Nemcima dubok Dunav!
17. 11. 2013. u 19:08
Drinska divizija izdvojila je deo snaga koji preko Stepojevca maršira ka Umci i Obrenovcu, pri čemu je Kolubarskom odredu naređeno da najenergičnije napreduje pravcem Slovac - Šabac
DRINSKA divizija izdvojila je deo snaga koji preko Stepojevca maršira ka Umci i Obrenovcu, pri čemu je Kolubarskom odredu naređeno da najenergičnije napreduje pravcem Slovac - Šabac. Obaveštajci su saznali da deo austrijskih snaga koji je došao u Kolubaru, ipak ne odstupa prema Beogradu, već prema Zabrežju i ima nameru da se prebaci preko Save kod Šapca. Izviđački eskadron majora Jovanovića iz Kolubarskog odreda krenuo je iz Mionice u pravcu Loznice, a potporučnik Velimir Kastratović javio je da je sa patrolom ušao u Lazarevac u 07.40 časova i odmah produžio za Ub.
Neprijateljski zaštitnički delovi pružili su otpor kod železnike stanice Lajkovac, ali su i oni morali da se povuku. Valjevo je takođe bilo evakuisano, ali je neprijatelj povlačeći se razrušio prugu od Lajkovca do Valjeva.
U selu Brzane vojnici su došli u posed nemačkih novina "Leipzig Volkszeitung" i "Berliner Morningpost" sa datumima od 23. i 30. oktobra koje donose vesti da su narodnosti Austrougarske monarhije proglasile svoje nezavisnosti i samostalnosti: Mađarska od Austrije, Poljska takođe, Čehoslovaci proglasili republiku, dok su se Hrvatska i Slovenija otcepile od Ugarske i obrazovali u zagrebu Jugoslavenski klub sa devizom ujedinjenja u državu Slovenaca, Hrvata i Srba.
Car Karlo je objavio manifest u kome je pokušao da Austrijsku monarhiju proglasi federativnom državom poštujući slobodu svih narodnosti, ali kako u tome nije uspeo, ovi nemački listovi objašnjavaju da je car mnogo zakasnio i preporučuju Nemcima austrijske nacionalnosti da na Konferenciji mira zahtevaju prisajedinjenje Nemačkoj.
Vrhovna komanda je za 31. oktobar naredila komandantima I i II armije:
"Po izlasku naših trupa na Dunav, Savu i Drinu na određene im rejone treba nastojati da se našoj vojsci omogući stvarni odmor, posle nadčovečanskih napora koje je podnela.
U tom cilju vršiti osmatranje ovih reka sa sasvim slabim delovima pošto nema izgleda da će neprijatelj pokušavati kakvu novu akciju na našem zemljištu. Stoga upotrebiti poglavito konjicu na granici sa slabijom pešadijom, a sve ostalo držati na mestima gde su snabdevanje i smeštaj trupa najpogodniji. Prva armija će se postepeno pomerati prema zapadu, ukoliko savezničke trupe budu stigle da je smene, ostavljajući 7. pešadiski puk sa ostalim pridodatim jedinicama u predelu Beograda.
Kako je međutim od kapitalne važnosti da se vaspostave komunikacije u zemlji to će komandanti armija, ne zamarajući trupe, nastojati da se mostovi i rupe na putevima oprave.
Isto je tako važno da se pomogne meštanima u obdelavanju zemlje, dajući im pomoć u radnoj snazi i stoci"!
Za 31. oktobar Vrhovna komanda je odlučila da se borbeni pritisak na Beograd pojača, pošto se neprijatelj masovno u neredu prebacuje preko Drine, Save i Dunava.
Divizije Prve armije su sa svojim prednjim delovima izbile na liniju: Grocka - Leštane - Lipa - Stepojevac - Mislođin.
Po izlasku na Dunav kod Grocke artiljerci Moravskog diviziona otvorili su vatru na dva monitora koji su vukli šlepove u pravcu Beograda. Moravska divizija nadire ka Beogradu uzvodno uz Dunav. Ojačani 3. pešadijski puk sa 37 mitraljeza i 12 brdskih topova dobio je zadatak da prodre do Mirijeva. Divizijska artiljerija sa 29 topova postavlja se na položaje kod Milićevog i Erinog brda i Višnjice, kako bi neutralisala austrijsku i nemačku artiljeriju koja iz Srema i Banata preko Dunava tuče Beograd.
Konjička divizija uputila je dve oficirske patrole na front Avala - Petrov grob, pošto je proterala austrijske jedinice na liniji od Velikog Gradišta do Smedereva. Gradište je u toku prethodnog dana, 30. oktobra, zauzeto jakim snagama i uz juriš konjice tačno u 12.00 časova. Veći deo neprijatelja, ipak, uspeo je da se prebaci preko Dunava, jer je blagovremeno obezbedio mnoga plovila.
U PODNE, 31. oktobra saveznici su potpisali primirje sa Turskom, kada su i prestala sva neprijateljstva. Uoči oslobođenja Beograda, 31. oktobra, Turska je kapitulirala. Kada je predsednik engleske vlade Lojd Džordž poslao telegram Nikoli Pašiću, o potrebi da Srpska vojska okupira Tursku, predsednik naše Vlade mu je odgovorio: "Srpski i turski narod izravnali su svoje račune još 1912, za vreme Balkanskog rata. Od tog vremena oni mogu da budu samo prijatelji!"
Dunavska divizija je u svom prodoru došla do linije Lipa - Trešnja - železnička stanica u Ripnju.
Za 1. novembar naređeno je da Prva armija žestoko izbije na Torlak i da izviđa pravce: Banjica - Dedinje, Veliki Mokri Lug - Ekmekluk i po svaku cenu nastavi u pravcu centra Beograda.
Posebna naređenja data su 7. pešadijskom puku koji treba da prodire preko Trešnje i Avale u pravcu Torlaka. U desnoj koloni, pored 7. je i 9. pešadijski puk. Ove snage ojačane su sa poljskim artiljerijskim pukom, divizionom haubica i 2. teškom francuskom baterijom. Bilo je tu ukupno 49 topovskih cevi i 54 mitraljeza. Levu kolonu, koja napada Petrov grob, čini 8. pešadijski puk sa 16 topova i 27 mitraljeza. U ovoj koloni nalazi se i jedna austrijska zaplenjena baterija sa četiri topa kalibra 77 mm.
Prethodnica 7. pešadijskog puka, kojom komanduje major Milan Dimitrijević, ojačana je sa jednim poljskim artiljerijskim divizionom, Dunavskim haubičkim divizionom i francuskom teškom artiljerijom. Ovaj odred krenuo je u 07.30 časova nastupnim maršem kako bi prvi redovi što pre izbili kod mehane na Lipi.
Nadiranjem Kolubarskog odreda (2. konjičkog puka) iz Drinske divizije sprečena je velika grupacija nemačko-austrijskih trupa, koje su planirale da dođu u pomoć snagama koje brane Beograd.
(Nastaviće se)