Pustite ga neka spava
10. 04. 2012. u 20:12
Poruka na trupu broda: Neka ostane kao simbol ljudske veličine i ludosti. Sa više čamaca, možda niko ne bi poginuo na "Titaniku"
DOBRO poznati ronilac i podvodni istraživač Rober Balar pratio je Grimove ekspedicije, uveren da polje istraživanja treba ograničiti na zonu od 250 do 10 kvadratnih kilometara. Stupio je u kontakt sa Žan-Žarijem i Žan-Lujem Mišelom iz Francuskog instituta za istraživanje mora. Želeo je da ih zainteresuje za zajedničku ekspediciju.
- Bili su to - govorio je Balar - specijalisti za velike dubine. Ljudi koje sam poznavao i poštovao.
Veteran za podmorska istraživanja francuske mornarice Žan-Luj Mišel, koji je dobro znao istorijat "Titanika", pažljivo je proučio brodske dnevnike i izveštaje koji su se odnosili na brodolom.
- Oslanjajući se na istorijske podatke - govorio je Mišel - mi smo na našim kartama odredili mesto gde bi otprilike trebalo da leži "Titanik". U junu 1985, pošto su Amerikanci i Francuzi odobrili ekspediciju, bilo smo spremni za ukrcavanje.
U zoni gde je potonuo "Titanik", snažne podvodne struje podižu mulj, pa se postavljalo pitanje da li će kamere moći da snimaju pri smanjenoj vidljivosti. Pažljivo su proučili posledice velikog zemljotresa 1929, koji je zahvatio region gde je potonuo "Titanik".
Mišel i njegova ekipa, na istraživačkom brodu "Siroa", stigli su do označene zone 9. jula 1985. godine. Imali su niz aparata. Od uređaja su naročito bili značajni magnetometar i ultrazvučni lokator. Sa lokatorom su tražili siluetu koja bi mogla da odgovara olupini broda, dok magnetometar utvrđuje da li je reč o metalnoj masi. Za dva časa postavili su aparate na oko 45 metara iznad dna. Tada je počeo da duva jak vetar, pa je operacija prekinuta.
Ni u drugoj fazi istraživanja nije pronađen "Titanik". Negde 15. avgusta 1985. ponovo su krenuli prema zoni istraživanja. Uloge Balara i Mišela su se izmenile: prvi je upravljao operacijama, a drugi rukovodio službom dežuranja od ponoći do četiri sata ujutro. Upotrebljene su dve nove mašine za pomorska istraživanja, od kojih je najsavršenija bila "Argo", nuklearna podmornica u obliku sanki, veličine automobila, opremljena snažnim projektorima i savremenom video-opremom.
Oko ponoći 31. avgusta Žan-Luj Mišel je još jednom zauzeo mesto na komandnom položaju sa još šest članova posade. I baš tada, neumorno "oko" podmornice "Argo" počinje da emituje fotografije na kojima su se videli ostaci - komadi uglja i komadi cevi prolazili su preko ekrana. Posle pet minuta pojavila se nejasna fotografija jednog od dimnjaka. Bili su to uzbudljivi trenuci, Mišel je prekinuo tišinu: - Neko treba da ode i probudi Boba Balara.
Tu su i razni predmeti koji su bili sastavni deo inventara na "Titaniku". Mnogi od njih blistaju, kao da su juče izrađeni. Neki od ronilaca koji su radili na otkrivanju "Titanika" i koji su doneli razne predmete sa njega založili su se da se formira muzej u kome bi se oni čuvali.
Niko se nije ni pomakao, da bi nekoliko trenutaka kasnije kuvar Bartolomej pokucao na Balarova vrata, odškrinuo ih i rekao: - Momci misle da bi trebalo da siđete...
Balar je odmah krenuo dole i otkrio sliku dimnjaka na video-ekranu. - To je to! - povikao je.
Pošto je podmornica plovila niže od palube "Titanika", Balar je naredio da je dignu: - Trebalo je tačno lokalizovati olupinu, pronaći dimnjake, odrediti šta je ostalo od gornjeg dela...
Kada je podmornica vraćena, poginulima na "Titaniku" odata je pošta minutom ćutanja. Bilo je jasno da su životi izgubljeni na apsurdan način. Da je samo bilo dovoljno čamaca za spasavanje, niko ne bi poginuo! Da su sa "Kalifornijana" reagovali kako treba, katastrofa bi bila samo materijalne prirode, a ljudski životi sačuvani.
Iako je duvao jak vetar, istraživanja su nastavljena. "Argo" je lebdeo na nekih 50 metara iznad dna, na oko 4.000 metara dubine. Blede slike predmeta pojavljivale su se na ekranu i više se nije čulo ništa osim dubokog disanja operatera. Iznenada je jedan glas zagrmeo: - Imamo veliki predmet na ekranu... "Titanik"!... Leži na levom boku... Vidim predmete koji liče na dimnjake.
Na video-ekranu "Argoa" pojavile su se i druge slike: ceo komandni most, velika rupa na mestu prednjeg dimnjaka, prazne dizalice za sidra, a nešto kasnije - pramac.
Istraživanja potonulog broda "Titanik" su nastavljena, na dno je spušten robot koji je napravio izvanredne snimke. Na spoljnoj strani olupine robot je otkrio niz okruglih prozora, snimio je i brodsko kormilo i niz drugih detalja. Robot je stigao i do odeljenja sa sefovima u kojima su ostali dragoceni predmeti, zlatni i dijamantski nakit bogataša koji su putovali "Titanikom". Tokom tih istraživanja, na svom poslednjem pohodu u dubine okeana, na trupu "Titanika" pričvrstio je pločicu na kojoj piše: "Ostavite ga da počiva u miru u svom morskom pokrovu kao simbol ljudske veličine i ludosti!"
(Nastaviće se)
D
02.09.2012. 20:59
Poseta muzeju Titanik je zaista nesto izvanredno! Jedna zanimljivost: glavni salon Titanika imao je luksuzni pod izradjen od najmodernijeg, najluksuznijeg i najskupljeg materijala tog doba - linoleuma!
Komentari (1)