I Hičkok bi zanemeo

U FELJTONU objavljujemo delove iz knjige Emira Kusturice "Smrt je neprovjerena glasina", u izdanju Kompanije "Novosti", koje je od ponedeljka na kioscima

* * * * * * *

HILjADU devetsto sedamdeset i treće ja sam zakoračio u svijet filma, ubacivši pola tone uglja u podrum Jugoslovenske kinoteke. Za grijanje hrama filmske umjetnosti bile su spremne dvije i po tone uglja, a čitav posao smo završili Paša, Njego, Truman i ja. Paša je bio najjači, ali je i najmanje radio, što ga nije spriječilo da za sebe ostavi najveći dio zajedničke zarade. Kada sam pitao oca kako to može biti, on mi je rekao: - Zakon prirode! Veća riba jede manju ribu. To ti je, sine, darvinizam.

Poslije isplate Paša, Truman i Njego otišli su da igraju poker, a ja sam ostao u kinu. Gledao sam u kinoteci film "Atalanta" Žana Vigoa, iz prvog reda sa strane, pa sam, na kraju, otišao kući iskrivljenog vrata. Majka me pitala:

- Šta ti je? - a ja sam mislio na Mišela Simona, koji je, u utrobi broda, pokazivao glavnoj glumici sliku gole žene. Ona je pitala ko je to, a on je rekao:

- To sam ja kad sam bio mali!

Iste godine otac je na kredit kupio televizor marke "filips", što je predstavljalo vidan napredak u društvenom životu stanara kuće Jabučice Avde 16d. Prvo smo na TV dnevniku vidjeli ubistvo Džona Ficdžeralda Kenedija. Moja majka je rekla:

- Šteta onako lijepog čovjeka.

Otac je na čitavu stvar gledao sumnjičavo.

- Svi su oni isti, nema američkog predsjednika koji nije započeo neki rat!

- E pa on nije! - branila je majka Kenedija.

- Zato Što nije stig'o! Kažem ti ženo, među njima nema razlike! - insistirao je moj otac.

Skupljeni komšiluk ćutke je piljio u televizor. Nije bilo jasno da li je uzbuđenje kod komšija izazvalo prvo gledanje televizije ili vijest o atentatu.

- Bože, Murate, ima li kod tebe išta da nema veze sa politikom? - ljutila se majka.

- Kod mene ima, ali kod njih nema! - kratko je odgovorio otac.

Godine hiljadu devetsto šezdeset i treće zima je stigla u Sarajevo sa metar i po snijega. Bio je raspust i Paša je svima pokazivao vrlodobru ocjenu iz matematike. Iako je u to teško bilo povjerovati, lijepo je pisalo na đačkoj knjižici: Hadžiosmanović Fahrudin, matematika - vrlodobar. Kažu da je nastavnika matematike uhvatio u šteti. Ovaj je gostovao kod Samke, a Paša je taj dan držao naslonjeno oko na tarabu. Kada je vidio nastavnika Kurajicu kako ulazi u dvorište, prvo nije vjerovao svojim očima, pošto je ovaj imao ženu i bio otac troje djece. Paša je, kroz ogradu, vidio uobičajenu Samkinu priredbu. Kada je čitava stvar obavljena, sačekao je Kurajicu na izlazu:

- Sad ti je jasno da sam ja vrlodobar iz matematike?

Kurajica je potvrdno klimnuo glavom. Paša ga je pratio i rekao:

- Ako prevariš, imam još dva punoljetna svjedoka, najeb'o si, razumiješ?

- Razumijem - rekao je Kurajica.

Ovaj Pašin potez nikako nije odgovarao Samki.

- Pederu žuti, ne diraj mi mušterije, jebaću ti mater! - vrištala je ona i pokušavala da ga udari rđavim sulundarom, prvim predmetom koji joj je pao šaka.

Nakon polugodišta, ovaj Kurajica nije više predavao matematiku u školi "Hasan Kikić". Premješten je na susjedno brdo. Predavao je matematiku u školi "Miljenko Cvitković".

Nevidljivu crtu između periferije i grada prešao sam sa filmom "Ptice" Alfreda Hičkoka. Film nije bio tako strašan. Povremeno su se iz sale čula pitanja:

- Jesi l' se usr'o bracika?

A sa druge strane dolazio je i odgovor:

- Usr'o sam ti se nani pod prozor!

Narušavanje reda u sali kina "Radnik" prekinuo je upravnik Bimbo Štrcaljka. Upaljeno je svjetlo, a slika je zaustavljena, pa su redari kina "Radnik" uhodanom akcijom izgrednike pohvatali i predali policiji.

Prvo je Bimbo našpricao sprejom za insekte Šilju, a zatim su njega i još trojicu "Indijanaca" izveli van. Publika je zviždala, ali kada su se pojavili milicioneri, svi su se ušutili k'o bube. Poslije se svjetlo ugasilo i publika je aplaudirala. Samo što je film ponovo pušten, iz zadnjih redova neko je glasno puštao vjetrove. S prednje strane Ibro Zulić je dobacio:

- Dabogda ti ta muzika na grobu svirala.

