Kako su Boži Nikoli?u prestale da stižu crvene ruže. Tiho, bez buke, ljubav glumca i spisateljice se ugasila
ONI koji su pratili gradska događanja - a pozorište je bilo važan deo gradskog života - pozorište i sve u vezi sa pozorištem, primetili su da nedostaje korpa sa crvenim ružama.Sve je bilo uobičajeno, premijera je bila odlična, glumci izvanredni, Boža Nikolić je nekoliko puta izlazio pred publiku da se pokloni, mahao je razdraganoj studentariji na trećoj galeriji, najvernijim posetiocima pozorišta. Mir Jam je bila na premijeri, aplaudirala je kao i sva publika, ali korpe nije bilo. Šta se dogodilo?
Možda je cvećarska radnja nije isporučila na vreme? Kakva je gradska priča bila povezana sa ovom korpom? Oni koji su želeli sve da znaju, znali su ko šalje neobičnu korpu od belog pletenog pruća sa drškom u obliku srca ukrašenu crvenom mašnom, u kojoj su uvek bile divne crvene ruže. Slala ih je Mir Jam. Ona je često, za premijere, slala cveće protagonistima, kao znak divljenja, prijateljstva, poštovanja. Ali, samo posle premijera komada u kojima je igrao Boža Nikolić, sa gomilama drugih korpi i buketa, binski radnici su donosili ovakvu korpu i postavljali je ispred Nikolića.
Korpa je stizala na njegove premijere desetak godina i odjednom je više nije bilo. Čekali su sledeću premijeru Bože Nikolića i opet nije dobio korpu, ili je, kako se tada govorilo, ”dobio korpu”, više nije bio sa Mir Jam. Pominjalo se u gradu, prepričavalo, njih niko ništa nije pitao, a oni su ćutali, kao i ranije nisu o svojoj vezi govorili, pa nisu govorili ni o prekidu veze. I tako je tiho i bez javne buke njihova ljubav nestala, ugasila se.
Raskošna plavuša
Glumica Nevenka Urbanova sećala se da se sa Mir Jam upoznala na letovanju, u Malinskoj na ostrvu Krku. Mir Jam je bila sa Božom. Urbanova pominje da je Mir Jam ”letovala sa glumcem Božom Nikolićem”, bez nekog čuđenja ili komentarisanja, kao da joj je to bilo poznato, iako se sa Mir Jam još zvanično nije upoznala. U ovom sećanju Boža se više ne pominje, Urbanovu je više začudilo, pa i zadivilo, kad je videla da Mir Jam na plaži čita Rablea na francuskom i kaže ”malo je takvih žena bilo u to vreme”. Ovo sećanje Nevenke Urbanove već je pomenuto u jednom od prethodnih poglavlja, a za nastavak priče o Mir Jam važna je opaska Urbanove o poznatoj spisateljici: ”Tada je još bila raskošna mlada plavuša”. Ni po današnjem vrlo elastičnom komentarisanju godina ne može se reći da je žena koja je prešla četrdesetu mlada, već se kaže nešto drugo, prihvatljivije, a takođe komplimentirajuće. U ono vreme, bez plastičnih operacija i raznih tretmana za očuvanje mladosti i lepote, zapažanje glumice Urbanove da je Mir Jam, doduše uz jedno ”još”, bila raskošna plavuša, ukazuje da je bila ponosna na svoju lepotu i da je tu lepotu negovala da što duže traje.
Ali, četrdesete su četrdesete, što znači da je ljubav između slavne spisateljice i poznatog glumca stigla u njihovim zrelim godinama, trajala je desetak godina i ugasila se kad je Mir Jam bila već prešla pedesetu, a Boža bio pet godina stariji.
Takođe u prethodnim poglavljima pomenuto je da je Milica Jakovljević, tada se samo tako zvala, bila veoma lepa devojka iz dobre porodice, vredna i toliko dobra da su majke govorile ćerkama: ”Ugledaj se na Milicu Jakovljevićevu!”, a ako su kragujevačke majke tako govorile ćerkama, znači da je zaista bila za ugledanje. Zašto se takva devojka nije udala u vreme kad je udaja bila cilj svake devojke, a naročito onih iz dobrih i poštovanih porodica? Uglavnom se na ovo pitanje odgovara da se posvetila svom spisateljkom radu i da nije želela da ga se odrekne zbog braka. Ali, to je bilo kasnije, mnogo kasnije. Milica Jakovljević je došla u Beograd 1919, sa željom da bude novinarka kad je imala 32 godine, u ono vreme i u tadašnjoj sredini bila je već ”matora frajla”, odnosno usedelica.
Kakva je bila Milica Jakovljević u vreme kad su je isticali kao primer drugim devojakama. Ona o tome piše:
Stroga majka
Moja mama je bila starinska žena, strogo patrijarhalna i moralna. Kao učenica nikad nisam smela da prošetam sa muškarcem. Nisam smela da odem u kuću drugarici koja ima brata. Ona se uvek bojala. A mnoge moje drugarice su se lepo provodile. Ja nisam zbog toga patila. Čitala sam i učila. I danas mogu reći, za sve što sam postigla kroz život, imam da zahvalim mojoj starinskoj mami.”
Šta se dalje događalo u njenom životu? Starinska mama, koja ne dozvoljava da se ode kod drugarice koja ima brata ostala je u Kragujevcu, a Milica je otišla u Krivi Vir, postala seoska učiteljica i imala je 20 godina.
Mlada, veoma lepa, ispirala je kosu čajem od kamilice da bude više plava i lepršavija, ne treba ni sumnjati da je bila centar pažnje u tom lepom selu ispod planine Rtanj. Lepom ali dalekom od njene porodice i njenog grada.
Sve što sada bude napisano samo su hipoteze, pretpostavke da je moglo da se dogodi, a ne znači da se dogodilo. Ali, pažljivo prateći mnoge njene tekstove, možda se i dogodilo.
Dakle, imala je 20 godina kad je otišla u selo i postala učiteljica, a 27 godina kad se vratila da sa porodicom provede teške godine velikog rata 1914. Neudata. Njenih sedam godina provedenih u selu su godine kad je bilo uobičajeno da se devojke udaju. Mnoge su se udavale i ranije, one koje se nisu školovale. Za školovane devojke to je bilo vreme za stupanje u brak i za osnivanje porodice.
U selu nije imala prilike da upozna mladića koji bi joj odgovarao po društvenom statusu,obrazovanju i drugim sličnostima. Ali, letnje raspuste je provodila sa porodicom u svom gradu.
Verovatno je, tokom letnjih meseci, bilo dosta mladića koji su je prosili i želeli da se takvom devojkom ožene.
Zašto nije prihvatala? Novinarska karijera i sve što će joj se kasnije dogoditi veoma su daleko ,verovatno na to i ne pomišlja niti bilo šta slično zamišlja, ona je još samo devojka kojoj majka nije dozvoljavala da šeta sa mladićima, ni da odlazi kod drugarica koje imaju brata.
Majka je želela da joj se ćerka što bolje uda i ove zabrane nisu bile majčinska preterana strogost koja nekad prelazi u porodični despotizam, nego dokaz dobrog ponašanja devojke iz dobre kuće, koje će joj, uz druge vrline, omogućiti da ”bez trunke na obrazu” nevina i čista, poštovana i hvaljena, stupi u častan i dugovečan brak. I ona je to želela, nesumnjivo. Zašto nije tako bilo?
(Nastaviće se)