Uo?i praznika, davne 1957. godine, zadatak prakti?ara-agitatora, glasio je: "Organizovati laku atletsku trku omladine od Slavije do Kelemegdana na kojoj treba da u?estvuje najmanje 10.000 trka?a
UOČI praznika, davne 1957. godine, zadatak praktičara-agitatora, glasio je:
"Organizovati laku atletsku trku omladine od Slavije do Kelemegdana na kojoj treba da učestvuje najmanje 10.000 trkača; u 20 časova, istog dana, organizovati veliki vatromet u čast druga Tita i Partije (jubilej osnivanja). Glavni vatromet treba da je pred zgradom CK. Vatromet organizovati i iz aviona koji bi istovremeno vukli sliku druga Tita i transparent na kome bi pisalo: "Živela Komunistička partija Jugoslavije! Živeo generalni sekretar KP drug Tito! Avion da kruži nad gradom najmanje jedan sat..."
Za razliku od prethodnih godina kada je na svečanu tribinu dolazio u prisustvu dva visoka funkcionera iz svog najbližeg okruženja, ovog puta je vođa stigao bez pratnje. Tačno u osam časova su se oglasile fanfare i klicanje desetina hiljada ljudi na trotoaru. Na tribini su mu dobrodošlicu poželeli beogradski funkcioneri - Đurica Jojkić, Rista Antunović, Milić Bugarčić...
S Titove leve i desne strane stajali su Kardelj i Ranković, a na tribini su bili i: Petar Stambolić, Jovan Veselinov, Miloš Minić, Svetozar Vukmanović Tempo, Ivan Gošnjak i drugi.
PORED diplomatskog kora zapadnih zemalja, na počasnoj tribini su se nalazili i diplomatski predstavnici "komunističkog lagera" sa kojima su bili uspostavljeni politički odnosi.
Po uobičajenom "ključu" ovog puta je komandant parade bio Slovenac, narodni heroj, general-potpukovnik Jože Skočilić. Dovozeći se u džipu pred tribinu, raport je predao na slovenačkom.
Parada je trajala manje od jednog sata. Pored tribine, u besprekornom poretku, prošli su svi rodovi vojske.
Sve vreme defilea, pored tribine, orkestar je svirao Internacionalu.
U šumi transparenata, bilo je i ovakvih: "Ustav - naš ponos!", "Tito nas je učio: Čovek je naše najveće bogatstvo!", "Borba za mir - borba za socijalizam!", "Brzo koračamo u socijalizam i komunizam!", "Rad-učenje, budućnost - uz druga Tita i partiju!", "Naše samoupravljanje zadivilo ceo svet!"
Tih dana je održan jedan od omladinskih kongresa. Uz pokliče koji su se čuli na tom kongresu, sada je, na primer, na prvomajskom slavlju nošen i ovaj transparent:
"Svaki osvojeni proizvod... Svaki novi kilometar auto - puta... Svaki završeni razred... Svaka pročitana knjiga... - Korak bliže komunizmu i srećnijoj budućnosti!"
Tek što je u Institutu "Boris Kidrič" u Vinči montiran nuklearni reaktor, napravljena je njegova maketa i doneta da se na slavlju Prvog maja 1960. pokaže drugu Titu i narodu. A, poruka je bila nedvosmislena: "Evo, toliko smo jaki da možemo i atomsku bombu da pravimo!"
U povorci od 5.000 pionira okićenih balonima i buketima cveća kojim su zasipali Tita i najviše rukovodioce, na jednom transparentu je pisalo: "Druže Tito, mole te pioniri da ne izgradite sve autoputeve. Ostavite i za nas bar jedan da ga gradimo kada porastemo!"
I proslava Prvog maja 1964. godine protekla je uz klicanja vođi i njegovoj "nadstvarnoj snazi i mudrosti". Deset radnika je, na primer, pronelo šestokraki zupčanik koji je simbolizovao šest republika, a nad njim se vijorio transparent na kome je pisalo:
"Ovo je neraskidivo bratstvo i jedinstvo koje su Partija i Tito iskovali u našoj slavnoj NOB!" Na drugom se moglo pročitati: "Tito uvek kazuje ono što mi mislimo i osećamo!"
(Nastaviće se)