Bela Crkva, prvo vojvo?ansko mesto koje je oslobodila sovjetska vojska, uspela je da pomiri “dve Rusije”. Spomenik poginulom crvenoarmejcu Mihailu Petrovi?u Marinovu, u parku izme?u Ruske crkve i zgrade opštine, danas se nalazi u Ulici ruskih kadeta
Bela Crkva, prvo vojvođansko mesto koje je oslobodila sovjetska vojska, uspela je da pomiri “dve Rusije”. Spomenik poginulom crvenoarmejcu Mihailu Petroviču Marinovu, u parku između Ruske crkve i zgrade opštine, danas se nalazi u Ulici ruskih kadeta (bivšoj Ulici oslobodilaca), “belih Rusa” koji su se u južnobanatskom mestu između dva rata školovali, pa čak i ratovali protiv “crvenih”.
Danas i jedni i drugi počivaju ovde i u selu Kruščica, udaljenom uskim putem pet kilometara ka rumunskoj granici. Za razliku od siromašnog gradića oronulih fasada i sve starijih žitelja, belocrkvanska groblja i spomenici su u dobrom stanju. Mermer ovde glačaju bez obzira na politički trenutak ili preispitivanje istorije.
Zato spomenik kod opštine, podignut odmah posle Drugog svetskog rata (i pre rezolucije Informbiroa), i danas izgleda kao nov. Ni posle šest decenija, čak ni ogradu oko njega nije uhvatila rđa.
Svakog 1. oktobra, na Dan oslobođenja, stariji, ali često i mlađi stanovnici Bele Crkve, u prisustvu izaslanika ruskog ambasadora, polažu vence na spomenik Marinovu i drugovima. Minut ćutanja, tokom kojeg ovo mirno mesto kao da potpuno stane, prati i gromko “slava im i hvala”, iz barem pedesetak grla.
- To je zato što Bela Crkva po dobrom pamti Crvenu armiju - veli penzioner Živa Palikuća, bivši funkcioner u partiji i opštini. - Ništa od onoga što sada neki pokušavaju da kažu, da su oslobodioci činili razne zločine, ovde se nije dešavalo. Mogu to svi stariji ljudi da vam potvrde. Zato nekima pomalo i smeta što su promenili ime ulici.
Osim Mihaila Petroviča Marinova, u borbama sa Nemcima i “belim Rusima” oko Bele Crkve, poginulo je još 11 sovjetskih soldata. Glavna bitka vodila se na granici sa Rumunijom, dok je u samom gradu bilo, sećaju se bivši borci, tek malo puškaranja.
Vladimir Kasteljanov, predsednik Srpsko-ruskog društva, kaže nam da je većina stradalih crvenoarmejaca sahranjena u Rusiji.
- Tek poneki su u Beloj Crkvi - objašnjava Kasteljanov, koji u svojoj kući ima pravi mali muzej posvećen Rusima. - Ali, na gradskom groblju počiva čak 19 oficira iz nekadašnje Kadetske škole i korpusa koji je formiran da bi se borio protiv boljševika. Njihovi potomci sve češće dolaze tragom svojih predaka, a nedavno su na groblju, gde ih je dosta pokopano, podigli i veliki spomenik. Sve to prolazi bez problema i trzavica. Mogli bismo i mi dosta da naučimo od Rusa.
UKRAJINCI U KRUŠČICI
KOLIKO je južnobanatski kraj po dobrom upamtio Crvenu armiju, svedoči i činjenica da su žitelji Kruščice u centru sela pre nekoliko godina podigli spomenik oslobodiocima, pripadnicima ukrajinske brigade. Uradili su crveno-beli stub sami, bez bilo čije finansijske pomoći. Društvo mu prave bista narodnog heroja Save Munćana i spomenik poginulim partizanima iz Kruščice.
Pišu: J. JOVANOVIĆ - M. PRELEVIĆ
(Nastaviće se)