Nemci vraćaju dugove

POČECI obnavljanja VL "Jugoslavija", posle nekoliko uzaludnih pojedinačnih pokušaja, konačno su se desili u jesen 1989. godine. Tada je dr Zlatko Lemberger, u komunikaciji koju smo imali od 1985. godine u kontinuitetu, prepiskom, telefonom i lično, pokrenuo pitanje ponovnog organizovanja VL "Jugoslavija" i mogućnosti mog angažovanja na tom poslu.

Njegova ideja je bila prihvaćena od tadašnjeg Velikog majstora UVL Nemačke Ernsta Valtera, sa kojim je on imao i bližu, prijateljsku komunikaciju. Valterovi motivi su, od prvog dana, bili jasni, moralni, masonski i časni. To je i posle obnovljenog rada VL "Jugoslavija" prisutnim jugoslovenskim novinarima nedvosmisleno iskazao - da je to vraćanje samo malog dela duga koji Nemci imaju prema Jugoslaviji, jer je, u spletu istorijskih okolnosti, politika nemačkog fašističkog Rajha dovela do "samouspavljivanja" VL "Jugoslavija" 1. avgusta 1940. godine.

Procesi secesionističkog razgrađivanja jugoslovenske državne zajednice bili su u završnoj fazi, pa je to i uslovilo potrebu da se poslovi oko reaktiviranja VL "Jugoslavija", dogovorno sa UVL Nemačke ubrzaju, mada je masonsko, nepisano pravilo nalagalo sporije aktivnosti i postupnost.

Pored priprema vršenih u UVL Nemačke, u Jugoslaviji su stvarani potrebni preduslovi za formiranje (reaktiviranje) VL "Jugoslavija". Pokušaji da se jedna loža registruje u Zagrebu, a druga u Ljubljani nisu uspeli zbog izrazito negativnog stava državnih organa prema toj inicijativi, ali i zbog straha tamošnjih članova od moguće državne represije. Sve tri lože, koje čine minimalan broj kao osnovu za Veliku ložu, stoga su registrovane kod državnih organa u Srbiji, kao i Velika loža, njihova asocijacija za teritoriju SFRJ.

Posle nekoliko razgovora sa Slobodanom Vučetićem, tadašnjim članom Predsedništva Srbije, uz njegovo posredovanje, krajem marta 1990. godine, susreo sam se, u ime organizacionog odbora za formiranje VL "Jugoslavija", sa Slobodanom Miloševićem, predsednikom Predsedništva Srbije.

Informisao sam ga o inicijativi za osnovanje VL "Jugoslavija", koja će biti izvršena juna te godine, uz pomoć UVL Nemačke koja je prihvatila da to uradi pod uslovom da se ona prostire na tadašnju SFRJ, za razliku od austrijske inicijative, koja je bila vezana za Sloveniju i Hrvatsku i gde izvesne uticaje ima i Ante Marković.

Ukazao sam da na Zapadu vlada pojednostavljeno poimanje demokratičnosti nekog društva i u pogledu slobodnog rada masonske organizaciji. Zato je ovo bila prilika da se, pošto se u Ljubljani i Zagrebu ne mogu izvršiti registracije, slika o Srbiji donekle popravi, jer je vladalo uvreženo mišljenje da je ona jedini komunistički bastion u Jugoslaviji.

Kao mogući budući Veliki majstor istakao sam da je masonerija patriotska organizacija koja se odriče tajnih političkih i prevratničkih ideja, da je humanitarna organizacija koja radi u korist svoga naroda i svoje zemlje. Proces reaktiviranja masonerije u istočnoj Evropi, započet sa Mađarskom, nastaviće se i smatrao sam da, kad je već pokrenuta takva inicijativa i u Jugoslaviji, da bi je valjalo okončati u skladu sa neminovnom demokratizacijom.

Saglasili smo se da o razgovoru i njegovom sadržaju ne bi bilo uputno upoznavati javnost, zbog tadašnjih zaoštrenih političkih procesa u zemlji.

Milošević je, uglavnom, slušao. Postavio je samo nekoliko pitanja na koja sam odgovorio - pitanje Brozovog članstva u loži "Libertas", odnosima komunista i ustaša pre Drugog svetskog rata preko te divlje lože, odnos masonerije i Rimokatoličke crkve, pitanje odnosa sa francuskim masonima i poreklo ove inicijative nemačke masonerije.

Izrazio je svoje očekivanje da će državni organi, radeći u skladu sa svojim ovlašćenjima, doneti pozitivno rešenje po zahtevu za registraciju VL "Jugoslavija" i da ne vidi razloge za drugačije rešenje, posebno ne za organizaciju sa izrazito humanitarnim i patriotskim ciljevima, kako je on doživljavao slobodno zidarstvo.

Osvećivanje, reaktiviranje i instalacija VL "Jugoslavija" obavljeno je 23. juna 1990. godine na posebnom ritualu u Sava centru u Beogradu. UVL Nemačke je, preko svog Velikog majstora Ernsta Valtera reaktivirala, "probudila" do tada "uspavanu" VL "Jugoslavija", o čemu je izdala posebnu povelju.

Ovom činu je prisustvovalo i veći broj masona jugoslovenskog porekla iz Nemačke, Luksemburga i Kanade, koji su i činili privremenu VL "Jugoslavija", a za Velikog majstora sam izabran njihovom odlukom. U funkciju Velikog majstora VL "Jugoslavija" uveo me je Ernst Valter, kome sam položio zakletvu na vernost Starim masonskim dužnostima i Konstituciji VL "Jugoslavija". Sve to je, sa stanovišta masonskih načela, označilo početak ponovnog rada VL "Jugoslavija" kao samostalne, suverene i jedine velike masonske vlasti na teritoriji tadašnje SFRJ, sa pravilima na osnovu kojih je radila i pre Drugog svetskog rata.

Na improvizovanoj konferenciji za novinare VM UVL Nemačke Ernst Valter je rekao "da VL 'Jugoslavija' može ponovo da započne rad na svojim principima humanizma, u korist i za dobrobit ljudi i čovečanstva".

(Nastaviće se)

Copyright by

Zoran D. Nenezić

i „Večernje novosti“