošević: Hrana će im ići.
Perišić: E, to vas molim.
22. 12. 1995:
Razgovor srpskog predsednika Slobodana Miloševića sa generalom Momčilom Perišićem, koji ga izveštava o problemima vezanim za utvrđivanje linije razgraničenja između srpskih i hrvatskih snaga u dubrovačkom zaleđu, ali i o izvlačenju dela vojne opreme sa okupiranog područja istočne Slavonije. Hrvatska strana je, po mišljenju Miloševića, jedno krajnje "neozbiljno društvo..."
Milošević: Dobro, neka Milutinović vidi sve ove, sve ove primedbe, pa neka raščisti sa ovima, gde su nepreciznosti. Jer mi smo se dogovorili gde ima nepreciznosti, da se ispravljaju.
Perišić: E, pa to, isto, ja vas molim da Badži kažete (Radovan Stojčić) da nam ne pravi smetnje, nego da ostane tamo, znate?
Milošević: Pa znam, on nije dobio nalog, pa onda misli, znate, što to izvlačimo otuda (naoružanje).
24. 12. 1995:
Razgovor Slobodana Miloševića s Milanom Milutinovićem, koji bi 24. 12. 1995. trebalo da primi srpsku delegaciju sa privremeno okupiranog područja Republike Hrvatske. Milošević mu pri tom daje instrukcije, a usput komentarišu i "Jevrejina", verovatno penzionisanog američkog generala Žaka Klajna, koji po njihovom mišljenju ne bi trebalo "da ima razumevanja za ustaše", a koji je u to vreme postavljen za glavnog komandujućeg prelazne uprave UN za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem.
Milošević: Malo porazgovaraj s njima, s obzirom na ovo što su nam dali ovi, ovaj što je bio juče kod mene, isto kod tebe pre neki dan, oko one ličnosti. I kaži da je to jako dobro, da to ta ličnost, vidimo da je Jevrejin u isto vreme, po prezimenu.
Milutinović: Jeste.
Milošević: To će apsolutno da znači da ne može da ima razumevanja za ustaše. Znaš, nema govora da može da ima razumevanja za ustaše. Oni će da kažu tu je u blizini Jasenovac, to je bilo tako, to je bilo ovako. To može da bude ogromna stvar.
27. 12. 1995:
SledeĆa dva transkripta, za razliku od ostalih, pripadnici hrvatske obaveštajne službe nisu prepisali u dijaloškom, već u nešto sažetijem obliku.
Mira Marković-Milošević, supruga Slobodana Miloševića, urgirala je kod izvesnog Bogoljuba (Karić - nalazi se ili u Americi ili Kanadi) da ovaj pokuša otvoriti račun u Nacionalnoj banci Grčke, na koji će sa računa Mire Marković u kiparskoj banci prebaciti 100.000 apoena nepoznate nam valute. Naime, sin Mire i Slobodana Marko nalazi se u Atini, u hotelu "Hilton", gde nema novca da plati neke račune.
Iz konteksta razgovora vidljivo je da Marko ima kreditnu karticu neke kiparske banke, ali Grci ne priznaju tu karticu.
(Nastaviće se)