Taoci svoje zemlje

Dr Dragoslav Slović

09. 11. 2009. u 00:00

Seljak je oduvek pla?ao sve neda?e i greške ove države. Žestoko se borio da njegova deca ne budu seljaci

SELJAČKI živalj je na ovom prostoru izložen mnogim teškoćama, počev od onih koje mu nameće nedarežljiva priroda, do onih koje mu nameće robovanje pod tuđinom i neorganizovana sopstvena država. Seljak je oduvek plaćao sve nedaće i greške ove države, a bukvalno nikad nije učestvovao u njenim blagodetima. Upravo taj status ga je čeličio i činio vitalnim, pošto je znao da baš on na svojim leđima, često pogrbljenim od tegoba, mora i može da podnese sve muke kroz koje nacija prolazi.
Tako očeličen, on je učestvovao u svim bitkama, vođen pokličima borbe za svoju Srbiju. Prema tim pokličima on se nikada nije oglušio, već je oduvek bio patriotski naivan i lako je poleteo na poziv:
Sine, Srbija te zove!
U ranoj fazi razvoja svoje državnosti on je to činio sa oduševljenjem da gradi svoju kuću, pa je razvijao ratnički moral zasnovan na jakom osećanju patriotizma. U doba propasti države i robovanja, on je takođe negovao ratnički moral, ali i moral čoveka koji mora da se služi raznim lukavstvima nemoćne raje. To je onaj moral koji je Petar Kočić literarno predstavio u obliku Davida Štrpca ili narodne pripovetke o Eri koji reče da bi pustio Turčina, ali da ovaj neće njega.
Taj naoko naivan čovek mogao je da opstane samo zahvaljujući hrabrosti, ako je smeo da je pokaže, ili lukavstvu, kada shvati da je nejak u odnosu na surovu silu koja se nalazi pred njim. Takav moral prividne naivnosti iza koje se krije lukavstvo proističe iz nemoći da se suprotstavi, i samo on mu omogućuje da opstane u životu. On je duboko svestan da taj moral nije svojstven njegovom biću, pa ga doživljava kao svojevrsno nasilje nad samim sobom, ali mu pruža zadovoljstvo što može da nasamari onog ko mu je naneo kakvo zlo. Ovu svoju nevolju srpski seljak na kraju kompenzira humorom, kojim oslobađa osećanje frustracije i besa zbog svega što mora da trpi. Taj cinični humor, koji se često graniči sa sprdnjom, jeste ventil njegove duše i pojas njegovog mentalnog spasa.
OSEĆANJE našeg seljaka za humor zaista je velika sreća za njegov spas i neutralizaciju patnje. On je posebno izražen u zapadnoj Srbiji i istočnoj Bosni, gde je humor razvijen do velike majstorije.
Tu ciničnu, prividno naivno upakovanu lažnu iskrenost, srpski seljak je preneo do današnjeg dana. Ona se i danas prilagođava vremenu u kojem je manifestovana kao realnost. Ona mu je u prošlosti bila odbrambeni mehanizam od ćiftinskog ponašanja i morala koji je razvijen u našim varošicama, jednako kao i u turskim kasabama. Seljaka su uvek tamo čekali prevaranti, lopovi i šićardžije. On je bio jednako ponižen u svojoj kao i u turskoj čaršiji.
Kao učenik gimnazije u Prokuplju, pamtim kako su gradske bekrije celog dana na gradskoj pijaci ko bajagi kupovale i celog dana "probale" rakiju od naših seljaka, da bi se, mrtvi pijani, na kraju dana vraćali svojim kućama, naravno, s praznom flašom u ruci, ako je već nisu polomili.
Naš seljak je oduvek bio jednako ponižen, a on je to poniženje nosio u svojoj duši kao izraz nemoći, pa se baš zbog toga žestoko borio da njegova deca ne budu seljaci. To je posebno izraženo u siromašnijim delovima, kod Crnogoraca i Hercegovaca, a daleko manje kod bogatijih ljudi.
U svojoj socijalističkoj zemlji "radnika i seljaka", kako su je političari zvali, on je morao da razvija moral prevaranta jednako kao što ga je razvijao pod Turcima. Otkup koji je vršen bio je nepošten i nepravedan, pa je on morao da skriva sve što se oduzima, kako mu deca ne bi gladovala.
Kao dete, lično sam preživeo gladovanje koje ću verovatno nositi do groba kao ličnu traumu i najveći bol, iako pripadam porodici koja je po svom socijalnom statusu imala mogućnost bar da prehrani svoju decu. Svojim očima sam gledao kad su nam oduzeli jedino bravče i kako su ga ispekli u trećem dvorištu od naše kuće, a posle toga su iz pištolja pucali u prazan balon vina koji su oteli iz podruma jednog komšije.
ŽIVEĆI u takvom okruženju, ma od koje strane da je ono organizovano, seljak je morao da razvije moral lisice i lava u isto vreme. U isto vreme on je oduvek boravio u patrijarhalnom ambijentu, pa je njegov moral razvijen na tekovinama patrijarhalne zajednice ispunjene naivnom ljubavlju za svoje bližnje. Ta ljubav je u ovom delu našeg etnosa opravdala i spremnost na podnošenje žrtve svake vrste.
Iz ovakvog oblikovanja svoje duše i svog morala, naš seljak je postao neotporan na tekovine savremene civilizacije koja je čoveku u najopštijem smislu nametnula svoje obrasce ponašanja. Oni su u svemu suprotni tradicionalnom seljačkom duhu razvijenom u srpskom biću. Jednostavnije rečeno, svet u kome živimo izbacio je na površinu moralnu dekadenciju kao vrednosni obrazac i dokaz civilizacijskog statusa koji ni po kojoj logici nije svojstven seljačkom duhu. Naš seljak je dugo bio otporan na nju, ali je i njega marketinški sistem kognitivnih procesa doveo u poziciju da ih prihvati na najgori moguć način. Ta moralna dekadencija, viđena očima našeg seljaka, imala je sve oblike perverzije, ali se ponavljanjem pred njim i ona vremenom pretvara u prihvatljivu realnost. Iz tih razloga, u vremenu nastanka ovog dela, seljački moral je podeljen između tradicionalne izvorne čistote i prihvaćenih vrednosti savremene civilizacije, koje su bukvalno dezorijentisale njegovo biće.
Svemu tome doprinela je ta prokleta magična kutija -televizor, iz koje mu se svake večeri plasiraju razni oblici izopačenih scena.

GOLICAVE SCENE
PRE tridesetak godina, još dok je TV bila u povoju, bar u našoj seoskoj javnosti, bio nam je u gostima deda koji je sklanjao pogled sa svih slobodnijih i golicavih scena. Ostavili smo dedu samog pred televizorom i diskretno posmatrali koje scene će privući njegovu pažnju. Zapazili smo da je on s velikim uživanjem gledao klizačice na ledu. Ni on nije odoleo čarima iskonske lepote, makar i na ovakav način.
Tako benignim scenama prirodnih lepota počinje njegova radoznalost, da bi se došlo do scena koje su bukvalno predstavljale razvrat i koje formiraju savremeni pogled na svet.

NARUDŽBENICA
KNjIGU "Anatomija srpske duše" možete naručiti kod izdavača, "Fineks", Imotska br. 1 ili na tel/faks 011 30 98 180, 30 98 184 i na e-mail: finoclit@sezampro.rs
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije