Ovando tražio glavu
27. 03. 2011. u 20:26
„Štab za sahranu“ odlučio da odsečenim šakama dokaže Čeovu smrt. Telo preneto helikopterom do bolnice u centru grada
AGENT CIA Feliks Rodriges, u čijoj je vojnoj knjižici bolivijskih oružanih snaga pisalo da se zove Feliks Ramos, a bio je Kubanac po rođenju, imao je u popodnevnim časovima 9. oktobra 1967. godine pune ruke posla. Trebalo je pripremiti i otpremiti leš Če Gevare iz La Igere u Valje Grande.
Radi toga je u La Igeru oko 15 časova doleteo vojni helikopter. Če je već bio streljan i njegovo telo spremno za evakuaciju.
Rodriges je o svom ratovanju protiv Čea i latinoameričke gerile napisao knjigu „Ratnik iz senke“, ali je tek 2005. godine, u jednom nastupu na radiju sa Floride, progovorio o nekim detaljima Čeovog pogubljenja.
- Njegov leš - priseća se Rodriges u intervjuu na američkom radiju - bio je umrljan zemljom koja se ulepila na njegovu okrvavljenu uniformu. I kosa mu je bila umrljana i slepljena krvlju i zemljom. Kako je prilikom streljanja pao na stranu, zemlja se uhvatila i po njegovom licu. Uzeo sam šolju vode i oprao mu lice. Obrisao sam ga, a onda sa maramicom u ruci, pokušao da mu zatvorim oči, koje su bile širom otvorene. Nije bilo moguće. Ja ih zatvorim, a one se otvore. Digao sam ruke od tog uzaludnog posla...
Mrtvog Čea su postavili na nosila i vojnici su ih vezali za donji trap helikoptera, sa desne strane.
Rodriges, koji je bio na stalnoj vezi sa štabom u Valje Grandeu, a povremeno i sa centralom CIA u Vašingtonu, držao je, zajedno sa pukovnikom Selićem, sve konce u svojim rukama. Pre nego što će ući u helikopter, pilot mu je rekao da pomeri napred Čeovo telo kako ne bi došlo do debalansa na letilici.
- Učinio sam to naglo - kaže Rodriges - i iz Čeovog grudnog koša šiknula je krv...
Indiosi, koji su sve to pratili preko ograde i iz žbunja, samo su se prekrstili. U njihovom samotnom životu u brdima dešavalo se nešto što ni u snu nisu mogli da zamisle.
- Liči na sveca - kaže seljak Indiosu pored sebe.
- Na Isusa Hrista liči - kaže ovaj drugi, žurno se krsteći.
NeŠto pre 17 časova na poljanu, pored varoši, sleteo je helikopter sa Čeovim telom. Prvi je izašao agent Rodriges. Dao je instrukcije da Čea sa nosilima utovare u vojno sanitetsko vozilo koje je čekalo. Odvezli su se u bolnicu „Senjor od Malte“, u centru grada.
Čea su uneli unutra, i pola sata kasnije, pošto su ga oprali vodenim šmrkovima i „doterali“, izneli su njegov leš na nosilima i postavili na betonsku platformu ispred bolničke perionice. Bio je go do pojasa da bi se videle rane na grudima. Ispod glave mu je bio podmetnut komad drveta da bi bolje mogli da mu vide lice. Oči su mu i dalje bile otvorene.
Zapovednik bolivijske armije general Alfredo Ovando Gandija, koji će kasnije postati i predsednik Bolivije, obratio se novinarima i meštanima:
- Ovo je Ernesto Gevara, zvani Če. Raspolažemo sasvim pouzdanim podacima da je to on. Poginuo je juče u obračunu između njegove gerile i naših vojnih snaga. Njegova gerila je razbijena i likvidirana...
Dva sata kasnije, varoš Valje Grande utonula je u mrak tropske noći. Čeovo telo su uneli u bolnicu radi obdukcije. Novinari su otrčali u poštu, a građani su se povukli sa ulica koje su bile pod kontrolom vojske.
Tada je, kao u nekom tajnovitom zavereničkom filmu, počeo da zaseda „štab za sahranu“, koji je sazvao general Ovando. Bili su tu general Tores, čelnik generalštaba bolivijske vojske, pukovnici Senteno Anaja i Andres Selić, šef bolivijske obaveštajne službe Roberto Kantiniljas i neizbežni Feliks Rodriges. Bio je tu i još jedan agent CIA Gustavo Viljoldo, koji je te noći dobio zadatak da se operativno stara o Čeovom lešu.
Rodriges ovako opisuje taj sastanak usred noći:
- Prvo sam detaljno ispričao generalu Ovandu šta mi je Če rekao prilikom ispitivanja i kako je protekla operacija streljanja. U jednom trenutku Ovando se oglasio ovim rečima:
- I šta ćemo da radimo ako Fidel Kastro negira da je ovo Če Gevara, da smo sve izmislili. Potreban nam je neoboriv dokaz da je Gevara mrtav. I zato, odsecite mu glavu i stavite je u formalin da se očuva...
- Bio sam šokiran - kaže Rodriges. Rekao sam mu:
- Generale, vi to ne možete uraditi.
- Zašto ne? - začudio se.
- Zato, šta i ako Kastro negira njegovu smrt, Bolivija, koja je katolička zemlja, ne može kao dokaz izneti na sto i pred kamerama ljudsku glavu. Bilo bi previše, zar ne.
- I, šta ćemo onda? - insistirao je general.
- Ako hoćete dokaz koji se ne može negirati, odsecite mu prst sa desne ruke. Mi imamo otiske njegovih ruku. Dostavila nam ih je još ranije argentinska policija, jer je tamo Če živeo u mladosti.
Ovando je bio u dilemi. Poćutao je, a onda rekao:
- Onda mu odsecite obe šake i dobro ih sačuvajte..
SPREMAN ZA POKAZIVANjE
Ni danas ne mogu da se oslobodim njegovog pogleda, ispričala je Suzana Osinaga, bolničarka koja je 9. oktobra 1967. godine šmrkom iz gumenog creva „okupala“ leš Če Gevare i pripremila ga za pokazivanje novinarima. Nisam mogla da izdržim taj pogled, pa sam mu preko lica stavila nekakvu krpu...
(Nastaviće se)