Zavera protiv kralja

Kosta Stojanović

07. 05. 2013. u 19:22

Sedmorica oficira u Solunskom procesu osuđena na smrt streljanjem. Surove presude iznenadile i domaću i stranu javnost

POLOVINOM juna 1917. svršeno je suđenje u Solunu kod oba vojna suda, nad oficirima, i izrečena je presuda da se sedmorica osuđuju na smrt, a trojica na robiju od 15 do 20 godina. Optužba kvalifikuje delo veleizdajom. Namera je osuđenih, po tužbi i presudi, da sruše ustavni režim, da obore vladu i da po nacrtu svog novog ustava, vladaju zemljom, dok narod ne bude dorastao za slobode, koje su mu pre vremena date.

Izlazi jasno da bi, u slučaju uspelog pokušaja, trebalo da se u zemlji zavede vojnički režim. Navodi se da je bio atentat na prestolonaslednika, i da su se za ostvarenje svojih ciljeva, optuženi služili pljačkom, ubistvima i svim vrstama terora, svoje jake i obimne organizacije. Pored osuđenih, ima nekoliko stotina oficira interniranih u Bizerti i Lutri, koji su posredne i neposredne veze sa njima imali, i da ih u organizaciji pored vojnih lica, ima do 2.000 skupa sa civilima.

Svaki je mogao uočiti, iz razgovora sa licima koja dolaze iz Soluna, i koji su bili na pretresu, ili čuli šta se iznosilo, da je nečega bilo, i od onoga što se nalazi u optužbi, i o čemu govori presuda, ali da je kod većine uverenje, da ih je osuda iznenadila, i da se očekivala blaža kazna.

Iz razgovora sa ministrima, koji su dolazili u Francusku, doznali smo da je atentata bilo, ali nam niko nije mogao objasniti namere optuženih, da su slučajno uspeli u svojim pokušajima. Poznavajući mnoge, koji se direktno okrivljuju, sumnjiče ili posredne veze imaju sa samom aferom, nismo mogli pretpostaviti tako veliku neuračunljivost, da gaze u poslove, koji samo do anarahije mogu dovesti u momentu, kad je Srbija ostala bez zemlje, vojske i kad se sve očekuje od svojih saveznika, koji je drže i budžetiraju.

Koalicioni kabinet g. Pašića, koji je postao u teškim danima novembra 1914, na pitanje pomilovanja osuđenih u Solunu, prestao je egzistirati. Samostalni radikali u kabinetu, motivisali su svoj izlazak iz kabineta, zato što nije dato pomilovanje od smrtne kazne. Predstavnik Napredne stranke izašao je iz kabineta, zato što je izlaskom samostalaca, porušena baza na kojoj je počivao koalicioni kabinet. Posle ostavke podnete prestolonasledniku, predsednik Narodne skupštine, g. Andra Nikolić, savetovao je prestolonasledniku da sastav kabineta poveri g. Pašiću, i ovaj je odmah obrazovao kabinet, samo od radikala.

JAVNO SUĐENJE Suđenje je bilo javno u Solunu. Sa pretresa su slati telegrafski izveštaji srpskim kolonijama u Francuskoj, Italiji i Grčkoj. Iz ovih izveštaja, koji donose izvode sa pretresa, vidi se u iskazima optuženih, da je njihova organizacija starog datuma, još iz 1911, da su želeli promenu vlade i iznosili svoje nezadovoljstvo radom radikala, i odriču pokušaj atentata na prestolonaslednika.

O samoj stvari atentata, krivice i cele afere nećemo i ne možemo govoriti, jer se sve događalo daleko od nas. Mi ćemo ovde zabeležiti šta se sve misli o ovom događaju i kakve posledice on može imati za razvoj političkih događaja, kod nas sada i u budućnosti. Opšte je mišljenje da je sama afera ružna pojava i znak je nezdravog društvenog i državnog uređenja u nas, i njeno javljanje u našem izgnanstvu, kazuje da nas slom Srbije, nije mnogo opametio i izlečio.

Najveća nezgoda same afere, što su se na njoj razišle partijske grupe, koje su bile u koalicionom kabinetu. Homogena vlada g. Pašića, bez ikakvog je autoriteta da bi predstavljala zemlju u njenim najtežim momentima. Autoritet g. Pašića, sveden je na nulu, od dana kad je Rusiji zapretila propast. Verovanje da je g. Pašić dobio obećanje od ruskog cara za veliku Srbiju, ostalo je i po propasti Rusije, koje ga je držalo i u javnom mnenju, u Skupštini i u dvoru. Posle Ruske revolucije, jednoglasnost je bila da on nije samo neminovan, već i opasan.

Iznenađuje da je predsednik Skupštine mogao savetovati Kruni, da se homogeni kabinet obrazuje na osnovu jednoga razloga, brojne jačine, od pet glasova. Ako je ikada bio razlog za union sacree, to je sada, i zbog zapleta spoljnih i nezgoda unutrašnjih, gde za obe pojave g. Pašić ima najmanje kompetencija i autoriteta.

G. Pašić, jedan od najvećih oportunista koje sam ikada video i čuo da postoje, posle novoobrazovanog kabineta, daje intervju, pošto nema Skupštine, da izrekne svoj poznati ekspoze o spoljnoj politici, da je u Srbiji sve dobro. Dobra je za nas promena u Rusiji, samo da se sredi prilika nove demokratije. Kad g. Pašić želi da u Rusiji pobedi demokratija, pita li sebe, kakav je on sada demokrata, kad ima vladu koja od 124 poslanika, ima 65 svojih. Ako se, pak, uzme u obzir da je 2/3 birača na strani opozicije, onda g. Pašić vlada sa 1/3, i tako ostaje sve kako je uoči rata bilo.

NARUČIVANJE Knjiga "Slom i vaskrs Srbije" može da se kupi u Muzičkoj kući PGP RTS u Makedonskoj 21 ili da se naruči na mejl prodaja@rts.rs

Da bismo ušli i u površnu analizu solunskog događaja, treba poći od 29. maja 1903. Događaj u beogradskom dvoru, rezultat je naših dinastičkih sporova u toku celog 19. veka i nemogućnosti da se iz patrijarhalnog stanja u državi, nekako pređe u režim zakona i ustava. Radikali u borbi sa Obrenovićima, posle iscrpljenih svih kombinacija za zavođenje ustavno-parlamentarnog uređenja, pristali su se povući za neko vreme sa pozornice, kad se ujedanput javlja slom na prestolu, izazvan organizacijom u vojsci, koja je obuhvatala vrlo veliki broj oficira.

Prihvaćen događaj od cele zemlje, kojoj su česte promene i eksperimenti kralja Aleksandra, dodijali, okuražili su zaverenike da svoj položaj, pod novim kraljem, konsoliduju i prošire mu funkcije. Političke stranke u antagonizmu, progonjenju, mržnji i osveti, balansirale su između narodnog poverenja i poverenja vojničkih koterija, koji su u zaverenicima bili najjači i od najvećeg upliva u zemlji i u vojsci. Nastao je haos u vojsci.

(Nastaviće se)


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije