Vrata od zlata

 KAD vila uzme grad graditi, to je stati pa gledati. Ako to još čini kakva dobra, bela vila oblakinja, koja je vazda negde između neba i zemlje, prizor mora biti veličanstven. Čardak ni na nebu ni na zemlji. Samo, kakav čardak! Na sve strane blešte i sijaju ždrakom sunčevom i mesečevom obasjani beli vez nebeski, zlato žeženo, biser čarobni, skerlet, svila i gajtani. Mirišu kovilje i bosilje.
Evo zato nekoliko pesama:
"Grad gradila bijela vila /Ni na nebu ni na zemlji, /No na granu od oblaka; /Na grad gradi troja vrata: /Jedna vrata sva od zlata, /Druga vrata od bisera, /Treća vrata od skerleta. /Što su vrata suha zlata, /Na njih vila sina ženi; /Što su vrata od bisera, /Na njih vila kćer udava; /Što su vrata od skerleta, /Na njih vila sama sjedi, /Sama sjedi, pogleduje, /Đe se munja s gromom igra, /Mila sestra su dva brata, /A nevjesta s dva đevera;"
"Grad gradila bijela vila /Ni na nebu ni na zemlji, /Oblacima na sastanke. /Na tom gradu troja vrata: /Jedna vrata sva od zlata, /Druga vrata poluzlatna, /Treća vrata sva od skerleta. /Koja vrata sva od zlata, /Na nji vila svilu prede; /Koja vrata od skerleta, /Na nji vila gajtan plete."
"Grad gradila bijela vila, /Na oblaku, na razmaku, /Troja vrata sagradila: /Jedna vrata bijela platna; /Druga vrata od skerleta; /Treća vrata suva zlata. /Đe su vrata bijela platna, /Onđe vila ćer udaje; /Đe su vrata od skerleta, /Onđe vila sina ženi; /Đe su vrata suva zlata, /Onđe vila sama šeće. /Ona gledi kroz kovilje, /Kroz kovilje na bosilje, /Kroz bosilje na svatove. /U svatovi mlado momče, /Na njemu je tan košulja /I sunčana i mjesečna, /Zvijezdama je izvežena. /Pitala ga bijela vila: /Oklen tebi tan košulja /I sunčana i mjesečna, /I zvijezdami izvežena? /Ne budali bijela vilo! /Majka prela za jakosti; /Snaje tkale za mladosti; /A sestrice učile se vesti."
"Bijela vila, bijela vila grad gradila /Troja vrata, troja vrata sagradila /Jedna vrata, jedna vrata otkud sunce /Druga vrata, druga vrata od severa /Treća vrata, treća vrata od zapada /Što su vrata otkud sunce /Tu mi stoji vaskrsenje /Što su vrata od severa /Tu mi stoji pogrebenje /Što su vrata od zapada /Tu mi stoji bijela vila /Bijela vila suze roni /Suze roni sina ženi /Skoči kolo da skočimo /Da vidimo ko ne može /Koji padne - taj će umret."
Dakle, taj po svemu osobeni, bleštavo lepi nebeski grad boje snega ili mleka, sve pesme slično opisuju. Vidan je i svetao, umiven i opran, čedan i čist. Neizostavno ima troja vrata.
Možda to sledeći stihovi, koji se, svakako, na ovaj vilin trud odnose, objašnjavaju. "U njem sedi Višnji Bože, /On mi gleda na tri strane, /Na tri strane u tri sveta, /Na nebeskog, podnebeskog /I na onog pod zemljicom." Može se desiti da idući za vilom stignemo do boga Triglava!
Ipak, uz ovaj grad, u pesmama je uvek naslikan nestvaran, fantastičan i mističan zalazak sunca kojim vila caruje i upravlja.
U njemu ženi zlatno sunce, sinka svoga ili udaje kći biseru, večernju zvezdu. Sve je okruženo nestvarnim "skerletnim" svetlom koje izvire negde iz središta gde se munja i grom igraju.
Nastaviće se