MRNjAV?EVI?I su poznata srednjovekovna porodica, opevana u celom ciklusu narodnih pesama. Od Mrnjav?evi?a je kralj Vukašin, otac Kralja Marka, u narodnim pesmama opevanog Kraljevi?a Marka, o kome postoji obimna literatura.
Vizantijski istoričar Halkokondila navodi da je na dvoru cara Dušana jedan od braće Mrnjavčevića bio peharnik, a drugi konjušar.
Poznati istoričar Jiriček u “Istoriji Srba” navodi predanja o poreklu Mrnjavčevića: “Kazivanje dubrovačkih hroničara oko 1600. nalik je na skasku. Po Orbiniju, otac ove braće bio bi neki siromašan vlastelin Mrnjava iz Livna, koji je posle živeo kod Blagaja na Neretvi, pa ga je car Stefan pozvao sebi na dvor. Na ove hercegovačke skaske nadovezuje se poznata hronika Manastira Zografa na Svetoj Gori po kojoj Vukašin vodi poreklo iz sela Opanaka kod Omiša”.
Međutim, narodna predanja o poreklu braće Mrnjavčevića i o njihovim roditeljima, žive u narodu u bezbroj varijanti, a zapisivali su ih skupljači narodnog blaga i narodnih umotvorina.
Vuk Karadžić je zapisao u svom Rječniku: Mrnjavčeva gradina je u selu Lovreću, između Sinja i Imotskog. Pripoveda se da se tu rodio otac Kraljevića Marka. Ja sam u Tršiću slušao da je Vukašin došao odnekuda iza Mostara grada iz sela Opanaka, a kod Mrnjavčeve gradine i sad ima selo Opanci”.
U Kalendaru “Vojvođanin” iz 1857. štampana je narodna priča po kojoj je srpski car Dušan imao “neopisivo mršavu i ružnu sestru”, te zamoli brata cara da joj dopusti da ide u svet, samo da nije na očima u carskom dvoru. Car joj dopusti uz uslov da se nigde ne kazuje da je carska kćer i za nju se više nije čulo ni gde je ni kako je.
Posle nekoliko godina zaželi car Dušan Silni da obiđe svoje ogromno carstvo i tako dođe u Dalmaciju u selo Grbljane, a pre toga poruči knezu Grbljanskom da ga čeka na večeru. Taj knez je imao pastira, maleckog Mrnju i služavku po imenu Gruba. Nekoliko godina pre carevog dolaska, knez je ovo dvoje sastavio i venčao, a Bog im blagoslovi brak sa troje muške dece.
Gruba je odmenila kneginju i zgotovila večeru, a kad je car sutradan poželeo da vidi i daruje kuvaricu, kneginja nije htela da je pokaže zbog ružnoće, već je dovela troje njene lepe dečice. Car ih je darovao i izjavio želju da ih povede u carski dvor da se tamo vaspitaju. Majci to teško padne, ali se ipak uteši, znajući da ih svome bratu predaje.
Mrnja čuje da je car njegovu decu uzeo te izađe na put sa budžom u ruci i zaište da ih vrati. Car ga je odbijao, govoreći da će njegovu decu srećnom učiniti i da će mu oni prvi do kolena biti, ali Mrnja nije popuštao. Uhvati cara za noge i pokuša da ga skine s konja, a pratilac potegne buzdovan i ubije Mrnju.
Deca Vukašin, Gojko i Uglješa videše svoga mrtvog oca. Car je bio njihov ujak, ali je za tu tajnu samo Gruba znala.
Kasnije kneginja rodi muško dete, koje u svetom krštenju dobije ima Lazar. Kad je dete poodraslo, pošalju ga knez i kneginja u carski dvor. U isto vreme i carica Dušanova Jelena rodi carevića Uroša Petog, prestolonaslednika Dušanovog.
U “Beogradskim novinama” iz 1896. izašla je legenda iz Grblja: “Sestra cara Dušana Mrnja služila je kod kneza u Grblju i udala se za slugu Drnju. Za pokoj duše Drnjine, koji je po carevi nalogu pogubljen, podignut je o carevom trošku manastir Podlastva, koji slavi Svetu Bogorodicu, a nalazi se u vrh Mrčeva Polja u Grblju”.
(Nastaviće se)