Širenje severnoatlantske alijanse i posledice. Rusija nikada ne?e postati ?lan NATO (Aleksej Mitrofanov)
JEDAN od osnovnih ciljeva geostratega u Vašingtonu svakako je dominacija Evropom, “prinudni protektorat” - kako je to nazvao Zbignjev Bžežinski, to jest ujedinjavanje Evrope oko francusko-nemačke osovine, koja bi bila oslonac u pohodima na Istok, na bogate resurse Kaspijskog basena i srednje Azije. Stoga se u američkoj političkoj retorici najčešće čuje sintagma “jačanje bezbednosti”. A protiv koga? Ko ugrožava bezbednost Zapada? Kakav je smisao jačanja i širenja NATO? Čemu opkoljavanje Rusije novim članicama atlantskog vojnog saveza, instaliranje novih baza i raketnih postrojenja na njenim granicama?
Evropska unija je planirala da do 2010. godine postane globalna sila, kao društvo znanja, informatičke umreženosti, održivog razvoja, socijalne kohezije, očuvane prirode i najkonkurentnije privrede na svetu. Takva Evropa će sve manje prihvatati američki model globalizacije, sveden na otvaranje puteva krupnom kapitalu, bez obzira na socijalne posledice.
Antiglobalisti smatraju da će neograničena globalizacija zacementirati nejednakosti u svetu, da će siromašne države učiniti totalno zavisnim od bogatih i sprečiti ih da razvijaju svoju ekonomiju, odnosno da će svet staviti pod kontrolu multinacionalnih korporacija, zainteresovanih za profit, a ne za dobrobit čovečanstva.
- Širenje NATO služi širenju mira, kao i američkog uticaja - nešto je bio određeniji Zbignjev Bžežinski, tokom našeg razgovorau Vašingtonu sredinom devedesetih. - Ove dve stvari slučajno se podudaraju, jer uklanjaju elemente neizvesnosti i nesigurnosti u Evropi. Trenutno, ove dve stvari se podudaraju ako na svet gledate realno, a ne sa ideološkog stanovišta. Amerika je glavni garant globalne stabilnosti. Bez Amerike nastala bi anarhija... Mislim da postoje dve mogućnosti u budućem sledu događaja. Jedna je postepena transformacija američke superiornosti u neku vrstu globalne saradnje, koja se zasniva na realnoj podeli moći.... Ili, pak, nestanak američke superiornosti zbog nezainteresovanosti američkih građana i slabog rukovođenja, što može imati samo jednu posledicu, a to je sveopšta globalna anarhija.
GOSPODIN Bžežinski je veoma iskren čovek, ja sam mu zbog toga zahvalan - bila je primedba Alekseja Mitrofanova, predsednika Komiteta za geopolitiku ruske Dume, kad sam mu u Moskvi ponovio reči američkog kolege. - Ja sam takođe veoma iskren.
U poziciji Vašingtona nema ničeg novog. To je nastavak stare linije anglosaksonske politike koja je uvek bila uperena protiv Rusije, kao najjačeg konkurenta. Naravno da oni žele kontakte, jer shvataju da jedino tako mogu kontrolisati situaciju. Oni se boje Rusije, plaše se buđenja imperijalnih razmišljanja u Rusiji.
Što se tiče NATO, Rusija nikad neće postati njegov član.... U NATO mogu ući baltičke zemlje kao sanitarni kordon protiv Rusije, i opkoliti je po obodima. A namere u smislu širenja NATO su negativne i pokazuju da Zapad ne smatra Rusiju prijateljem...
U svakom slučaju, NATO se mora posmatrati kao produžena ruka američke politike i sredstvo za ostvarivanje ambicija njene elite. Defanzivni vojni savez, osnovan 1949. godine kao mera predostrožnosti protiv jačanja bloka istočnoevropskih zemalja, okupljenih tokom hladnog rata u Varšavskom paktu pod vođstvom Sovjetskog Saveza, prerastao je u izrazitu ofanzivnu organizaciju. Prilikom proslave 50. godišnjice u Vašingtonu, proglašena je nova strateška koncepcija NATO, koja sažeto glasi: “Dejstvovaćemo na svim tačkama globusa, htele to Ujedinjene nacije ili ne!” Pod ovim motom izvršena je i agresija na Jugoslaviju, posle nedostojne ucene u Rambujeu, kad je Medlin Olbrajt javno prigrlila terorističko-separatističku narkomafiju, zvanu OVK, i zapretila bombardovanjem ukoliko vlada Jugoslavije ne ustupi suverenitet zemlje okupatorskim snagama zapadnog vojnog saveza.
Izopačavanje međunarodno-pravnih normi i njihovo proizvoljno tumačenje radi jalovog pravdanja brutalnih nasilja, bilo bi nemogućno bez NATO, kao udarne pesnice i zaleđine. Ne kaže se uzalud da je diplomatija onoliko jaka koliko je vojska jaka. A kad je ta vojska internacionalnog sastava, i kad može da joj se okači etiketa volje “međunarodne zajednice”, dobro plaćeni egzekutori dobijaju moralni okvir i amnestiju za zločine počinjene u ime “zaštite ljudskih prava”, “sprečavanja humanitarne katastrofe” i “pobede demokratije”. Ovaj cinični stav stoji iza stvaranja tobože nezavisne albanske državice na Kosovu.
KAKO stvari trenutno stoje, Amerika ne haje na sva upozorenja. I letimičan pogled na dvadeseti vek otkriva kontinuitet hegemonizma. Radi obezbeđivanja svojih pozicija, a to će reći ekonomske i strateške dominacije, i radi gušenja svakog otpora i revolucionarnog prevrata, Amerika je bezbroj puta intervenisala u zemljama Latinske Amerike - Panami, Nikaragvi, Hondurasu, Haitiju, Dominikanskoj Republici, El Salvadoru... Može se slobodno reći da je upravo američka opresivna politika proizvela čitav niz diktatora u dvadesetom veku. Tamo gde se pojave tzv. unutarnji protivnici proameričkih režima, vojni instruktori iz američkih baza zdušno uvežbavaju vladine komandose - u Beninu, Bocvani, Kamerunu, Kongu, Ekvatorijalnoj Gvineji, Gani, Gvineji Bisao i u još tridesetak zemalja u Africi, Aziji i Južnoj Americi. Dešava se, međutim, da oni koji prođu kroz ovu obuku, stečene veštine upotrebljavaju protiv svojih učitelja. To naročito važi za teroriste iz redova islamskih svetih ratnika.
HOLBRUKOVA MISIJA
MANIPULIŠUĆI nacionalnim osećanjima, separatističkim idejama, velikodržavnim snovima, ucenama i podmetanjima, američka politika se neprestano prilagođava i igra razne igre, usavršava figure i korake, uporna u rešenosti da po svaku cenu sprovede u delo svoj naum, odustajući samo kad čelom udari u zid. Recimo, kad neka bomba odnese desetine i stotine života, kao u nekim američkim ambasadama i njihovom susedstvu ponegde u svetu, onda mister Holbruk ne ide na “slučajne” razgovore s teroristima, ne sedi s njima na podu u čarapama, kao što mu se to sasvim “slučajno” desilo na Kosovu. Ne, Bela kuća - kad terorizam preti američkim životima i interesima - šalje marince i specijalne agente radi odlučnog obračuna.
(Nastaviće se)