Policija vezanih ruku

Sakupljanje tela na ostrvu Utoja

04. 08. 2011. u 18:47

Da li je policija mogla brže i energičnije da reaguje i bar ublaži veliku tragediju koja je 22. jula zadesila Norvešku

DA li je policija mogla brže i energičnije da reaguje i bar ublaži veliku tragediju koja je 22. jula zadesila Norvešku? Jesu li potpuno zatajile tajne službe bezbednosti, da li je policija kasnila u intervenciji i hapšenju masovnog ubice Andersa Brejvika? Zašto im je bilo potrebno gotovo čitav sat od prvog alarma da upute snage na omaleno ostrvo Utoja, gde je ubijeno 68 ljudi? To su pitanja koja ovih dana razdiru norvešku javnost.

Gotovo nestvarno deluje informacija da vazdušne policijske snage nisu reagovale. Helikopteri, koji su u trenucima bombaškog napada i masovnog ubistva na ostrvu bili više nego neophodni za kontrolu situacije, eventualnu intervenciju i neutralisanje ubice, bili su prizemljeni. Prema tvrdnjama norveških medija, prvi policijski helikopteri poleteli su tek pet sati posle eksplozije ispred vladinih institucija.

Policijski inspektor i šef sekcije za zajedničke operacije u policiji Osla Johan Fredriksen izjavio je za prvi kanal državne televizije da je jedina helikopterska jedinica bila raspuštena. „Piloti su dobili voljno. Ljudi su poslati na kolektivni godišnji odmor od kraja juna do početka avgusta“, izjavio je Fredriksen.

Bivši šef norveške policije Fin Abrahamsen tvrdi za državnu televiziju NRK, da je policijska helikopterska jedinica zatajila tokom tragedije. - Začuđujuće je da helikopteri nisu poleteli samo zbog sezone kolektivnih godišnjih odmora i štednje novca, smatra Abrahamsen, dodajući da su razmere zločina svakako mogle biti ublažene.

- Neki mediji su imali svoje helikoptere i snimali tragediju na ostrvu. Helikopterom bi se ubrzao pristup ostrvu, brže otkrivanje i neutralisanje ubice, sprečio bi se ovoliki masakr.

U 18.25, odnosno sat od dobijanja prvog poziva za pomoć, tim iz sastava antiterorističke jedinice norveške policije „Delta“ pristao je brodom na ostrvo Utoja, smešteno 40 kilometara od Osla. Na hitnu intervenciju su krenuli kolima iz Osla, jer nisu imali helikoptere na raspolaganju. Tokom prebacivanja na ostrvo, policiji se dešava još jedan „maler“ - brod u kome su bili specijalci se pokvario, pa su morali da se prebace u drugi brod. Izgubljeno je dragoceno vreme, što je nesumnjivo mnoge mlade ljude koštalo života. Dva minuta po njihovom dolasku na ostrvo, serijski ubica je savladan. Anders Brejvik nije pružao otpor, a policija tvrdi da je kod sebe imao veliku količinu municije.

Policijski izvori navode da je u masakru na ostrvu Brejvik koristio poluautomatsku pušku „ruger mini-14“, ali nije navedeno kog kalibra. Na sajtu američke firme „Ruger“ se navodi da se ovi modeli pušaka izrađuju u kalibrima 5,56 mm i 6.8 mm SPC. Prema rezultatima obdukcije tela ubijenih sa ostrva, patolozi tvrde da je ubica koristio specijalne, dum-dum metke, koji su zabranjeni međunarodnim konvencijama. Ovi meci poznati su kao izuzetno razarajući, pošto prosto kidaju telo i stvaraju velike unutrašnje povrede.

NorveŠka javnost kritikuje i rad tajne službe bezbednosti (PST) i pita se kako je moguće da bezbednjaci nisu imali nikakav dosije, informacije o godinama planiranom zločinu. Šefica za informisanje u norveškoj službi bezbednosti Siv Alsen kaže da je Brejvik bio pod specijalnim tretmanom, nadzorom agenata, posebno zbog njegovih ekstremnih komentara na internetu.

- Pratili smo ga više godina, tretiran je kao osobenjak sa jasnom ideologijom, ali je delovao samostalno, nije pripadao organizovanom ekstremnom ili desničarskom miljeu.

NI “ŠTAZI“ NE BI POMOGAO NA opasku novinara da je Brejvik javno, preko interneta, propagirao svoje desničarske, ekstremne, nacionalističke ideje, šefica službe bezbednosti Jane Kristijansen je kazala da je to praćeno, ali nije bilo razloga za uzbunu. - Ako bismo pratili sve koji kritikuju društvo, zar ne bi bilo previše prisluškivanja, nadzora. Mi ne želimo takvo društvo - rekla je Kristijansen, uz opasku da takvog čoveka, ne bi uhapsila ni zloglasna nemačka tajna policija „Štazi“.

Preko medija se oglasila i Jane Kristijansen, šef PST. Ona je pojasnila da je služba bezbednosti izvesno vreme držala „na radaru“ ekstremistu Brejvika, ali njegova aktivnost nije bila dovoljna da se preduzmu mere, osim povremenog nadzora. - Brejvik je tipičan primer solo teroriste. On je usamljeni vuk koji se kretao van svih radara. Vodio je ekstremni, ali potpuno zakonski život, izjavila je prva dama norveške tajne policije.

Na primedbu novinara da je Brejvik nesmetano nabavio pištolj i puške, da je putovao u inostranstvo i kupovao razne hemikalije i veštačko đubrivo, od kojih je kasnije napravio bombu tešku 500 kilograma, Kristijansen je objasnila da su tajni agenti sve to pratili, ali da tu nije bilo ništa sumnjivo jer je Brejvik jedan od oko 60 Norvežana koji su išli u slične nabavke.

Da li je zaista i koliko samostalno delovao i izveo ovu nezapamćenu tragediju u novijoj istoriji Norveške, pokazaće vreme i istraga. Brejvik je u istrazi potvrdio, preko svog advokata, da je dobijao pomoć u svom ratu protiv multikulturalizma i najezde islama, i to od dve ćelije njegovih organizacija, kako u Norveškoj, tako i u Evropi. Nada se da će organizacije u zapadnoj Evropi nastaviti krstaški rat koji je on započeo, protiv „razbijanja norveške kulture i masovnog uvoza muslimana“.

U pritvoru je priznao da je u Norveškoj jedno vreme bio aktivan u antimuslimanskoj organizaciji „Norveška odbrambena liga“ i da je delovao pod pseudonimom Sigurd Jursalfar. Britanski mediji tvrde da engleska policija ispituje povezanost Brejvika sa ekstremistima i srodne ekstremne organizacije „Engleska odbrambena liga“, poznate po desničarskim stavovima, oštrom protivljenju naseljavanja stranaca u Engleskoj, čestim i nasilnim demonstracijama u Londonu.

NARUDŽBENICA

KNjIGU „Oružjem protiv otmičara“ možete naručiti na telefon 063/341-407 ili imejlom na info@pregovarac.rs

(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije