Nikola Hajdin uveo sistem mostova sa kosim zategama. Najve?a otkri?a Dragoslava Srejovi?a - Lepenski vir i Feliks Romulijana
OČITO je Beogradski univerzitet već u prvoj deceniji svoga delovanja postigao u svakom pogledu evropski standard po svojim kadrovima i njihovim rezultatima, koji bi činili čast svakom onovremenom evropskom univerzitetu. Uostalom, svi su oni studirali i sticali naučna obrazovanja u najuglednijim evropskim školama.
Nažalost, najpre balkanski ratovi, a zatim i Prvi svetski rat, zaustavili su i usporili prirodan razvoj Beogradskog univerziteta kao naučne i obrazovne institucije, a to će učiniti i Drugi svetski rat. Prekid kontinuiteta veoma negativno je uticao na razvoj nauke i kulture u našoj sredini. Zahvaljujući velikanima iz kasnijeg perioda, BU je ipak ostao glavno žarište naučnog rada i naučnog i društvenog razvoja, a nadamo se da tzv. odliv mozgova neće sprečiti napredovanje BU.
Arheolog i profesor Filozofskog fakulteta DRAGOSLAV SREJOVIĆ (1931-1996) svoje naučno usmerenje posvetio je istraživanju i proučavanju balkanske preistorije i antičke arheologije. Objavio je mnogobrojne rasprave i priloge iz te problematike, sarađujući u domaćim i stranim publikacijama (dela: „Praistorija“, „Rečnik grčke i rimske mitologije“ - u koautorstvu, i dr.).
Vizu za velikana BU prvenstveno je stekao svojim znamenitim otkrićem preistorijskog arheološkog nalazišta Lepenski vir, na obali Dunava u Đerdapu. Taj lokalitet, do tada sasvim nepoznat, bacio je novo svetlo po više osnova na poznavanje preistorijske kulture čovečanstva. Tim otkrićem i njegovim tumačenjem u svojim delima „Lepenski vir“ i „Umetnost Lepenskog vira“, u kontekstu s drugim spomenicima, profesor Srejović je stekao zavidnu međunarodnu naučnu afirmaciju.
Srejović je aktivno učestvovao i u istraživanju više drugih arheoloških nalazišta, posebno Gamzigrada - ruševina kasnoantičkog i vizantijskog grada u blizini Zaječara. Srejović je opisao Romulijanu i prvi izneo pretpostavku i tvrdnju (i pre nego što je otkopana i otkrivena kamena ploča s natpisom Felidž Romuliana), da ovo nalazište ne predstavlja utvrđen rimski vojni logor nego da je reč o carskoj palati u kojoj je rođen i sahranjen jedan od rimskih careva (Gaj Galerije Valerije Maksimilijan).
Profesor Srejović je bio član SANU i dobitnik Oktobarske nagrade za nauku, kao i drugih priznanja.
Da prostor posvećen portretima pojedinih velikana Beogradskog univerziteta nema vrednosnu kategoriju, neposredno će posvedočiti i portret profesora Građevinskog fakulteta BU i predsednika SANU NIKOLE HAJDINA (1923). Portret skroman po obimu, a bogat po sadržaju.
Reč je o znamenitom neimaru, tvorcu niza građevinskih konstrukcija, posebno mostova i lučnih brana, koje su delo uma i ruku akademika Hajdina. Tim delima stekao je i visoka međunarodna priznanja.
Akademik Hajdin prvi je u Jugoslaviji uveo savremeni sistem mostova sa kosim zategama (kablovima). Konstruisao je (zajedno s profesorom Lj. Jevtovićem) železnički most preko Save u Beogradu (254 m), sa kosim zategama, prvi takav most u svetu. Hajdinovo delo je i most „Sloboda“ (351 m) preko Dunava u Novom Sadu. I on se ubraja među najveće mostove ove vrste u svetu, ali je, nažalost, srušen varvarskim bombardovanjem 1999. godine.
Kao poseban Hajdinov graditeljski podvig smatra se i njegova konstrukcija mosta preko Visle kod Plocka u Poljskoj, koji ima još veći raspon od novosadskog mosta „Sloboda“. Akademik Hajdin objavio je više naučnih radova u zemlji i inostranstvu iz teorije elastičnosti, numeričkih metoda u teoriji konstrukcija i iz teorije tankozidnih nosača.
Ima i zajedničkih dela sa stranim autorima i na stranim jezicima, a držao je i predavanja na više evropskih univerziteta. Član je (i predsednik) mnogih domaćih i međunarodnih građevinskih udruženja i nosilac različitih društvenih i državnih nagrada.
Osim ovih 15 izdvojenih, i više drugih profesora Beogradskog univerziteta zaslužuju da se nađu među velikanima. Pomenuću neke (hronološki):
1. Jovan Žujović, geolog i geograf; 2. Đorđe Stanojević, fizičar i pionir elektrifikacije Beograda; 3. Bogdan Popović, književni kritičar i estetičar; 4. Stanoje Stanojević, istoričar i enciklopedista; 5. Ivan Đaja, biolog i fiziolog; 6. Miloš Đurić, klasični filolog, filozof i prevodilac; 7. Bogdan Bogdanović, arhitekta i graditelj, pisac i kreator novih spomeničkih kompleksa.
Za istoriju BU druge polovine 20. veka poželjna su nova istraživanja saobražena razvoju raznih nauka.
SPOMENIK POD ZAŠTITOM
Daljim iskopavanjem i otkrivanjem svih dimenzija carske palate i otkrivanjem i iskopavanjem arhitektonskih objekata: lepog mozaika, skulptura i dragocenih (dosta i zlatnih) predmeta, Romulijana je zbog svoje retkosti i značaja 2007. godine upisana na listu svetskih spomenika kulture pod zaštitom Uneska.
(KRAJ)