Izvi?anja potvrdila pripremu ofanzive Austrougarske na Srbiju. Tri eskadrile stigle samo do - Soluna
ODLAZAK eskadrile sa Banjice pred predstojeću neprijateljsku ofanzivu onemogućio je završetak obuke ove grupe. Četvorica najnaprednijih slušalaca, kapetani Blagojević, Gavrilović i Božović i poručnik Nikolić su zadržani u jedinici, a ostali su vraćeni u ranije komande.
Tokom septembra u Srbiju su prispela još dva "morisa farmana". Radilo se o raubovanim aeroplanima, bez naoružanja i pojedinih instrumenata, koji je trebalo da posluže za trenažu srpskih pilota i izviđača. Oni su prebačeni u rezervu u Smederevskoj Palanci, ali nakon što je situacija u oktobru postala kritična, osposobljeni su i korišćeni na borbenim zadacima. Istog meseca se umesto kapetana Robera Martinea, koji je još 31. jula zbog bolesti vraćen u domovinu, eskadrili MF.99S pridružio pilot poručnik Milan Rastislav Štefanik, sa mehaničarom Burdonom i posilnim Garoom. Štefanik, slovački dobrovoljac u francuskoj vojsci, dočekao je kraj rata u činu đenerala i postao jedan od utemeljivača Čehoslovačke Republike.
Prve potvrde obaveštajnih izveštaja da se sprema velika ofanziva na Srbiju dobijene su izviđanjem nad Sremom 20. septembra, a dodatna izviđanja dva dana kasnije otklonila su svaku sumnju o tome. Zbog izloženosti Banjice, četiri aviona eskadrile su 23. septembra preletela na letelište Koviona kod sela Ralja a tri u Požarevac. Prilikom izviđanja istog dana francuski avijatičari su se prvi put sreli u vazduhu sa dobro naoružanim i brzim neprijateljskim dvosedima.
Nemci i Austrougari su dovukli sa drugih frontova oko 100 modernih borbenih aviona, čime je prevlast u vazduhu prešla nepovratno na drugu stranu. U to se na teži način uverio narednik Žoze Sera u vazdušnoj borbi koju je vodio tih dana, po svoj prilici 30. septembra. Njegov aeroplan je teško oštećen ali je on uspeo da se vrati u bazu.
Uprkos svemu, izveštaji francuskih avijatičara bili su važniji nego ikada. Već 25. septembra Vrhovna komanda je zaključila da će napad uslediti preko Save i Dunava, na širokom potezu od Šapca do Velikog Gradišta. Ono što je ostalo nejasno bilo je gde će tačno neprijatelj krenuti u forsiranje reka. Uskoro je locirana velika koncentracija neprijatelja kod Surčina, ali pravac napada sa Dunava ostao je sakriven. Odeljenje iz Prahova je izviđanjima rejona između Černe i Mehadije potvrdilo da jugoistočno od Bele Crkve nema značajnijih neprijateljskih snaga te je 29. septembra prešlo u Požarevac.
Konačno uvidevši svu ozbiljnost situacije, Francuzi su odlučili da u Srbiju hitno upute još tri eskadrile. Državni podsekretar za vazduhoplovstvo naložio je 25. septembra da se hitno oforme eskadrile C.89 Srbije, V.90 Srbije i N.91 Srbije. Ipak, dok su one stigle do Soluna u jesen 1915. njihovo prebacivanje u Srbiju postalo je nemoguće.
NARUDŽBENICA
Knjigu ”Krila Srbije - vazduhoplovna komanda i avijatika
Srpske vojske” možete naručiti kod izdavača ”Infinitas”
na telefon (011) 328-4602
(KRAJ)