Ono što nije uspio da uradi Bimbo Štrcaljka i milicija, sredio je film. Smirenje je zavladalo u sali kada se neka žena na filmu zaustavila ispred škole na kraju američkog grada. Ona je šetala i pogled zaustavila na gelenderima. Vidjela je prvo jednu, a zatim nekoliko ptica. Ptice su stizale sve više, a kada su pikirale na školu, zavladao je tajac. Uplašeni đaci su bježali iz škole, a ptice su ih tjerale niz ulicu. Pašin srednji brat Haro izvadio je tri goluba iz vindjakne, bacio ih u publiku i vrisnuo kao Tarzan bez zuba. Dok je publika uz vrisku bježala kućama, uz lupu drvenih sjedišta, Paša je vikao:

- Šta je, pederi, stisla se guza, a?

Zima je bila izuzetno jaka, pa mi je majka rekla:

- Ovo se, sine, zove ciča zima!

Filmski radnici su naručili dodatnu tonu uglja za kinoteku. Paša nije više htio da radi prljave poslove, Njego je čuvao stražu šibicarima na Marijin dvoru. Sa tom tonom uglja, koju je u rekordnom roku ubacio u podrum kinoteke, Alija Papučar je ostvario ljubav na prvi pogled sa svjetskim filmom. Gledao je film sa Klodet Kolbert i Klerkom Geblom u glavnim ulogama. Film se zvao "Dogodilo se jedne noći", a ljubav između Klodet i Klerka stvarala je toplinu oko njegovog srca.

Očevici tvrde da mu se na licu javio osmijeh. Grijala mu je dušu ljubav ostvarena, uprkos svim peripetijama. Najviše je volio kada se Klerk Gebl nasmije i poljubi Klodet. Ona se nije otimala i on se sjetio kako je svoju ženu Samku poljubio samo dva puta. Jednom na vjenčanju, drugi put kada je umrla njena mati Sejda. Izašao je iz kina i sve mu se u glavi pomiješalo. Znao je da mora pustiti brkove. Tanke i štucovane, od nosa i usta i obrnuto. Najviše je mislio o tome kako se smiješio Klerk Gebl.

Gledali smo ga kako se sa osmijehom penje uz zaleđenu ulicu. Paša je rekao:

- Isti je k'o majmun pavijan kad mu daju kikiriki u Pionirskoj dolini.

Te zime krupni događaji nisu prestajali da stižu u Alijino veliko srce i neveliki mozak. Prvo je Samka pobjegla sa trgovačkim putnikom Mihajlom Đorđevićem u Zagreb. Nevolja i teška zima su Aliju tjerali da pije više nego ikad. Jedino što mu je grijalo srce, pored rakije lozovače od 50 stepeni, bilo je sjećanje na Klerka Gebla, brkovi su ga podsjećali na srećni kraj filma "Dogodilo se jedne noći".

Mislio je na životni maler koji ga prati od rođenja. Pitao se zašto mu Bog nije dao da mu punac bude bogat i pametan kao u slavnom američkom filmu. Tamo je bogati otac vlastitu kćerku nagovorio da pobjegne sa svadbe i da se uda za pravog čovjeka. U njegovom životu žena je pobjegla od njega bez pozdrava. Na Normalnoj stanici smo raspoređeni Njego, Paša i ja, čuvali stražu šibicarima Tomislavu iz Kovačića i Dedi sa čaršije. Putnici su bježali od Alije Papučara. Nije prestajao da se smije, baš kao što ranije nikada nije prestajao da biva ozbiljan. Pretjerano je smrdio na rakiju lozovaču od 50 stepeni.

Kada se uveče vraćao uz Krajišku ulicu, vikali smo:

- Klerk Gebl pere Klodetine gaće.

On je odgovorio:

- Sunce me grije, kiša me lije, vjetar me bije, a meni ništa nije!

Šunjali smo se za njim i vikali:

- Alija Papučar pere Samki gaće! - a on se okrenuo i rekao:

- J. vam Klerk Gebl mater.

Alija Papučar je ljeto proveo u Centralnom zatvoru, zbog tjelesne povrede koju je nanio penzionisanom zastavniku prve klase. Sve se dogodilo u bifeu "Trebević", gdje su optuženi i povrijeđeni pili rakiju lozovaču od 50 stepeni.

Bilo je dobro dok zastavnik nije posumnjao da mu se Alija podsmijeva, što ovaj kao vojno lice nije mogao da izdrži. Zastavnik mu je prvo rekao da ne voli kada mu se pederi smiju u lice. I još ga je uvrijedio, kazavši da mu Alija liči na majmuna pavijana, koji se smije kada ga hrane kikirikijem.

Alija je uredno odležao zatvorsku kaznu, pa ga je njegov brat Mrvica odveo kod sebe u Visoko. Taj Mrvica bio je poznat po tome što je ispao iz helikoptera i ostao živ. Navodno, Mrvica je svoga brata odveo u Visoko da se popravi. Alija se tamo popravio, ali se ubrzo opet propio. Kasnije se vratio u Sarajevo i toliko se pokvario da smo ga nijemo posmatrali kako se, cik-cak metodom, penje uz Krajišku ulicu. Sarajevska kina tada nisu prikazivala filmove sa Klerkom Geblom. Sa Ritom Hejvort još manje. Sa Klerkom Geblom i Klodet više nikada. Od Samke nije bilo glasa.

(Nastaviće se)