U maršalskoj uniformi i belim rukavicama, Tito je pozdravljao kolone svojih podanika
PROLAZE beskrajne povorke pored tribina i kliču "voljenom maršalu". Tog Prvog maja 1946. godine u defileu su i ešeloni radnika, službenika, činovnika iz banaka, studenata koji nose slike narodnih heroja i profesora sa raznih fakulteta. Pred seljacima je krupan transparent: "Druže Tito, za nas nema prepreka u ispunjavanju obaveza koje nam daš!"
Članovi seljačkih radnih zadruga, u tarnicama, koje vuku konji (kako opisuje defile spiker Radio Beograda), iz grla kliču parole u šarenilu narodnih nošnji i zastava, državnih i partijskih, upravo se približavaju tribini sa koje im, u belim rukavicama, maše maršal.
Seljanke i seljaci drže se ispod ruku i pevaju: "Druže Tito, ti si nam jedini koji deliš zemlju sirotinji..."
Sustiže ih druga pesma koju, takođe, grlato pevaju srpski seljaci iz okoline Beograda: "Kad je Tito prešao u Srbiju/On je pravdu po zemlji zaveo..." Iza njih su u povorkama seljaci iz Kneževca, sa srpom i čekićem u rukama, mašu Titu i pevaju: "Nabrusismo kose naše..."
Seljaci iz čitave Jugoslavije došli su da vide i pozdrave svoga maršala i da mu iskažu neizmernu ljubav i prime nove zadatke...
Seljaci iz Donjeg Srema stigli su jašući na konjima. Okićeni zelenilom i klipovima kukuruza, ponosno su transparentom saopštavali: "Donji Srem je sve na vreme uzorao i zasejao!"
U paradi kraj tribine satima prolazi narod. Pored parola, pronose se slike Tita, Staljina i Lenjina.
Radio-reporter kliče:
"Sada pored tribine prolazi cvet naše mladosti i nepobedivosti - fiskulturnici. Nose transparente na kojima su parole, brojke i grafikoni; okićeni su zastavama i simbolima našeg novog poretka, malo zastajkuju, sve dižu visoko i pokazuju drugu Titu kakve su sve rezultate postigli u svojim majskim takmičenjima, u radu i udarništvu..."
Za fiskulturnicima nastupaju pioniri, u plavo-belim uniformama, titovkama i crvenim maramama oko vrata. Njihov nastup pored tribine objavljuju pioniri trubači koji koračaju na čelu povorke. I oni žele da pokažu rezultate svoga rada i takmičenja. Za trenutak su zastali, uz klicanje: "Druže Tito, mi te volimo!" Tribinu su zasuli buketima prolećnog cveća. Jedna grupa je nosila transparent na kome je pisalo: "Pioniri su ispunili sve zadatke koje im je drug Tito zadao."
U dva ešelona su nastupali omladinci i omladinke, graditelji omladinskih pruga. U šumi zastava i transparenata, jedan se naročito isticao; na njemu je pisalo: "Druže Tito, obećavamo da ćemo svi biti udarnici, a prugu ćemo izgraditi na vreme."
Nastupali su zatim, građani po gradskim rejonima. Ispred svakog ešelona na transparentu, visoko podignutom, pisalo je: "Voljeni druže Tito, pozdravljaju te građani Starog grada..." Iza njih su išli građani Zvezdare, pa Palilule, Vračara, Savskog venca, Čukarice, Zemuna, odeljeni po grupama i sa istovetnim transparentima kojima su se predstavljali vođi koji je, u novoj maršalskoj uniformi, nalik na živi spomenik, okićen silnim ordenjem, mahao u belim rukavicama i radosno se smešio napreglednim kolonama svojih podanika.
Začelje kolone koja je proticala pored tribine punih pet sati završavale su povorke staraca i starica, majki koje su vukle dečicu za ručice ili ih nosile u naručju, deca vozeći trotinete, masa invalida na štakama, bez ruku ili nogu. Svi su pevali i pozdravljali maršala.
(Nastaviće se)