Zemlja pre zakona

Dubravka Savić

30. 09. 2008. u 00:00

Pristigli iz Azije pre više hiljada godina, u vreme kada je, kako se pretpostavlja, izme?u ovog kontinenta i Amerike postojao „kopneni most“, Indijanci su, od nekadašnjih starosedelaca, u današnjim Sjedinjenim Državama, postali stanovnici rezervata

PRISTIGLI iz Azije pre više hiljada godina, u vreme kada je, kako se pretpostavlja, između ovog kontinenta i Amerike postojao „kopneni most“, Indijanci su, od nekadašnjih starosedelaca, u današnjim Sjedinjenim Državama, postali stanovnici rezervata.
Razbacani kao „tigrova koža“ po američkim saveznim državama, tek delimično autonomni, rezervati su raznoliki po površini, broju stanovnika i bogatstvu. U većini život Indijanaca nije lak, i mnogi se bore sa teškim siromaštvom.
- Indijanci se u rezervatima bave raznim farmerskim poslovima. Gaji se kukuruz, koji u tradiciji, kulturi i verskim obredima Indijanaca ima poseban značaj, kao i krave, konji, ovce, životinje važne, koliko za život, toliko i za naše ceremonije. Trudimo se da očuvamo tradicionalnu arhitekturu, jezik, običaje - kaže Meri Šebala, urednica „Navaho tajmsa“.
Rezervati imaju svoje zakone, često - nepisane. U njima postoje bolnice, škole, vatrogasne službe, policija, zatvori... Malo je, ipak, plemena koja se mogu pohvaliti da žive u imućnim rezervatima. U saveznoj državi Nju Meksiko, jednoj od retkih u SAD u kojoj Indijanci dostižu deset odsto stanovništva, u rezervatu Akoma Pueblo radi sedam preduzeća, i poljoprivredne farme. Vaćina onih koji žive u rezervatu tu i rade, ali trećina je posao morala da potraži izvan, u američkim gradovima.
U Albukerkiju, gradu koji epitet „umetničke meke“ Nju Meksika može dobrim delom da zahvali bogatoj ponudi razgranatih indijanskih rukotvorina - od grnčarije, preko srebrnog nakita, odeće do prostirki - mnogo je starosedelaca. Ne treba ni napominjati da se u 21. veku Indijanci ne odevaju onako kako smo navikli da ih viđamo u američkim vesternima. Istina, kod mnogih su prepoznatljivi boja kose, jake jagodice i malo iskošene oči, ali u tipičnom američkom „kotltu nacija“ mnogi Indijanci iz mešanih brakova nemaju „tipični“ izgled. Ipak, Indijanci, i žene i muškarci, i danas neguju kult duge kose, uz savremenu odeću nose prepoznatljive „folklorne“ detalje i nakit. Ono što ih, međutim, najviše razlikuje od ostalih jeste - pogled na svet.
- Mnogo je razlika između Amerikanaca i starosedelaca, Indijanaca. Za Amerikance je većina uvek u pravu, za Indijance samo ono oko čega se svi slože. Za Amerikance je važna korporacija, dobit. Indijanci ne bi potpisali zakon o energetici koji bi razarao zemlju, biljke, životinje, već samo onaj koji štiti vazduh - ističe Šabala.
U pojedinim rezervatima kockarnice su glavni izvor prihoda, na nekima postoji industrijska proizvodnja. Zuni su, na primer, širom sveta poznati proizvođači nameštaja. No, iz neizbežnog američkog okruženja, posebno od velikih korporacija, stižu i najveći izazovi - moderne tehnologije, proizvodi zapadne kulture koji teže asimilaciji svega što sa njima dođe u kontakt i prete očuvanju indijanskih korena.

ŽIVOT OD KOCKE
Kockarnice su od osamdesetih godina u mnogim rezervatima - ali samo na teritorijama američkih država gde je kockanje legalizovano - glavna „industrija“. Vlade indijanskih starosedelaca su od nekih rezervata uspele da, zahvaljujući prihodima od kocke u „igraonicama“ gde su turisti glavni gosti, stvore pristojne uslove za život.
Ipak Indijanci u Nju Meksiku prinuđeni su, kažu, da shodno Aktu o regulisanju indijanskih igara, daju veliki procenat zarade iz kasina državi. Smatraju da sopstveni suverenitet moraju da menjaju za biznis. Tvrde da je to najpažljivije zakonski regulisana „industrija“ u državi, da su detalji daleko preciznije određeni nego za američke kockarnice u Las Vegasu. Većina indijanskih plemena, posebno malih, istovremeno se žali da kasina imaju negativan uticaj na njihove zajednice i da ih iznutra narušavaju.

PREDRASUDA TRI „D“
Reporterka „Albukerki džornala“ Lesli Lintajkum dve decenije prati živote indijanskih plemena. Nije Indijanka i trebalo joj je mnogo vremena i strpljenja da zadobije poverenje starosedelaca:
- Sedela sam satima na lokalnim skupovima, slušala uporno diskusije na njihovom maternjem jeziku, iako ni reč nisam razumela, trudila se da uspostavim kontakte i zadobijem poverenje. Stereotipi o „tri indijanska D“ (engleski: pijanstvo, igra, smrt) jednostavno nisu istiniti - ističe ona.
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije