Robinja postala carica
17. 04. 2012. u 20:42
Protinu kći oteli Tatari i prodali je na pijaci robova u Istanbulu. Rodila petoricu sinova i stekla silan uticaj na sultana
ISTORIJA vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca ne može se u potpunosti sagledati bez priče o njegovoj robinji i životnoj saputnici, koja će mu, van ustaljenih osmanskih dinastičkih običaja, postati i zakonita supruga, Rusinki Aleksandri (ili Anastasiji po nekim izvorima). Ova žena koju će Istok nazvati Hurem sultanijom (od persijske reči hurram, što znači vedra, vesela), a zapad Rokselanom, ostala je zapamćena kao jedna od moćnijih žena 16. veka, te kao jedna od onih koje su svojim postupcima značajno uticale na tok istorijskih zbivanja.
Aleksandra Lisovska, kći pravoslavnog sveštenika, rođena je na samom početku 16. veka, u zapadnoj Ukrajini, koja je tada bila deo Poljske. U prepadu Tatara na njen rodni kraj, petnaestogodišnja Aleksandra je odvedena najpre u Kafu, na Krim, a odatle u Istanbul, na pijacu robova, gde je kupljena za carski harem. Može se samo naslućivati kakvu je unutrašnju dramu morala da preživi devojka, dovedena u jedan potpuno strani svet, gde ne poznaje veru, jezik, ljude, običaje...
Kada stupa na osmanski presto, Sulejman sa svojom konkubinom Mahidevran (poznatom pod nadimkom Gulbahar, Prolećna ruža) ima tri sina i kćer. Kao pravi izdanak svoje loze, gde je višeženstvo prvenstveno bilo u funkciji obezbeđivanja potomstva i opstanka dinastije, a ne emotivnog ili seksualnog uživanja, i on se prepuštao čarima najlepših devojaka u njegovom haremu. Ipak, činjenica da je sa Mahidevran (koja je bila čerkeskog porekla) imao više sinova, suprotno pravilu "jedna konkubina-jedan sin", koje je od vladavine Mehmeda II Osvajača (1451-1481) vladalo u dinastiji Osmanlija, svedoči da je još u ranoj mladosti rešio da sledi sopstveni put.
Iako malobrojni, izvori svedoče da je Sulejman bio veoma odan majci svoje dece. Voleo je da vreme provodi u krugu porodice, okružen nežnošću, ljubavlju i pažnjom. Međutim, upravo kad se pobedonosno vraćao sa beogradskog ratišta, stizale su mu jedna po jedna vest da je epidemija u prestonici odnela živote njegovo troje dece u svega mesec dana. Preživeo je samo jedan sin, Mustafa, u to vreme šestogodišnji dečak.
Vrativši se u Istanbul, obuzet nesrećom koja se obrušila na njegovu porodicu, Sulejman zatiče Mahidevran slomljenu i neutešnu. I negde baš u tom trenutku, kako to samo život može da izrežira, zapaža robinju sitne građe, jarko crvene kose, čiji je osmeh, čim bi se pojavila, obasjavao sve prisutne. Savremenici svedoče da Aleksandra nije bila lepa, ali je sultanu u tim teškim trenucima prijala njena vedrina, njen zvonki glas i nežne reči koje mu je šaputala. Mahidevran je pala u zaborav, a nova miljenica dobija ime Hurem.
Sa Hurem će započeti nova epoha osmanske istorije, koju će potonji istraživači nazvati "sultanatom žena". Malo po malo, reč po reč, korak po korak, Hurem je gradila svoj položaj i svoj uticaj, brižljivo i ženski vešto.
U narednih deset godina, Hurem će Sulejmanu roditi petoricu sinova: Mehmeda (1522), Selima (1524), Abdulaha (1525), Bajazita (1526), i Džihangira (1531), kao i kćer Mihrimah (1523). Pošto 1533. godine, sultanija Mahidevran odlazi u Manisu, kao pratnja svom sinu prestolonasledniku Mustafi, koji tamo postaje namesnik, Hurem uspeva da carski harem prebaci iz Stare palate, u kojoj se do tada nalazio, u Top Kapi Saraj, tj. Novu palatu.
PoŠto je zauzeo Carigrad 1453. godine, sultan Mehmed Osvajač gradi palatu na mestu današnjeg Istanbulskog univerziteta (na trgu Bajazit), da bi se 1467. godine preselio u Novu palatu, izgrađenu na obali Zlatnog roga, nazvanu Top Kapi saraj. Tom prilikom ženski harem ostaje u Staroj palati, dok su u novu palatu dovođene samo odabrane miljenice. I u Sulejmanovo vreme, harem na čijem je čelu bila njegova majka Hafsa (koja prva nosi titulu valide sultanije, što bi u zapadnoj terminologiji odgovaralo tituli kraljice majke), ostaje u prvo vreme u Staroj palati. Verovatno je, u skladu sa ondašnjim običajima, u Staroj palati boravila i sultanija Mahidevran sa sinom Mustafom.
Hurem uspeva da izbori svoje stalno mesto u palati Top Kapi, čime je svakako porastao i njen uticaj na sultana. Pošto 1534. godine umire sultanija Hafsa, Hurem postiže još jedan uspeh, te postaje zvanična Sulejmanova supruga. Brak je sklopljen po svim šerijatskim propisima, uz veliko slavlje u prestonici.
Savremenici su zabeležili da je Hurem bila omražena, kako u haremu i u carskoj palati, tako i među stanovništvom prestonice. Zamerali su joj prevelik uticaj na sultana, te tvrdili da ga je omađijala seksualnim činima i ljubavnim napicima i da mu podriva autoritet. Nema pouzdanih podataka o odnosu između nje i valide sultanije, ali se na osnovu nekih posrednih vesti naslućuje da joj Hafsa nije bila sklona, ali isto tako ni dovoljno moćna da je ukloni iz života svoga sina. Kada je Hafsa umrla, Hurem je imala potpuno otvoren put da postigne svoj cilj: apsolutnu dominaciju nad sultanom i Carstvom.
(Nastaviće se)
mara
18.04.2012. 11:40
Mi svi licimo jedni na druge...sta se sve izdesavalo i ko je kome ko nikada se nece saznati.
@mara - da
@mara - Pa kako to da Hurem nije bila lijepa,kako bi onda toliko začarala Sulejmana...Ja baš mislim da je bila lijepa kao i u seriji.Jer sam vidila neke videozapise gdje je prava Hurem bila jako lijepa.Molim odgovor... :-)
@mara - Hurem je bila lijepa u to nema sumnje ,naravno,ali tko ce znati kakva je bila u proslosti.Ako je lijepa kao u seriji , zavidim joj,ali imam na cemu!!!!!!!!!!
stvarno nestvarno i zalosno hafsa da umre
Komentari (32)