O ?udima svetog Georgija iz vremena od 7. do 8. veka svedo?i i tekst o njegovom odlasku iz Fanuilovog manastira kod Lide u staroj Siriji (Palestini) i dolazak u manastir Zograf na Svetoj gori
O ČUDIMA svetog Georgija iz vremena od 7. do 8. veka svedoči i tekst o njegovom odlasku iz Fanuilovog manastira kod Lide u staroj Siriji (Palestini) i dolazak u manastir Zograf na Svetoj gori.
Jednoga dana, po svedočenju igumana tog svetog manastira Jevstratija, zabeleženom u svetogorskom manastiru Zograf, lik svetoga Georgija odvojio se od daske za ikonopisanje, odigao u visinu i iščezao.
Pripoveda se da su užasnuta manastirska braća sa suzama molili Boga da joj otkrije gde se od njih sakrio obraz Pobedonoščev. I Bog usliši jednodušnu molitvu monaha i igumanu Jevstratiju posla samoga svetoga Georgija da mu se javi.
Svetac reče: "Ne tugujte zbog mene, jer sebi nađoh manastir u Bogorodičnom vrtu na Svetoj gori. Ako želite, pohitajte i vi tamo, jer gnev Božji nadolazi na Palestinu i na gotovo čitavu vaseljenu zbog greha hrišćana!"
Iguman sabere braću i ispriča im šta je video. Pozove potom i starešine grada Lide, pa i njima ispriča ovaj događaj. Preporuči im da čuvaju manastir, pošto on sa monasima odlazi u Jerusalim da se poklone grobu Gospodnjem.
SA suzama napuste manastir i, otišavši za Jopu, ukrcaju se na brod. Posle nekoliko dana putovanja stignu, Bogom rukovođeni, na Svetu goru. Obilazeći manastire, stignu i do manastira Zografa, skrivenog u šumovitoj dolini na jugoistoku poluostrva. "Ovaj manastir", kako je zapisano, "osnovaše u 10. veku, u doba cara Lava Mudrog, tri brata - Mojsej, Aron i Jovan, iz okoline Ohrida, koji na prostoru potonje obitelji podignu tri kolibe, u kojima se podvizavahu kao otšelnici i sastajući se jedino nedeljom. Kako izađoše na glas svojim podvižništvom, saberu se oko njih monasi i najzad sazidaše i crkvu. Ali, braća se ne mogaše dogovoriti oko toga kome da posvete hram: da li svetome Nikoli ili svetome Klimentu Ohridskome, svome saotačanstveniku. Da bi stvar razrešili po ljubavi, odluče da se iz srca pomole Bogu da im otkrije kome da posvete bogomolju i čiji lik da ikonopišu na pripremljenoj dasci. Svako stane na molitvu u svojoj keliji i dok se moljahu, neobična svetlost, blistavija od sunčeve, razlije se iz njihove nove crkve po okolnim visovima.
Zbunjeni i uplašeni, oni nastaviše da se mole čitave noći. Kada sledećega jutra siđoše, imadoše šta videti: na dasci pripremljenoj za ikonopisanje beše već naslikan lik svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija.
"Kada, dakle, sirijski monasi, predvođeni igumanom Jevstratijem, stigoše u Zograf, na svoje zaprepašćenje prepoznaju u toj nerukotvorenoj zografskoj ikoni svetiteljevoj fanuilovski lik svetoga Georgija, koji ih bejaše ostavio u staroj obitelji u Siriji. Oni pripadoše ikoni i stadoše ridati: 'Zašto nas ražalosti, doselivši se ovde, velikomučeniče Georgije?' Domaćini ih zapitaše za razlog tolike tuge, a ovi im ispripovedaju o svemu. Tada zajedno proslave Gospoda i njegovog slugu Georgija, a pomenutog sirijskog igumana postave za igumana manastira Zografa, koji se proču nadaleko po ovoj svetinji, smeštenoj danas na stupcu desne pevnice hrama."
FELJTON je pripremljen prema knjizi "Sveti Đorđe, vitez Boga živoga", koju su sa blagoslovom srpskog patrijarha Pavla i trudom mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, izdale "Svetigora" i "Novosti".
(Nastaviće se)