Izveštaj druga Đida

ĐIDO je, sa svojima, obišao gradove, ali i oranice, salaše i sela. Šta su sve videli i čuli, a šta zapisali?

Prvo su predstavili nacionalnu sliku Vojvodine:

U pokrajini je tada živelo: 170.000 Hrvata, 495.000 Mađara, 359.000 Nemaca, 100.000 ostalih manjina i 666.000 Srba. U Banatu je živelo - 11.000 Hrvata i 264.000 Srba; u Bačkoj - 92.000 Hrvata i 188.000 Srba, u Baranji - 11.000 Hrvata i 10.000 Srba i u Sremu - 52.000 Hrvata i 195.000 Srba.

A onda su predložili i liniju razgraničenja, obrazlažući je:

Privremena granica između Vojvodine i Hrvatske treba da ide: od mađarske granice rekom Dunav do međe između sela: Bačko Novo Selo i Bukin...

Srez Subotica je u ogromnoj većini naseljen Hrvatima. Srez Sombor ima relativnu većinu Srba i to raspoređenu tako da Srbi imaju većinu u gradu, a Hrvati u selima. U apatinskom srezu dominiraju Mađari, a od slovenskih naroda najbrojniji su Hrvati. U srezu Odžaci opet su bili najbrojniji Mađari, a od slovenskog življa Srbi.

Iako je srez Subotica u većini naseljen Hrvatima, komisija "nije mogla" doći do zaključka da bi severno od grada Sombora mogao da se uspostavi jedan pojas koji bi sa gradom Suboticom pripadao Hrvatskoj. Taj pojas bio bi jedna "neprirodna tvorevina", ne bi bila celovito povezana, a Subotica, kao krupni privredni i kulturni centar bila bi pretvorena u periferijski grad, čije komunikacije i ceo privredni život struje na jug, a ne na zapad. Uključenje svih pomenutih srezova u Hrvatsku "ne dolazi u obzir" iz jednostavnog razloga što Srbi u nekim od tih srezova imaju većinu.

Šta dalje predlaže Komisija?

Srezovi Batina i Darda, uzeti zajedno, imaju, od slovenskih manjina, relativnu većinu Hrvata. U toku rata, ovaj srez je razdvojen, tako da je severni deo, neposredno na sever i zapad od Vukovara, zajedno sa selima Bogdanovci, Marinci, Cerić i fabričkim naseljima i selom Borovo pripao Hrvatskoj. Južni deo sreza, zajedno sa selima iz Vinkovačkog sreza - Mirkovci, Novi Jankovići, Slakovci, Orolik, Komletinci, Nijemci, Dolje, Novo Selo, Pograde pripao je Vojvodini.

KarakteristiČno je da danas postoje dva vukovarska sreza - jedan u Hrvatskoj, a drugi u Vojvodini, od kojih je onaj u Hrvatskoj sa relativnom srpskom većinom, onaj u Vojvodini sa relativnom hrvatskom većinom. Ako se pogleda čitav prostor od Vinkovaca do Šida, onda on predstavlja jedan pojas hrvatskog stanovništva, sa relativno malim brojem Srba... Zato komisija smatra da na ovom prostoru i granica treba da bude istočno od pomenutog hrvatskog pojasa, tj. između Šida i Vukovara - selima koja su već pomenuta.

A, šta će biti sa iločkim srezom?

Iako zapadna sela Šarengrad i Ljuba, kao i grad Ilok, imaju ogromnu većinu Hrvata, a istočna sela Neštin, Susek, Banaštor i druga, ogromnu srpsku većinu, komisija je smatrala da taj srez ne treba cepati na dva dela, nego ga ostaviti u istom statusu u Vojvodini. Ovaj predlog se lako branio, jer je srez, uzeto u celini, imao srpsku većinu. Još je rečeno da je Ilok grad i pristanište na Dunavu i njegovo pripajanje Hrvatskoj bi ga sputavalo u razvoju. Komisija konstatuje da bi u trenutnoj situaciji priključenje Iloka i okoline Hrvatskoj, moglo "izazvati izvesne teškoće", pa se može govoriti o pripajanju Hrvatskoj tek kad se tamo "prilike srede".

IzveŠtaj o razgraničenju Hrvatske i Vojvodine urađen je, naglašeno je, u dva primerka: jedan je dostavljen Predsedništvu AVNOJ, a drugi se ustupa predsedniku komisije na čuvanje.

Otkud ideja da se tako važan dokument ustupa ličnoj arhivi?

U arhivama nema zapisnika sa sednice Predsedništva, skupštine, pa nije ni poznato da li je o izveštaju i predlogu Đilasove komisije vođena rasprava. Verovatno je učesnicima sve bilo jasno, jer je četiri dana pre njihove održana sednica Politbiroa CK KPJ. Kako je tekla ta sednica?

Prisutni: Tito (Josip Broz), Bevc (Edvard Kardelj), Marko (Aleksandar Ranković), Đido (Milovan Đilas), Crni (Sreten Žujović), Moša (Pijade), Andrija (Hebrang), Tempo (Svetozar Vukmanović), Mihailo (Blagoje Nešković), Miha (Marinko) i Krsto (Popivoda).

Dnevni red:

1. Izveštaj Đidin po pitanju razgraničenja Hrvatske i Vojvodine,

2. Izveštaj Titov,

3. Izveštaj Tempov i

4. Razno.

U zapisnik sa sednice je uneto:

Odobrava se izveštaj druga Đida i predlog komisije da se izvrši PRIVREMENO razgraničenje između Hrvatske i Vojvodine.

Teško je pretpostaviti da niko nije imao ništa da kaže, pa čak ni Hebrang. Pre će biti da se zapisničar uspavao?

A, kakve su bile reakcije na ovu privremenu meru?

Najveće čuđenje, prosto za nevericu, izazvalo je priključenje iločkog sreza Hrvatskoj!

Ko je mogao i smeo da preinači Đidov predlog i odluke dva najviša organa - partijskog i državnog?

Jedino Tito?

Nije!

Iz državnog arhiva u Zagrebu tvrde da je bio održan referendum i da je narod tako odlučio!

Kako je reagovao Jovan Veselinov, koji je pre razgraničenja bio kategoričan: Vukovar je naš!

U isto vreme Hrvati, naročito Hebrang, još žešće su uzvraćali: Ako Vukovar ne bude naš - "onda rat"!