Desetak dana pre polaska u Aziju sa spiska delegacije izbrisana prva dama. Kardelj tražio da se predsednik izoluje od svoje supruge
RAZLAZ Tita i Jovanke Broz, koji je trajao pune tri godine, pretvorio se u jednu od najvećih političkih afera bivše Jugoslavije.
Najbliži Titov saradnik Edvard Kardelj je još 7. marta 1974, na sastanku najužeg rukovodstva SKJ, otkrio pozadinu burnih događaja koji će uslediti. Aludirajući na veliki Jovankin, a mali njegov uticaj na organizaciju i personal Titovog kabineta, Kardelj je članovima Izvršnog biroa Predsedništva SKJ predložio da “pomognu Titu da se nekako izolira od Jovanke” i da je “što pre zamrzi”.
Objasnio je i svoje lične motive:
- Meni nikad nije bilo teže doći do Tita nego što je sada. Ja sam ranije mogao da samo okrenem telefon i da kažem: “Zdravo, imaš li vremena, kada da se nađemo.” Sada je to procedura da ja dođem do Tita.
Tito, ipak, ni za godinu dana nije uspeo da zamrzi Jovanku, a onda su na scenu stupili njegovi lični lekari Mioljub Kušić, Slavko Krstić, Miroslav Mihailović i Ranisav Lazić i Titov ađutant general Marko Rapo. Desetog februara 1975. zakucali su na otvorena vrata Titovog ličnog sekretara Aleksandra Šokorca. Izjavili su da zbog “ponašanja drugarice Jovanke ne mogu više nijednog trenutka snositi odgovornost za život i zdravlje druga Predsednika”!
- Postoji realna opasnost - tvrdili su oni - da drugarica Jovanka učini nešto drugu Predsedniku, što bi direktno ugrozilo njegov život - konkretno, da puca u njega, da ga napadne nekim tupim predmetom ili nečim drugim!
Od Šokorca su zatražili da o odnosima između Tita i Jovanke što pre obavesti “najviše rukovodioce države i Partije, konkretno - drugove Edvarda Kardelja, Petra Stambolića, Staneta Dolanca, Džemala Bijedića i Nikolu Ljubičića.
- Potrebna je - kako su rekli - hitna intervencija najviših rukovodilaca države i Partije, predlažući da pomenuti drugovi, svi ili bar neki od njih, dođu što pre kod druga Predsednika.
Već sutradan, 11. februara, Šokorac je u zgradi CK SKJ na Novom Beogradu o dramatično intoniranom mišljenju generala Rape i Titovih ličnih lekara obavestio najviše jugoslovensko rukovodstvo. Odlučeno je da već narednog dana Stambolić, Dolanc, Bijedić i Ljubičić odu kod Tita na razgovor u Igalo.
Da bi Tita uverili u opasnost koja mu preti od njegove supruge izveli su ga iz rezidencije u Igalu i odveli na brod “Galeb”, usidren u obližnjoj Zelenici.
- Drug Predsednik se - prema strogo poverljivoj informaciji o ovom događaju - zahvalio na brizi za njega i složio se sa ocenama i predlozima drugova.
Dogovoreno je da Stambolić i Bijedić odu kod Jovanke i da joj saopšte da treba da napusti Tita i da pređe u Beograd. Jovanka je to prihvatila i narednog dana sa Stambolićem i Ljubičićem napustila Igalo i otputovala u Beograd.
Čim je Jovanka stigla u Beograd Titovi najbliži saradnici su promenili personal u Titovoj beogradskoj rezidenciji, koji je, pored Stambolića, Dolanca, Bijedića i Ljubičića, verifikovao i Edvard Kardelj. Šokorac se vratio u Igalo, odneo Titu spisak novih šefova i saradnika njegove beogradske predsedničke rezidencije, Tito ga je istog dana odobrio, a već sutradan su promenjeni organizacija rada i sastav njegovog predsedničkog kabineta.
Tito se ubrzo vratio u Beograd, a Jovanka je ostala pored njega sve do leta 1977, kada je jugoslovenski predsednik krenuo u posetu Sovjetskom Savezu, Severnoj Koreji i Kini. Sve do završnih priprema za ovu veliku turneju njeno ime se nalazilo na spisku članova jugoslovenske delegacije. Desetak dana pred polazak na put njeno ime je izbrisano, što se odmah pročulo i u Moskvi i u Pekingu i Pjongjangu. Sovjeti i Kinezi su svoju radoznalost utolili obaveštajnim podacima iz Beograda, a korejski diktator Kim Il Sung nije izdržao. Pitao je zašto u Pjongjang neće doći i drugarica Jovanka, na šta je iz Beograda odgovoreno:
- Nije predviđeno da drugarica Jovanka putuje u Sovjetski Savez i Kinu, pa zbog toga neće doći ni u Severnu Koreju!
SVI SU GA NAPUSTILI
Prema sugestivnom izveštaju Šokorca, Jovanka je Titovim ličnim lekarima i njegovom ađutantu rekla i da ima “dokumenta kojima može da dokaže” da je Tito imao problematičnu ulogu u “euforiji maspoka u Hrvatskoj”, 1971. godine. Jovanka je februara 1975. navodno rekla i ovo:
- Osim toga, on je loš i kao čovek! To nije više onaj isti Tito odranije, on se za poslednje dve ili tri, ili četiri godine promenio. Tito nema više svojih starih drugova i prijatelja, kao što su Ivan Maček, Franc Leskošek, Miroslav Krleža, Edvard Kardelj i drugi. Svi su ga napustili. A ovi drugovi, novi, ne vode računa o njemu.
(Nastavlja se)