Isidora Dankan, devica do 25. godine. Seks je vrsta relaksacije, a izbor partnera prema atletskim sposobnostima
POZNATA prvo kao bosa igračica, ponekada je preterivala i sa manjkom odeće na sceni. Jedan čikaški propovednik optužio ju je da se u javnosti pojavila “sa nedovoljno odeće da pokrije donje delove tela”. Njena reputacija pohotne glumice koja nimalo nije brinula za svoj imidž, kasnije se dopala njenim obožavaocima u Evropi i Americi. Ali ipak je ostala devica dok nije napunila dvadeset pet godina i, kada je odlučila da prekine sa neporočnošću, opet je otišla u krajnost. Posao je završio mađarski glumac Oskar Beregi koji je sa njom tokom jednog vikenda u Budimpešti bio u krevetu dan i noć. Kada se u ponedeljak vratila na scenu, bila je primetno iznurena, jedva je vukla noge, iako je njen ples bio poznat po gracioznosti i eleganciji.
Automobili i komunisti označili su Isidorin pad. Njeno dvoje dece i njihova dadilja izgubili su život pod bizarnim okolnostima kada se njen auto, parkiran u Parizu pored Sene, otkotrljao unazad i sa obale pao u reku gde su se svi udavili. Kasnije se udala za Rusa, i kada se vratila u Ameriku posle revolucije 1917. godine, zalagala se za konstruktivne, ali ne i popularne, stavove novog režima, pa je čak namerno na sceni nosila i crvenu maramu.
Nije naučila svoju lekciju; u stvari, iste godine Isidora je u Berlinu u svom seksualnom maratonu otišla nekoliko etapa dalje, provela je na leđima skoro dve nedelje - bilo bi nekorektno reći “u krevetu” - sa pozorišnim režiserom i scenografom Gordonom Krejgom. Krevet u njegovom stanu bio je suviše mali za dobar seks, a igračica je znala šta je čeka, pa su na pod pobacali ćebad i tu nastavili svoje frenetične orgije. Njen menadžer je, besan, otkazao predstave rekavši da je bolesna, i tražeći je, obilazio policijske stanice i hotele i pozivao njene nedavne ljubavnike, ali uzalud. Mada je on mislio da je kidnapovana, Isidora je u stvari odlučila da nadoknadi izgubljeno vreme. Imala je jedan veoma dobar razlog da upamti ovu ludu sezonu u Berlinu, rodila je kćerku Deidru.
Isidora se razlikovala od drugih. Njen stil je bio jedinstven i nije se zasnivao na baletu ili nekoj drugoj prepoznatljivoj klasičnoj igri - zasnivao se na garderobi - ili bolje rečeno na nedostatku garderobe - koji ju je sa dvadeset godina lansirao među zvezde. Kada je njen njujorški hotel izgoreo u požaru, izgoreli su i svi njeni kostimi. Bila je primorana da napravi improvizacije, pa je bila prva koja se pojavila u providnim kostimima. Bili su takva senzacija da su postali njen zaštitni znak. Njena ponovo sašivena garderoba sastojala se od kostima pripijenih uz telo, prozračnih haljina i niza uskih zastava koje je nekada koristila umesto formalnih kostima, igrajući skoro gola. Ova igračica je retko ostajala dugo verna bilo kome. Karijera ju je vodila u mnoge gradove, i kada se jednom oslobodila svoje cenjene nevinosti, u svakom je imala ljubavnika. Kada se upoznala sa svojim obožavaocima, četvoricom sinova magnata Isaka Singera, proizvođača šivaćih mašina, koji je imao 23 dece, upoznala je i celu njegovu porodicu. Uselila se kod najstarijeg sina i u leglo brzo dodala i unuka. Kod Parisa Singera, prvog kompanjona van pozorišta, Isidora je ostala skoro sedam godina.
Tokom krvavih godina revolucije, Rusija je ispala iz njenog programa putovanja, ali se 1922. godine vratila u Moskvu, njoj uvek omiljeno mesto, i ostala dovoljno dugo da se prvi put uda, u svojoj četrdeset četvrtoj godini. Za Isidoru je seks uvek bio vrsta relaksacije, a njen izbor partnera uvek se zasnivao na jednom jedinom atributu, njihovim atletskim sposobnostima u krevetu. Njen muž br.1 upravo je bio postao pesnik laureat Rusije. Sergej Jesenjin, star samo 27 godina, već je bio zavisnik, između ostalog i od votke.
Njegovi histerični ispadi i sraman životni stil koštali su je bogatstvo. Na turnejama je plaćala vlasnicima hotela i menadžerima za razlupan nameštaj, a kako je bio pasionirani boljševik, kada ga je odvela kući preko okeana, razbesneo je celu Ameriku. Godinu dana kasnije poslala ga je nazad u Moskvu.
Isidora je vremenom izgubila na svom izgledu, pokretljivosti, kao i popularnosti, i smrt je na kraju bila tragedija koja je obeležila njenih 49 godina života. Živela je na jugu Francuske i pozirala je jednom kamermanu stojeći i mašući iz snažnog sportskog automobila - otvorenog italijanskog “bugatija”. Kada je šofer dao pun gas, gume su zaškripale a kola su krenula velikom brzinom. Oba kraja njenog dugačkog šala bili su uhvaćena paocima zadnjeg točka i naglo povučena, tako da su joj slomili vrat. Smrt je bila trenutna.
(Nastaviće se)