Vile su, verovatno, naša najpoznatija i najpopularnija mitska bi?a. Nema ?eljadeta da za njih ?ulo nije. Najviše ih mame i traže pesnici
VILE su, verovatno, naša najpoznatija i najpopularnija mitska bića. Nema čeljadeta da za njih čulo nije. One su neotuđivi deo naroda, ukras istorije, opšte dobro, prasvojina srpska, odnosno slovenska. Nodilo veli: “Valjda su Srbi, među Slovenima, najpouzdaniji čuvari pučkih ostataka stare vjere!” Prokopije u delu De bello gothico, još oko 550. godine beleži da su Sloveni znali i cenili nimfe ,što je samo grčko ime za srpske vile).
Taj pisani trag, s petnaestovekovnom patinom, ipak je nedug. Svi koji su kraće ili duže boravili u jedinstveno lepoj, opojnoj atmosferi narodnih pesama i pripovedaka, a takvih je mnozina, znaju da je njihovo ishodište mnogo, mnogo starije.
Neki se i danas kunu da su ih nenadano sreli i rođenim očima videli. Ponajviše ih mame i traže pesnici, koji od njih ištu nadahnuće i pomoć u stvaranju.
Vile žive, tu i tamo. Čak i pod zemljom. Oko nas ih još ima, no su u ovom, novom, tehnički neravnopravnom vremenu teže vidljive odrođenoj i otuđenoj duši čovekovoj. Ipak otvorite oči, oslušnite, bilo gde i bilo kad, njihovi stanovi, sabirališta, dvorovi, mesta za igru i pesmu mogu biti svuda: u nebeskoj visini, na zvezdama, oblacima i vetrovima, u dolinama i ravnicama, u bistrim rekama, dubokim morima i razjapljenoj zemljinoj nutrini. Bogat izbor narodnog stvaralaštva koji ilustruje vile, upozorava nas da su se, kanda, bar u jednom trenutku, i po ljudskim kućama znale javljati. Otuda, valjda, onaj nauk da se noću devojkama ne valja ogledati jer će im vile lepotu odneti.
Oprezno i strpljivo onda s njima, od ljudi su bistrije i pametnije bar deset puta. I prilagodljivije! Novo stanište, moglo bi im lako biti baš na internetu.
Pritom i vile, koje po volji dugo žive, nisu besmrtne. Narodne pesme zabeležile su nekoliko sudnjih časova vile. “To izusti vila plemenita, /To izusti, a dušu ispusti /I umrije vila iznenada!”
Po onome kako vile izgledaju, u hrišćanskoj predstavi sveta najpribližnija im je slika anđela. Svakako sa dosta razlika ali i zajedničkih atributa. Dakle anđeli su dobra bića nebeskog porekla u svemu slična odabranim ljudima i vilama: goli su ili odenuti u tanke bele košulje koje im niz telo padaju, imaju krila, lepota im je neizmerna, umiljatog su glasa, predivno pevaju, večito su mladi, običnim grešnicima nevidljivi, iako im (kao i vile) ponekad ovce čuvaju.
Čak po jednom verovanju imaju i poreklo od dece koja su pila vodu sa izvora na kome se kupala Bogorodica, te ih je Bog blagoslovio i podario im ovo obličje. Posebno se staraju o deci.
Teško je shvatiti njihovu pravu prirodu. Njihovo razmišljanje, njihova logika, je drugačija od ljudske. Otuda za čoveka nepredvidivost i nerazumevanje. Jer, one uprkos svemu svesno čine to što rade, a ne iz gluposti ili oholosti. Zato ih ljudi često ne razumeju pa kažu da su pakosne i ćudljive, uvredljive i zlovoljne, lukave, prevarne, samovoljne, jogunaste i obesne, blagotvorne ali i kobne, pune vrlina i mana.
Vile sve znaju! Ne kaže uzalud Vuk u svome Rječniku da “djete koje se rodi u košuljici, zove se vidovito, i takovi posle čovek ili žena ide sa vilama i zna više nego drugi ljudi!” Poseduju čudesne tajne i volšebničke moći.
Bez vila bi svagdanji srpski život bio dosadniji i siromašniji, a bajoslovlje nezamislivo.
NARUDŽBINE
DVOTOMNU knjigu ”Trava od sedam mrakova”, na 700 strana u luksuznom povezu, čija je puna cena 2.700 dinara, čitaoci ”Novosti” mogu da dobiju sa 40 odsto popusta. Narudžbine kod izdavača Konteks, 14000 Valjevo, Pančićeva 124/1, ili telefonom 014/290-980, 063/325-287.
(Nastaviće se)