Moćni tražili krivca

Životije Đorđević

13. 11. 2013. u 18:42

Znalo se da objava rata Srbiji vodi u obračun velikih sila. Rat izazvan i vođen za prevlast na Sredozemnom moru

PREVIŠE je dokaza da je atentat u Sarajevu, delo rodoljubive srpske omladine, zloupotrebljen od Austrougarske, koja je, uz nagovor Nemačke, nasrnula na Srbiju.

Strahote koje je Prvi svetski rat doneo narodima Evrope toliko su velike da su svi glavni akteri u izbijanju sukoba uporno nastojali da svu krivicu bace na drugu stranu i da unište koliko je moguće više dokaznih materijala koji njih terete.

Želja da se sazna istina bila je velika i zato se veliki broj naučnika istoričara ozbiljno bavio tim pitanjem, a među njima i profesor moderne istorije u Birmingemu ser Remon Bizli, koji je napisao knjigu „Put propasti Evrope od 1890. do 1914. godine“ i knjižicu „O nekim uzrocima rata“. Ovaj istoričar se stavio na stranu onih koji Centralnim silama pripisuju manje odgovornosti nego ostalima. Po njemu krivicu snose, uglavnom Srbija i Rusija. Srbija je, po njemu, bila kriva.

Srbija je“, piše ser R. Bizli, „duboko kriva. Njena iredentistička politika ne samo da je već godinama pretila opstanku monarhije, nego je insistirala i stvarno spremala sarajevski događaj. Njena vlada, a naročito Pašić, znala je još tri nedelje ranije da će biti atentat na Franju Ferdinanda. Oni nisu sprečili atentatore da pređu preko granica Srbije na mesto atentata; oni nisu ništa stvarno činili da Austriju opomenu.“

Istina je da nijedna od ovih Bizlijevih tvrdnji nema ničeg zajedničkog sa stvarnošću.

Smešna je priča da je Srbija sa 5.680.000 stanovnika pretila opstanku deset puta brojnije Austrougarske. Lažna je tvrdnja profesora Bizlija da je Srbija „stvarno spremala Sarajevski atentat“, kaže zvanični izveštaj komisije formiran sa najvišeg mesta u Austrougarskoj. Lažna je i tvrdnja da je srpska vlada znala, čak tri nedelje ranije da će atentat da bude izvršen. Laž je i tvrdnja Bizlija da srpska vlada nije učinila ništa da austrougarskoj vladi uputi neko upozorenje.

Kada je izašao sa svim ovim neistinama, Bizli se ustremio na Rusiju. Ona je, po njemu, kriva što je prihvatila Srbiju u tom času „gvozdenom rukom“, pa je onda „usmerila Beograd da počne. Ona je učinila glavni i odlučni korak za svetski rat“.

Čudno je da Bizli nije ništa saznao i naučio o uzrocima Prvog svetskog rata od Pribrama, dr Redliha Bibla, Bloka, B. Šmita, Kantorovica, Temperlija, Sitona Vatsona, Renuvina, Isaka, koji su se tim pitanjem bavili kad i on.

Postoje, dakle, neoborivi dokazi da su sve evropske velike sile (Austrougarska, Nemačka, Francuska, Rusija, Engleska) bile svesne da objava rata Srbiji vodi u njihova međusobna razračunavanja. Bile su svesne da će objava rata Srbiji poslužiti samo kao povod za međusobne sukobe, koje su Austrougarska, a u prvom redu Nemačka, želele radi nove preraspodele kolonija i eventualno komadanje ruskih teritorija i smanjenje njenog uticaja na Balkanu.

ZVALI SRBE U POMOĆ DOKLE je išla bezočnost Francuske i Engleske govori podatak da kada na Zapadnom frontu 1915. godine nisu postigle nijednu pobedu (a i 1914. godine prve pobede nad silama Osovine odnela je srpska vojska na Ceru i Kolubari), onda su uporno insistirali da srpska vojska krene u ofanzivu prema Zapadu, kako bi se spojila u Istri sa italijanskom vojskom i time oslabila pritisak Centralnih sila na Zapadnom frontu. Sto miliona Francuza i Engleza je tražilo od nekoliko miliona Srba da na sebe navuku dovoljno neprijateljskih snaga kako bi njima bilo lakše da izvojuju pobedu nad Centralnim silama.

Jednostavno, bio je to dugo pripremani rat, koji je dobio razmere svetskog rata.

Bez imalo stida moćnici su krivicu svalili na Srbiju i Gavrila Principa, kao da su oni pokrenuli desetomilionske armije da se međusobno kolju pune četiri godine. Bilo je mobilisano oko 70 miliona ljudi, od kojih je 10 miliona poginulo, oko 19 miliona je ranjeno, a oko 3,5 miliona su iz rata izašli kao invalidi.

Moćnici su za krivca proglasili Srbiju. Oni su znali, da postoji bezbroj neoborivih dokaza da su isključivo oni bili izazivači svetske katastrofe, i da će u istoriji oni ostati zabeleženi kao krivci za stradanja stotina miliona ljudi i za desetine miliona izgubljenih i unesrećenih života.

Prvi svetski rat je i izazvan i vođen za prevlast na Sredozemnom moru, za moreuze preko kojih bi francuski i engleski posedi u Aziji bili ugroženi sa zapada od Austrougarske i Nemačke, a sa severa Rusije.

Pritom, i Francuska i Engleska su pozdravile nasrtaj na Srbiju, svesne da će Austrougarska i Nemačka u tom ratu morati da dobar deo svojih snaga angažuju prema Srbiji, koja će na taj način biti posredno uvučena da pomaže silama Antante.

Nema solidnog naučnog osnova teza koja bi potvrdila da se Zapad iz prijateljskih pobuda stavio na stranu Srbije. Bio je to, u suštini, sukob moćnih oko što bogatijeg plena iz kolonija.

Kraj

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije