Papa monarh zapada

Ana Petrović

05. 09. 2010. u 20:55

Pet pravoslavnih balkanskih zemalja su decenijama bile među prioritetima vatikanske politike

Pet pravoslavnih balkanskih zemalja su, u kontekstu (pokušaja) premošćavanja hrišćanskog raskola i ponovnog ujedinjenja hrišćana, decenijama bile među prioritetima vatikanske politike. Rumunija i Rumunska pravoslavna crkva odabrane su za ulogu mosta između hrišćanskog zapada i istoka. Tako je rimski papa, dolaskom u pravoslavni Bukurešt na pragu trećeg milenijuma, označio novi početak saradnje i između Rimokatoličke i pomesnih pravoslavnih crkava.

DEMOGRAFSKA KRIZA BROJ pravoslavnih vernika u svetu opada i ne prelazi 150 miliona, procenjuju ruski stručnjaci. Kako se navodi, sve pravoslavne crkve pogađa demografska kriza koja je "na granici katastrofe", tako da će broj pripadnika i dalje opadati. Najbrojnija je Ruska pravoslavna crkva sa oko 100 miliona vernika. Slede rumunska sa 20, grčka sa devet, srpska sa osam miliona i bugarska sa šest miliona vernika. Carigradska patrijaršija ima tri miliona članova u Turskoj, Grčkoj, Americi, Australiji i po Evropi. Pravoslavnih Gruzina ima dva miliona. Drevna Antiohijska patrijaršija, sa sedištem u Damasku, ima 1,4 miliona pripadnika, a Jerusalimska patrijaršija u Izraelu i Jordanu ima 130.000 vernika. Ostale pravoslavne crkve imaju manje od milion članova - kiparska, albanska, poljska i češko-slovačka.

Usledile su neočekivano brze posete drugim pravoslavnim državama, najpre Grčkoj (i to bez obzira na protivljenje Grčke pravoslavne crkve), a onda i Bugarskoj. I u Kijev je papa otputovao i pored izričitog zahteva mitropolita kijevskog i cele Ukrajine Vladimira da ne dolazi protiv volje većinske i jedine kanonske crkve, sve dok ne prestane "agresija" unijata na pravoslavce u zapadnoj Ukrajini.

Tako su posete Moskvi i Beogradu ostale jedine neispunjene želje prvog slovenskog pape. "Istočna kapija" hrišćanstva je, ipak - bespovratno otvorena.

Papa Benedikt XVI nastavlja svoju misiju u pravoslavnim zemljama. Početkom juna 2010. godine, bio je u trodnevnoj poseti Kipru. Dočekao ga je poglavar Kiparske pravoslavne crkve, arhiepiskop Hrizostom II, sa članovima Svetog sinoda, i pored ostalog izrazio nadu u dalji dijalog između crkava. Zahvaljujući na dobrodošlici, kao i na nedavnom bogoslovskom susretu na Kipru, papa je ovu zemlju nazvao delom Svete zemlje i ohrabrio odnose između pravoslavnih i rimokatolika radi "očuvanja hrišćanske prošlosti".

Još za pontifikata pape Jovana Pavla Drugog, Kongregacija za doktrinu vere, kojom je rukovodio kardinal Racinger, sadašnji papa Benedikt XVI, septembra dvehiljadite izradila je vatikansku deklaraciju "Dominus Jezus" (Gospod Hrist). Ovim "milenijumskim" dokumentom iz Crkve Hristove "izbrisani" su protestanti i proglašeni verskim zajednicama, a kao jedine crkve "proglašene" su Rimokatolička i pravoslavne. Odnos Vatikana prema pravoslavlju njime je "institucionalizovan" na znatno višem nivou, priznanjem pravoslavnih crkava za "sestrinske".

Istovremeno, sadašnji papa je, kao dogmata, najpre "stvorio", a onda nasledio doktrinu koja podrazumeva da pravoslavne crkve imaju samo jedan logičan put - ka Rimu. Taj stav da se hrišćanski raskol može prevazići na način da se "potok ulije u reku" - da se pravoslavlje prikloni "Svetoj rimskoj crkvi u Vatikanu" - izazvao je oštro protivljenje pravoslavne strane.

Zato je ekumenska enciklika pape Jovana Pavla Drugog "Ut Unum Sint" ("Da svi budu zajedno") s početka 1995. godine, kojom je pozvao na pomirenje katolika i pravoslavaca, ali i insistirao na svom primatu među svim poglavarima hrišćana sveta, u visokim pravoslavnim krugovima ocenjena kao "previše paternalistička".

Vaseljenski patrijarh Vartolomej Prvi otvoreno je rekao da papa primenjuje "unijatsku, veštačku metodu", da bi prema toj enciklici "čitavo hrišćanstvo bilo vođeno merom istine rimske katedre" i ocenio da su kontakti pravoslavlja i Konstantinopolja sa ranijim rimskim papama bili "bolji od ovih danas sa Karolom Vojtilom". Ispostaviće se da Vartolomej Prvi ima sasvim dobre "kontakte" sa naslednikom Jovana Pavla II.

Takva "doktrina" i praksa proizašla iz nje dovele su do toga da su pravoslavne crkve sprečavale dolazak pape i u one zemlje gde su ga šefovi država pozivali.

Onda je papa, svojim apostolskim pismom "Ori-entale lumen", pozvao Katoličku crkvu da se pokaje za "najteži greh", "veliki skandal", kako je okarakterisao raskol iz 1054. godine. To je "olakšalo" nekim pravoslavnim crkvama da "prihvate" posete Jovana Pavla Drugog njihovim zemljama, tako da su ostale "neosvojene" jedino Srpska i Ruska pravoslavna crkva.

Ako je na teološkim pitanjima i bilo moguće "jedinstvo u mnogostrukosti" hrišćanskih crkava, zapelo je kod "prozaičnih". Za Katoličku crkvu rimski papa ostaje "monarh" sveukupnog katoličanstva, a pravoslavci ne odstupaju od sinodalnog "rukovođenja".

Tako su katoličko-pravoslavni odnosi u treći milenijum ušli na nivou dijaloga, koji zasad - nije nastavljen. Utoliko pre se u velikom jubileju 1700-godišnjice Milanskog edikta vidi šansa da se on pokrene. A conditio sine ljua non za razvoj međureligijskog dijaloga svakako je sređivanje unutarcrkvenih odnosa - na obema stranama.


KRAJ

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Donco

23.01.2011. 23:48

Zaboravili ste da stavite da postoji i Makedonska pravoslavna(od samo za vas razumljivih razloga -nazalost jos nepriznata) crkva koja ima vise od milion vernika.