Izvor blistave kulture

Savo Popović

05. 07. 2011. u 19:27

Lokacija u početku nije obećavala, a onda se na 2.500 kvadrata ukazao novi svet. Blago skriveno ispod naselja zemljoradnika i stočara

POSLE četiri decenije konačno predstavljen kako mu i dolikuje, Lepenski vir pod monumentalnom staklenom „kapom“ - to svetski jedinstveno čudo arheologije i ponovo otkrivene zaboravljene mezolitske civilizacije i danas deluje kao pojava izolovana u vremenu i prostoru. Kako kažu najveći i najpoznatiji svetski arheolozi i antropolozi, Lepenski vir je najznačajnije arheološko otkriće 20. veka u Evropi i jedno od najznačajnijih u svetu.

U početku teren na desnoj obali Dunava nije obećavao. Nije se moglo ni naslutiti da bi u đerdapskim gudurama istraživače moglo da „sačeka“ kakvo značajno, a još manje atraktivno otkriće. Tu su bili ostaci jednog antičkog utvrđenja i krajem leta 1960. prilikom obilaska lokacije grupa stručnjaka Arheološkog instituta nije naišla na posebno zanimljiv materijal. Uglavnom su nalazili krhotine starčevačke keramike - najstarije kulture mlađeg kamenog doba. Zaključeno je da se radi o omanjem neolitskom naselju na Lepenskom viru koje je bilo siromašno i koje je kratko trajalo.

Lokalitet preuzima arheolog Ljubica Zotović, potom je „nasleđuje“ Dragoslav Srejović, koji se vraća na Lepenski vir 1965. Slika koju je tada zatekao Srejović bila je, kako je sam zapisao, obeshrabrujuća!

Visoke vode Dunava su u međuvremenu razorile i odnele bezmalo čitav zaravnjeni deo uvale, a sa njom i skromne ostatke koje su stručnjaci zapazili pet godina ranije. Sve je ukazivalo da se radi o lokaciji koja nije vredna truda.

Ipak, sve se to dešavalo u dobro organizovanoj državi koja je držala do kulture, nasleđa, koja je istraživala i konzervirala, obnavljala i svetu predstavljala svoje nasleđe velikim i skupim izložbama kakva je bila i ona pariska „Umetnost na tlu Jugoslavije od preistorije do danas“. Pošto se znalo da će nova hidroelektrana „Đerdap“ povisiti nivo Dunava država je izdvojila novac da se istraži sve ono što će završetkom hidrocentrale definitivno biti potopljeno kroz nekoliko godina.

AKCIJA DRŽAVE
 DA bi se ublažili gubici koji će nastati izgradnjom hidroelektrane, a tiču se kulturnog nasleđa, 1964. formirana je Republička komisija za ispitivanje i zaštitu spomenika kulture u Đerdapu koja je, preko Arheološkog institua u Beogradu organizovala plansku akciju otkrivanja i istraživanja nalazišta na ugroženom terenu.

Znalo se da će 1970. godine Dunav u Đerdapu porasti za 12 metara. Privredni prosperitet će potopiti sve što je čovek stvarao vekovima: više neće postojati put koji su izgradile Tiberijeve i Trajanove legije, nestaće složena mreža rimskih i vizantijskih utvrđenja...

Dakle, iskopavanja su ipak otpočela. Jasno, sa ubeđenjem da se pristupa istraživanju krajnje periferije (!) jednog manje značajnog neolitskog naselja, koje je, uz to, i znatno udaljeno od velikih centara starčevačke kulture u panonskoj ravnici i Pomoravlju. Shodno očekivanjima započinju i radovi - otvaraju se dve manje sonde, ukupno se ispituju 52 kvadratna metra.

Ispod nezanimljivih ostataka siromašnog neolitskog naselja tada počinju da se pomaljaju ostaci nečeg što će se, postepeno, pokazati kao trag jedne nove kulture. Do njenih osnovnih sadržaja, od kojih je svaki predstavljao posebno i uzbudljivo otkriće, dolazilo se postupno: 1966. otkopan je veći deo naselja sa impozantnim ostacima arhitekture; 1967. nađene su brojne monumentalne skulpture od kamena; 1968. istražen je deo nekropole. Nalazi na 2.500 kvadratnih metara na Lepenskom viru pokazali su da otkrivena kultura predstavlja potpuno nov sadržaj u evropskoj preistoriji!

ArheoloŠka istraživanja vršena na Lepenskom viru pod rukovodstvom akademika Dragoslava Srejovića pokazala su da je Đerdap područje jedne od najčudnijih i, kako je on naveo, najblistavijih kultura u čijim su okvirima - znatno pre početka neolitske epohe ostvarene forme i iskazane ideje koje zauzimaju istaknuto mesto u opštoj istoriji ljudskog duha. Na Lepenskom viru između šume, kamena i vode ponikla je prva monumentalna umetnost srednje i jugoistočne Evrope i nastali su najstariji oblici organizovanog društvenog, privrednog i religioznog života u Podunavlju.

Da se radi o „najblistavijoj“ kulturi preistorije postalo je jasno 1967. kad su ispod naselja prvih zemljoradnika i stočara iz razdoblja oko 5300-4800. godine pre nove ere otkriveni spomenici koji su iznenadili svet. U sedam sukcesivno podizanih naselja ribolovaca, lovaca i skupljača hrane nađena su brojna planski građena staništa, grobovi koji svedoče o čudnim pogrebnim ritualima, obilje majstorski izrađenih alatki od kamena, kosti i roga, nađen je raznovrsni nakit, pločice sa urezanim znacima i monumentalne skulpture od kamena.

To je značilo da su ribolovačko-lovačke zajednice koje su naseljavale to područje pre 5300. godine pre nove ere prve u Evropi uspostavile složene privredno-društvene odnose, prve ostvarile arhitekturu osobenog stila i prve modelovale monumentalne skulpture od džinovskih oblutaka.

Do otkrića Lepenskog vira polovinom sedme decenije prošlog veka istorija Đerdapa bila je nejasna i kratka. Arheologija i istorija su znale za važnost tog područja samo u vezi sa rimskim osvajanjem Dakije u prvom i drugom veku. Magloviti podaci o putovanju argonauta, oskudni tragovi preistorijskih kultura... utvrđivali su stav da je čovek retko zalazio u područje Đerdapa.

(Nastaviće se)



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)