Strah od Srpskog sokola

VUKOVARSKI Hrvatski sokol je priredio svečane zadušnice, sa hrvatskim pjevačkim i glazbenim društvom „Dunav“ i organizovanim predavanjem „o Zrinskom-Frankopanu“. Pozvana su sva hrvatska „i ina društva“ u sadejstvu sa vukovarskim samostanom, kao župnom crkvom. Sam Hrvatski sokol je „neumorno radio“ kako bi se dan „hrvatskih mučenika“ što dostojnije proslavio.

Dan jubileja, 30. april, prema zapisu hroničara, „osvanuo je tmuran, sa kišicom“, kao da je „i samo nebo žalilo tu veliku nepravdu učinjenu Hrvatima“. Posle svečanih zadušnica povorka se uputila u „Hrvatski dom“, u kome je „Dunav“ otpevao pesmu „Domovini“, da bi potom župnik iz Starih Jankovaca, velečasni Šarčević, održao spomen-govor o Zrinskom i Frankopanu.

U nedelju 19. jula 1925, vukovarski Hrvatski sokol održao je svoju prvu javnu vežbu „u Najparovoj bašči“. Novinar je zapisao da je ta vežba „mali slet župe Štrosmajerove, gdje se pokazala manifestacija hrvatske sokolske misli i nepokolebiva hrvatska narodna svijest“. Najbrojniji gosti su „bili iz Iloka i Požege, pa potom iz Osijeka, Dalja, Vinkovaca i Slakovaca“.

Hroničar je istakao da je bila „milina gledati to žurbanje braće sokola i sestara sokolica po našem hrvatskom gradu Vukovaru“:

„Nakon svečanih govora odsvirala je fanfara Hrvatskog sokola iz Požege ’Lijepu našu’, nakon čega je uslijedio razlaz na objed. U 5 sati pred ogromnom masom općinstva započela je javna vježba, koja je u tehničkom pogledu vrlo dobro uspjela, a kojoj je prisustvovalo do 5.000 gledalaca. Poslije javne vježbe, kojom je upravljao vođa Hrvatskog sokola u Vukovaru, br. Majurdžić, razvila se vrlo animirana narodna veselica. Tu je vođa župe vr. Vl. Mrljak čestitao na uspjehu braći iz Vukovara. Zabava i ples uz svirku fanfara potrajala je do kasnu noć, kada je došao čas rastanka sa milim nam gostima... Uspjeh ove javne vježbe bio je silan, pa se je opažala jasno čvrsta sokolska disciplina.“

Za vukovarske Hrvate, „svjesne sokolskog poziva“, najteži momenat je bio „fuzija“ hrvatskih i srpskih Sokolova u Jugosokol, koja je bila pod „jakom presijom“: „Fuzioniralo se pod presijom, a prijetilo se i raspustom Hrvatskog sokola i oduzimanjem teško stečene imovine. Dugo smo težili da se oni rasklimani lanci otrgnu i Jugosokol raspadne, pa smo poduzimali sve kako bi spasili našu imovinu i osnovali Hrvatski sokol, častan i neokaljan političkom prljavštinom. Požrtvovanošću svjesnih Vukovarčana Hrvata Sokola, osnovali smo opet naš mili Hrvatski sokol i dali se na posao punom parom.“

Pod hrvatskim znamenjima Hrvatski sokol je, kako je apologetski izvestio novinar, „osnovao vlastitu fanfaru sa 21 glazbenikom, priredio hodne vježbe, izlete, javne vježbe po hrvatskim selima“, dok je „lovorovim vijencem ovjenčao vanredno uspjelu javnu vježbu“, koja je pokazala što je sve u stanju Hrvatski sokol da stvori, ako se ne vrijeđa njegov sokolski ponos i svjesni hrvatski osjećaj“.

Vukovarski Hrvatski sokol je pod tim imenom delovao do 1929. godine, kada je dekretima Diktature zabranjeno delovanje svih organizacija osnovanih na plemenskoj i verskoj osnovi. Zakonom o osnivanju Sokola Kraljevine Jugoslavije od 5. decembra 1929. zabranjen je rad društava Hrvatskog sokolskog saveza, malobrojnih Srpskih sokola i Jugoslavenskog sokolskog saveza, a dozvoljeno je osnivanje i rad Sokola Kraljevine Jugoslavije, koji je imao osnovni zadatak sprovođenje ideologije integralnog jugoslovenstva.

Propagandu hrvatstva „Srijemski Hrvat“ je u velikohrvatskom stilu proširio do središnjeg Srema, pa je Sremsku Mitrovicu proglasio starim hrvatskim gradom. U novinskom članku „Slava hrvatske misli u Mitrovici“, „Srijemski Hrvat“ je izvestio o proslavi povodom posvete zastave „Hrvatske omladine“ 7. septembra 1924. godine. Hrvatstvo Mitrovice svojim prisustvom su podupirali pripadnici „Hrvatske narodne omladine“ iz Splita i delegacija đakovačkog biskupa na čelu sa Akšamovićevim zamjenikom dr Vincetićem.

Interesantno je pomenuti da je društvo „Hrvatska omladina“ osnovano u Sremskoj Mitrovici 1916. godine, dakle u punom jeku rata, kao potpora jačanju i učvršćenju hrvatstva, a time i habzburške vlasti i austrofilstva u sremskim krajevima. U „Srijemskom Hrvatu“ o tome je zapisano sledeće: „Društvo Hrvatska omladina osnovano je unatrag kojih osam godina u te svrhe da okuplja hrvatsku mladež obojega pola, pa da uzajamnom vezom i sjedinjenim silama rasplamsava hrvatsko rodoljublje i uzdiže moć kulture i svoju neslomivu hrvatsku svijest. Zadaća i svrha društva Hrvatska omladina u Mitrovici jeste to, da kulturnim sredstvima brani i jača svoje stoljetno hrvatstvo.“

„Hrvatska omladina“ je 7. septembra 1924. posvetila „svoj sveti simbol - hrvatsku trobojku“, kako da „još jače i vidljivije uzmogne zbiti svoje redove, kojima će se na čelu vijati sveta stoljetna hrvatska zastava... „. U tom nastojanju i radu „mitrovački su mladi Hrvati s mnogo požrtvovnosti i samoprijegora žilavo ustrajali, i svoj uspjeh i posvetu svoje zastave dostojno proslavili“.

(Nastaviće se)