Gore za bolje

 Prvaci Srpskog pokreta u Južnoj Ugarskoj, koji su na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima proglasili Srpsko vojvodstvo, patrijarh Rajačić i njegova okolina, nisu marili za Vuka i njegove saradnike, tako da na Majskoj skupštini ne učestvuje ni Vuk, niti Branko i Daničić. I demokratsko krilo u samom pokretu potiskivano je i onemogućavano, kao što svedoči odnos prema “Napretku” i Medakoviću.
Doduše, sam Đura Daničić je u pismu Justinu Mihailovću, Vukovom prijatelju iz Vukovara, naveo da on ne mari, kao ni Vuk, “za karlovačku ludu vrevu pravoslavnu”, ali je strasno branio srpsku narodnost, jer mu se Mihailović bio požalio na to što živi u neslobodnoj državi i što je u nepametnoj veri, posumnjavši i u svoj narod. Daničić piše:
“I ja bih voleo da smo u slobodnijoj državi i pametnijoj veri, ali član drugoga kojeg naroda nikad ne bih zaželjeo biti, pa da se sto puta na svijet rodim. Ako nam država i vjera ne valja, treba je popraviti ili, ako nađemo gdje već gotovu ljepšu, treba promjeniti goru za bolju (kao što već rekoh). Ali narodnost i ne može ne valjati, jer je ona djelo božije. Ako u narodu kome ima kakvo zlo, ja mislim da ono zlo nije izašlo iz narodnosti. Nego treba tražiti na drugome mjestu izvor onome zlu, pa njega zagatiti.
Ja mislim, predragi Gospodaru, da su svi jadi naši sa našijeh stariješina ili kolovođa ili glava (kako volite). Te glave valja poskidati, te kolovođe rastjerati, te starješine pozbacati, i na njihovo mjesto pometati druge, pak će sve bolje biti. Sada je pitanje: imamo li druge ljude koje bismo na njihovo mjesto pometali? Ja misli da za svakoga od sadašnjijeh kolovođa imamo po čovjeka bolja od njih...”
Kao odgovor na mađarsku šovinističku politiku, Daničić je video rešenje u odvajanju od Mađara... “Jer, kako se sadašnje mađarsko ministarstvo utvrdi, a mi ostanemo pod njim, - propali smo! Sloboda se može kadgod dobiti kad se izgubi, ali kad se narodnost izgubi, nikad se ne može dobiti. Narodnost bez slobode može ostati na svijetu, ali sloboda bez narodnosti ne može se ni pomisliti. Jeste li vi slobodan čovjek ako ne smijete biti Srbin?... Mi treba da se ocijepimo od Mađara i zato što je došlo vrijeme da narode ne dijele više krvnici carevi, nego narodi sami da se dijele.”
I Bogoboj Atanacković, koji je bio aktivan učesnik Majske skupštine morao se ubrzo ukloniti iz Karlovaca, kada su počeli progoni istaknutijih prvaka i zastupnika “prostaka”. Opomenut od obaveštenih prijatelja, otišao je najpre u Beč, a zatim je dospeo u Pariz. Ni u Parizu nije prekidao vezu s našim ljudima niti s Pokretom. Otuda je slao nepotpisane dopise u “Napredak”, kao i kasnije iz Nemačke i Praga.
(Nastaviće se)