Karta za novi svet

Zvonko Šimunec

29. 10. 2010. u 20:33

Izbeglica iz Smirne sa 250 dolara u džepu krenuo u Argentinu. Otac usvajao sinovljeve savete i profitirao

ARISTOTEL Onazis je rođen 15. januara 1906. godine u Smirni, današnjem Izmiru, poznatoj maloazijskoj trgovačkoj luci, koja je već tada bila pod turskom vlašću, ali su sve poluge unosnih poslova čvrsto kontrolisali Grci.

Bio je to dan velikog slavlja u porodici Sokratisa Onazisa, vlasnika male trgovačke flote i uspešnog trgovca duvanom. Posle kćerke, njegova supruga Penelopa donela mu je na svet naslednika. Na zapadnoj obali Egeja, na "grčkoj zemlji, trenutno okupiranoj", kako su Grci doživljavali uzan pojas razuđene obale, to je imalo posebnu težinu.

Ne sluteĆi predstojeći tragičan rasplet, i proterivanje sa vekovnih ognjišta u Maloj Aziji, svaki domaćin je imao životni imperativ da podigne muškog potomka, kako bi se loza nastavila, a grčki jezik zanavek održao.

Umesto olujnih vetrova i velikih talasa, koji su se tokom januara obično bučno obrušavali na kamene dokove, divan sunčan dan bio je važno znamenje za budućnost najmlađeg Onazisa.

KAZNE URAČUNATE "Nikada nisam hteo da kršim zakon bilo koje zemlje", tvrdio je Onazis. Do problema je dolazilo zato što je Ari zakone nekih zemalja "tumačio na svoj način, ostavljajući propisanu rigidnost birokratskim moljcima". To ga je koštalo ukupno oko 30 miliona dolara za razne kazne koje je platio tokom poluvekovne poslovne karijere. "Ne treba gledati na visinu svote, već na procentualno učešće u zaradama koje sam napravio. Mada sam bio ljut kad su me kažnjavali, moram da kažem da sam uračunao taj rizik. Ono što ne bi trebalo da kažem je kome sam sve platio da bude 'dobar', ali sve to zajedno predstavlja kap u moru mojih profita!"

Detinjstvo omalenog Aristotela naglo je prekinuto u šestoj godini, kada je upala bubrega odnela majku Penelopu. Otac se, po nepisanom pravilu, odmah oženio, a maćeha ubrzo donela na svet još dve Arijeve polusestre. Neprikosnoveni položaj prvorođenog sina, poštovan u grčkim pravoslavnim porodicama tog vremena, bio je ozbiljno uzdrman netrpeljivošću maćehe, pa je Ari već na samom početku života upoznao borbu za ono što mu po pravu i običajima pripada.

Otac Sokratis je prepoznao oštar um kod jogunastog sina. Nije znao kako da kazni dečaka koji je izbačen iz nekoliko škola, a umeo je da ga frapira suvislim komentarima o tome kako se rešiti viška robe. Namenio mu je stolicu u svojoj omalenoj kancelariji i odlučio da se posveti njegovom izrastanju u pravog trgovca. Nije imao ni punih 13 godina kada je počeo da se upoznaje sa tajnim prečicama u poslu. Otac nije imao baš blagonaklon stav prema revolucionarnim idejama svoga sina, ali je nekoliko saveta diskretno prihvatio i bio zapanjen razultatima.

Posle pobede u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu, zavedeni navodnom podrškom velikih sila, Grci 1919. godine otvaraju "turski front" i osvajaju priobalje Turske, spremajući se za pohod ka kontinentalnom delu.

Nacionalna euforija o "ispravljenoj nepravdi" Grka u Turskoj, trajala je nepune tri godine. Zaboravljeni od velike Evrope, izmoreni od desetogodišnjeg ratovanja, prepušteni surovim zimama, bez obećane municije, hrane, a pre svega entuzijazma, Grci doživljavaju ratnu katastrofu.

Turska 1922. ponovo preuzima kontrolu nad Smirnom, a odmazda nad nevinim stanovništvom prelazi sve granice brutalnosti. Otac Sokratis biva uhapšen, optužen za saradnju sa grčkim okupatorima.

Svestan da su prepušteni pukoj neizvesnosti, u atmosferi velikih međuetničkih tenzija, Aristotel odlučuje da prebaci porodicu u Grčku. Sakrivši očevu ušteđevinu, uspeva da ukrca maćehu i sestre na izbeglički brod za ostrvo Lesbos.

Nekoliko meseci kasnije, obuhvaćen opštom amnestijom, posle potpisanog mirovnog ugovora, Sokratis izlazi iz zatvora i pridružuje se porodici. Odmah optužuje sina za lakomislenost i preuzimanje nepotrebnog rizika.

Aristotel, poštujući neprikosnovenost očeve reči, pomirljivo prima kritike, ali se tajno prijavljuje za Nansenov pasoš, koji je Liga naroda uvela za izbeglice širom sveta. Pasoš uveden na inicijativu Fridjofa Nansena, norveškog istraživača, naučnika, diplomate i vodećeg humanitarca tog vremena, spasio je živote stotinama hiljada ljudi bez doma.

Istovremeno, u potrazi za idealnom destinacijom, potražio je "svetske ljude" u zadimljenim rebetiko klubovima u Pirejskoj luci, gde se u to vreme svirao evropski bluz i konzumirao opijum u zavidnim količinama.

Bili su to mahom ljudi iz "starog kraja", sa trgovačkim vezama u čitavom svetu. Nijednom Grku nikada nije bio problem da u toku dana pronađe nekog zemljaka, ma koja tačka na svetu bila u pitanju.

To nije bila nikakva garancija, ali kada je nadi bila potrebna garancija?

Uveren da je pravi trenutak da zakuca na vrata sopstvene sudbine, bez ikakvog straha šta će ga sačekati kada se ta vrata otvore, Aristotel Onazis, s 250 dolara ušteđevine, kupuje kartu u jednom pravcu.

Novi svet. Argentina. Buenos Aires.

Nastaviće se

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije