Kralj naš i vaš

 U Rijeci je srpskim vojnicima iz 2. bataljona 5. pešadijskog puka Drinske divizije priređen veličanstveni doček, kao i u Splitu, 20. novembra, kada je u grad ušao 2. bataljon 13. pešadijskog puka Timočke divizije. Na pristaništu je oko 20.000 meštana dočekivalo vojnike s povicima: "Živjela Srpska vojska! Živjela Jugoslavija!"
Vođa hrvatske Pučke stranke dr Josip Smodlaka ovim rečima ih je pozdravio:
"Braćo srcu našem najmilija, neumrli vitezovi srpski! Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvijete, najljepši i najmiliji.
Blagosloven bio čas kada vas vidjesmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila! Blagoslovene majke koje vas rodiše! Blagoslovena kolijevka koja vas je odnjihala!
Blagosloveni opustjeli domovi vaši, koji se u crno zaviše da nama uzmogne sinuti ovo zlatno sunce slobode, što nas sada obasjava. Koliko smo čeznuli za ovim časom...!
Zajedno sa vama kličemo onome koji vas je pripremio za pobjede, vrhovnome vođi vašemu, unuku Velikog Vožda Karađorđa, Kralju vašemu i našemu. Da živi Kralj Petar! Da živi Srpska vojska"!
I u Zagrebu je vladalo oduševljenje prema Srpskoj vojsci, a u broju 3."Pučkih novina" je pisalo:
"Braća Srbi dokazala su ovim činom da im je više stalo do slobode i spasa Hrvatskog i Slovenačkog Naroda nego do njihovih vlastitih života. Oni zato ostaju među nama kao naša obrana i zaštita. Svojim životima hoće da nas očuvaju od talijanskog osvajanja. Blago si ga onome ko ima u nevolji druga - veli naša poslovica.
Taj drug u nevolji našoj jeste brat Srbin, koji je još i nakon pet godina junačkog ratovanja spreman da gine za opću, Jugoslovensku stvar. Neka se na njega ugledaju oni naši vojnici, koji sramotno pobjegoše svojim kućama, a usput pljačkaju..."
U Sarajevu vojvodi Stepi Stepanoviću, komandantu srpske II armije priređeno neviđeno slavlje: dočekan je kao vitez Srpske vojske i narodni junak iz epskih starih predanja i mitova. Vojvoda Stepa se prvi put susreo sa članovima Glavnog odbora Narodnog vijeća u Vardištu, 5. novembra.
Vladi Narodnog vijeća u Zagrebu je 13. novembra pozdrave regenta Aleksandra preneo potpukovnik Dušan Simović, koji je na dužnost delegata srpske Vlade i Vrhovne komande postavljen zbog uspešnog komandovanja 7. pešadijskim pukom "Kralj Petar I". Dva dana ranije, 11. novembra, vojvoda Mišić mu je saopštio da će Srpska vojska pružiti pomoć Narodnom vijeću u zaštiti reda i bezbednosti i tom prilikom mu rekao i sledeće:
"U ime glavnog komandanta Savezničke vojske, generala Franša d'Eperea, ja treba da potpišem Ugovor o primirju sa Mađarskom s opunomoćenicima mađarske Vlade, koji su već stigli u Beograd. Granice naše okupacione zone ići će i to: na istoku linijom: Oršava - Mehadija - Karansebeš - Lugoš - Arad; na severu linijom: reka Moriš do Segedina - iznad (severno) Subotice - Baja - Pečuj - Barč; na zapadu: rekom Dravom do Oseka - žel. prugom Osek - Šamac - cela Bosna i Hercegovina i Dalmacija do rta Planke!"
Kako su predstavnici Narodnog vijeća izneli da bi želeli da formiraju Državu Slovenaca, Hrvata i Srba na teritoriji otcepljenoj od Austro-Ugarske, tj. do Drine, Save i Dunava, ali nezavisnu od Srbije i Crne Gore, te traže priznanje od srpske vlade, potpukovnik Simović im je oštro odgovorio:
"Ja nemam nikakvo ovlašćenje da Vam dajem bilo kakvu izjavu u tome pogledu i nisu mi poznate intencije Vlade. Ali, kao vojnik mogu Vam reći ovo: Srbija, koja je u ovom ratu dala 1,5 miliona žrtava za oslobođenje i ujedinjenje jednokrvne braće preko Dunava, Save i Drine, ne može ni u kom slučaju dozvoliti da se na njenim granicama formira neka nova država, koja bi u svom sastavu uzela sve njene sunarodnike, i da posle četvorogodišnjih muka i potpunog poraza neprijatelja, ostane u pozadini i sve plodove dobivene pobede prepusti drugome, koji je, pak, u tom ratu učestvovao na neprijateljskoj strani..."
U vreme kada je Srpska vojska napredovala i u nastaloj pometnji u Austro-Ugarskoj monarhiji, 5. i 6. oktobra 1918. u Zagrebu je održan sastanak radi osnivanja Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba.
Narodno vijeće, koje su činili predstavnici Slovenaca, Hrvata i Srba (iz Slovenije, Trsta, Istre, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, kao i Srba u Ugarskoj), donelo je pravilnik sa svega dve tačke programa.
U prvoj tački se govori da je ovo vijeće "političko predstavništvo svih Slovenaca, Hrvata i Srba koji žive u Hrvatskoj - Slavoniji, s Rijekom, u Dalmaciji, Bosni - Hercegovini, Istri, Trstu, Gorenjskoj, Kranjskoj, Štajerskoj, Bačkoj, Banatu, Baranji, Međumurju i po ostalim krajevima jugozapadne Ugarske"!
Druga tačka glasi:
"Temeljni zajednički program 'Narodnog vijeća' jeste: ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u slobodnu i neodvisnu državu Slovenaca, Hrvata i Srba, uređenu na demokrackim načelima".
(Nastaviće se)